Zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar? (Mt 20, 15)

Liturgija dana (19. kolovoza):

Prvo čitanje:
Ez 34,1-11
Istrgnut ću ovce iz usta njihovih, neće im više biti hrana.

Dođe mi riječ Gospodnja: »Sine čovječji, prorokuj protiv Izraelovih pastira, prorokuj im i reci — njima, pastirima: Ovako govori Gospodin Bog: Jao pastirima Izraelovim koji napasaju sami sebe! Ne moraju li pastiri napasati stado? Mlijekom se hranite, vunom odijevate, ovnove tovne koljete, a stada ne pasete. Nemoćnih ne krijepite, bolesnih ne liječite, ranjenih ne povijate, zalutalih natrag ne dovodite, izgubljenih ne tražite, nego nasilno i okrutno njima gospodarite. I tako se ovce raspršiše nemajuć pastira, i raspršene postadoše plijen zvijerima. Ovce lutaju po svim gorama i visokim bregovima; po svoj su zemlji raspršene ovce moje, i nitko za njih ne pita, nikoga nema da ih traži.
Zato, pastiri, čujte riječ Gospodnju: Tako mi života, riječ je Gospodina Boga: zato što ovce moje postadoše plijen i hrana zvijerima, nemajuć pastira, dok pastiri moji ovaca mojih ne traže, nego sami sebe pasu, a ne pasu stada mojega — zato, pastiri, čujte riječ Gospodnju: Ovako govori Gospodin Bog: Evo me na pastire! Ovce svoje tražit ću iz ruku njihovih, i neću im dati da im više stado pasu ni da sami sebe pasu: istrgnut ću ovce iz usta njihovih, neće im više biti hrana.
Jer ovako govori Gospodin Bog: Evo me, sam ću potražiti ovce svoje i sam ću ih pasti!«

Psalam:
 23,1-6
Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam!

Gospodin je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.

Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.
Pa da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ne bojim, jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja
utjeha su meni.

Trpezu preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.

Dobrota i milost pratit će mene
sve dane života moga.
U Gospodnjem ću Domu prebivati
kroz dane mnoge.

Evanđelje:
Mt 20,1-16a

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd. Pogodi se s radnicima po denar na dan i pošalje ih u svoj vinograd. Izađe i o trećoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni pa i njima reče: ‘Idite i vi u moj vinograd pa što bude pravo, dat ću vam.’ I oni odoše. Izađe opet o šestoj i devetoj uri te učini isto tako. A kad izađe o jedanaestoj uri, nađe druge gdje stoje i reče im: ‘Zašto ovdje stojite vazdan besposleni?’ Kažu mu: ‘Jer nas nitko ne najmi.’ Reče im: ‘Idite i vi u vinograd.’
»Uvečer kaže gospodar vinograda svojemu upravitelju: ‘Pozovi radnike i podaj im plaću, počevši od posljednjih pa sve do prvih.’ Dođu tako oni od jedanaeste ure i prime po denar. Pa kada dođu oni prvi, pomisle da će primiti više, ali i oni prime po denar. A kad primiše, počeše mrmljati protiv domaćina: ‘Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednačio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu.’
»Nato on odgovori jednomu od njih: ‘Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar? Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi. Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?’
»Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Mišel Kovačević, tajnik varaždinskog biskupa:

U današnjem ulomku Evanđelja Isus, kao što je to često činio, govori u prispodobi. Obraća se svojim učenicima koristeći slike iz svakodnevnog života ljudi, s ciljem da im prenese duboke duhovne istine o Kraljevstvu Božjem i da ih potakne na promjenu srca.

Riječ je o prispodobi o radnicima u vinogradu.

Naime, ona govori o gospodaru vinograda koji je tijekom dana u različito vrijeme tražio i pronalazio radnike za svoj vinograd. Jedni su počeli raditi rano ujutro, a drugi su se uključili tek kasnije, pa čak i pred završetak radnoga dana. No na kraju su svi primili jednaku plaću, što onima koji su došli prvi i radili cijeli dan nije bilo drago.

Kako shvatiti ovu prispodobu? Ako vinograd shvatimo kao Kraljevstvo Božje, gospodara vinograda kao Boga, radnike kao nas ljude, a plaću kao dar spasenja i vječnoga života, onda iz ove prispodobe možemo izvući mnogo poruka.

A ja bih se danas zaustavio na dvije koje mogu biti važne i za naš život: na Božjoj velikodušnosti i na opasnosti zavisti.

Prvo: velikodušnost. Čuli smo da je gospodar vinograda bio velikodušan prema svim radnicima. Iako nisu svi radili jednako dugo, svima je dao ono što im je potrebno za život.

I ako gledamo ljudskim očima, takav postupak može nam se činiti nepravednim. Mogli bismo se pitati: pa kako može jednako primiti onaj koji je radio cijeli dan i onaj koji je radio samo jedan sat?

No, Božja logika nije uvijek naša ljudska logika.

Bog svoju dobrotu i milost ne dijeli po našim mjerilima, nego on jedini zna na koji će način biti velikodušan prema svakom čovjeku.

Zato nas ova prispodoba najprije podsjeća da budemo zahvalni za ono što smo sami primili, ali i da budemo velikodušni prema drugima.

Drugo: zavist. Zavist prepoznajemo u radnicima koji su radili cijeli dan. Oni se ne bune zato što nisu dobili ono što im je bilo obećano. Dobili su dogovoreni denar.

Njih žalosti to što su i drugi primili jednako. I nije li to upravo zavist? Jer, kako drugačije shvatiti žalost jer je netko drugi uspješan, prihvaćen, cijenjen ili sretan? Kako shvatiti stav u kojem čovjek umjesto da se raduje dobru drugoga, on ga doživljava kao vlastiti gubitak?

Zato gospodar u prispodobi pita: „Zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?“ I mislim da to pitanje Isus danas postavlja i nama: možemo li se radovati dobru koje Bog daje drugima ili nas tuđi darovi, uspjesi i radost čine nezadovoljnima?

Budimo velikodušni prema drugima kao što je Bog velikodušan prema nama.

I borimo se protiv zavisti, ne dopuštajući da nas tuđe dobro učini nezadovoljnima. Naprotiv, budimo zahvalni za ono što smo sami primili i iskreno se radujmo dobru koje Bog daruje drugima.