Zasja mu lice kao sunce. (Mt 17, 2)

Liturgija dana (6. kolovoza):

Prvo čitanje:
Dn 7,9-10.13-14
Odijelo mu bijelo poput snijega.

Gledao sam: Prijestolja bjehu postavljena
i Pradavni sjede. Odijelo mu bijelo poput snijega;
vlasi na glavi kao čista vuna.
Njegovo prijestolje kao plamenovi ognjeni
i točkovi kao žarki oganj.
Rijeka ognjena tekla,
izvirala ispred njega.
Tisuću tisuća služahu njemu,
l mirijade stajahu pred njim.
Sud sjede, knjige se otvoriše.
Gledah u noćnim viđenjima
i gle s oblacima nebeskim dolazi
kao Sin Čovječji.
On se približi Pradavnome
i dovedu ga k njemu, Njemu bi predana vlast, čast i kraljevstvo
da mu služe svi narodi, plemena i jezici. Vlast njegova vlast je vječna,
nikada neće proći,
kraljevstvo njegovo vječno,
nikada propasti neće.

ili: 2Pt 1,16-19
Taj Glas s neba čusmo.

Predragi! Nismo vam navijestili snagu i Dolazak Gospodina našega Isusa Krista slijedeći izmudrene priče, nego kao očevici njegova veličanstva. Od Oca je doista primio čast i slavu kad mu ono od uzvišene Slave doprije ovaj glas: Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, u njemu mi sva milina! Taj glas, koji s neba dopiraše, čusmo mi koji bijasmo s njime na Svetoj gori.
Tako nam je potvrđena proročka riječ te dobro činite što uza nju prianjate kao uza svjetiljku što svijetli na mrklu mjestu – dok Dan ne osvane i Danica se ne pomoli u srcima vašim.

Psalam:
 97,1-2.5-6.9
Gospodin kraljuje, Svevišnji — nad svom zemljom!

Gospodin kraljuje: neka kliče zemlja,
nek se vesele otoci mnogi!
Oblak i tama ovijaju njega,
pravda i pravo temelj su prijestolja njegova.

Brda se tope pred Gospodinom kao vosak,
pred vladarom sve zemlje.
Nebesa navješćuju pravednost njegovu,
svi narodi gledaju mu slavu.

Ti si, Gospodine, Svevišnji — nad svom zemljom,
visoko, visoko nad bozima svima.

Evanđelje:
Mt 17,1-9

U ono vrijeme uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime. A Petar prihvati i reče Isusu: »Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.«
Dok je on još govorio, gle, svjetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!« Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše. Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: »Ustanite, ne bojte se!« Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama.
Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: »Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači fra Jure Šarčević, povjerenik za posvećeni život Zagrebačke nadbiskupije:

Danas je blagdan Preobraženja Gospodinova. Evanđelje nas poziva da se popnemo na goru Tabor s Isusom, Petrom, Jakovom i Ivanom kako bismo vidjeli tko je uistinu Isus. Ovaj događaj nije samo spektakularan vizualni doživljaj, već ključni trenutak u povijesti spasenja koji povezuje Isusovo božanstvo s njegovom nadolazećom mukom i našom budućom slavom.

Preobraženje se događa u trenutku kada Isus počinje otvoreno govoriti o svojoj muci, smrti i uskrsnuću.

Dok se moli na gori, njegovo lice zasja kao sunce, a haljine postanu bijele poput svjetlosti. Uz njega se pojavljuju Mojsije i Ilija, predstavnici Zakona i Proroka, koji s njim razgovaraju o njegovu „izlasku“ koji se ima ispuniti u Jeruzalemu.

Ova objava Kristove slave ima jasnu pedagošku svrhu – učvršćivanje vjere.

Isus želi pripremiti apostole za sablazan križa.

Kada ga vide razapeta, trebaju se sjetiti sjaja s Tabora i razumjeti da je njegova muka dragovoljna. Zato se svake godine na Drugu korizmenu nedjelju čita sv. Evanđelje o Isusovu preobraženju na gori!

Na gori Tabor očituje se cijelo Presveto Trojstvo: Otac u glasu, Sin u čovjeku Isusu, i Duh Sveti u sjajnom oblaku. P

reobraženje Gospodinovo je potvrda njegova identiteta. Glas iz oblaka zapovijeda: „Ovo je Sin moj, Ljubljeni… Njega slušajte!“ To je poziv na potpunu poslušnost Kristu, čak i kada put vodi kroz patnju.

Petar je želio ostati na gori, podići sjenice i zadržati taj trenutak blaženstva. No, Isus ga vraća u podnožje. Sveti Augustin nas podsjeća da „Život silazi da bude ubijen; Kruh silazi da trpi glad; Put silazi da se umori na putovanju“. Mi ne možemo ostati u izoliranim trenucima duhovnog ushićenja; pozvani smo to svjetlo unositi u tamu svijeta.

Preobraženje Gospodinovo je najava naše proslave i našeg uskrsnuća.

Ono nam daje predokus onoga što će Bog učiniti s našim smrtnim tijelo, preoblikujući ga da bude suobličeno njegovu slavnom tijelu.

To preobraženje već sada započinje u nama kroz euharistiju. Kao što običan kruh postaje Kristovo Tijelo, tako i mi, blagujući Euharistiju, primamo zalog buduće slave i preobrazbe našega tijela.

Naše preobraženje polako započinje kroz ljubav i služenje. Papa Lav XIV. u enciklici Magnifica Humanitas ističe da se ljudsko biće ostvaruje kroz samonadrastanje u ljubavi. Preobrazba nije bijeg od stvarnosti, već ispunjenje čovjeka u Bogu.

Danas smo pozvani slušati Njega, pozvani smo slušati Krista.

To znači prepoznati Isusovo lice u onima koji pate, u siromašnima, gladnima i žednima, u odbačenima.

Kao što je Isusovo lice zasjalo na gori, tako i mi trebamo dopustiti da Božje svjetlo preobrazi naše poglede i naše postupke.

Preobraženje nam poručuje da križ nije kraj, već put prema slavi. Neka nas ovo nebesko svjetlo ohrabri u našim svakodnevnim borbama. Poput Marije, koja je u svojoj pjesmi „Veliča duša moja Gospodina“ vidjela Božje djelovanje usred teških povijesnih okolnosti, i mi smo pozvani biti glasnici nade u današnjem svijetu.

Zaključimo ovo razmišljanje jednom molitvom Tomislava Šagi-Bunića:

Gospodine, preobrazi moj srce da u svakom čovjeku, s kojim se danas susretnem uspijem prepoznati tebe, Sina Čovječjega koji ćeš me jednoga dana suditi.