Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš pa ćeš imati blago na nebu! (Mt 19, 21)

Liturgija dana (17. kolovoza):

Prvo čitanje:
Ez 24,15-24
Ezekiel će vam biti primjer: učinit ćete što je i on učinio.

Dođe mi riječ Gospodnja: »Sine čovječji, evo, nenadanom smrću oduzet ću ti radost očinju! Ne tuguj, ne plači i ne roni suza! Jecaj tiho, ali ne žali kao što se za mrtvima žali! I povij oko glave povez, a na noge obuj sandale. Ne prekrivaj brade i ne jedi žalobničke pogače.«
Ujutro tako prorokovah narodu, a uvečer mi žena umrije, te sutradan uradih kao što mi bijaše zapovjeđeno. Narod me na to zapita: »Nećeš li nam reći što znači za nas to što ti radiš?« Ja im odgovorih: »Dođe mi riječ Gospodnja: Reci domu Izraelovu: Ovako govori Gospodin Bog: Evo, oskvrnut ću svoje Svetište, vaš ponos snažni, radost vam očinju, i čežnju duše vaše! I sinovi i kćeri koje ostaviste, od mača će pasti! Tada ćete uraditi kao što i ja uradih: nećete prekrivati brade i nećete jesti žalobničke pogače! Povit ćete povez oko glave i obuti na noge sandale! I nećete više tugovati ni plakati, nego ćete čiljeti zbog svojih nedjela i jecati jedan za drugim! A Ezekiel će vam biti primjer: učinit ćete sve što je i on činio. Kad se to zbude, spoznat ćete da sam ja Gospodin!

Psalam:
 32,18-21
Odnemaruješ Boga koji te rodi!

Odnemaruješ Stijenu što te na svijet dade,
ne sjećaš se više Boga koji te rodi!
Vidje to Gospodin, i u gnjevu svojem
odbaci sinove svoje i kćeri.

»Lice ću im svoje sakriti, reče,
i vidjet će što će biti od njih.
Jer izopačeno je to koljeno,
sinovi u kojima vjernosti nema.

Ništavnim me bogom na ljubomor izazvaše,
razdražiše me ništavilima svojim.
I ja ću njih ljubomornim učinit pukom ništavnim,
razdražit ću ih glupim nekim narodom!«

Evanđelje:
Mt 19,16-22

U ono vrijeme: Gle, pristupi Isusu neki čovjek i reče: »Učitelju, koje mi je dobro činiti da imam život vječni?« A on mu reče: »Što me pitaš o dobrome? Jedan je samo dobar! Ali ako hoćeš u život ući, čuvaj zapovijedi.« Upita ga: »Koje«? A Isus reče:
Ne ubij!
Ne čini preljuba!
Ne ukradi!
Ne svjedoči lažno!
Poštuj oca i majku!
I ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga!
Kaže mu mladić: »Sve sam to čuvao. Što mi još nedostaje?« Reče mu Isus: »Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.« Na tu riječ ode mladić žalostan jer imaše velik imetak.

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Mišel Kovačević:

Braćo i sestre!

Što mi je činiti da bih baštinio život vječni?

Vjerujem da si je svatko od nas barem jednom postavio ovo pitanje. Jer pitati se o vječnom životu znači pitati se ima li naš život smisla, što nas čeka nakon smrti i, u konačnici, kako živjeti da bismo baštinili vječni život koji nam je obećan.

I iako je možda svatko od nas već pronašao svoj odgovor na ovo pitanje, epizoda koju slušamo u današnjem Evanđelju može nam biti od pomoći.

Naime, ulomak govori o susretu Isusa i jednoga mladića koji mu je postavio upravo to pitanje: „Učitelju, koje mi je dobro činiti da imam život vječni?“

A što mu Isus najprije odgovara? Ono što bi možda i svatko od nas dao kao svojevrstan recept za baštinjenje vječnog života: živjeti Božje zapovijedi: ne ubiti, ne činiti preljuba, ne krasti, ne lagati, poštivati roditelje i ljubiti bližnjega kao sebe samoga.

No, kako je mladić izjavio da sve to čuva, Isus ga poziva na još dublju promjenu. Kaže mu: „Idi, prodaj što imaš i podaj siromasima.“

A sjećate li se kako je mladić reagirao na ovaj poziv?

Evanđelje nam kaže da je otišao žalostan jer je imao velik imetak. Očito nije bio spreman odreći se svega što je posjedovao.

Braćo i sestre, da se razumijemo: Isus nema ništa protiv bogataša. Isus ne odbacuje materijalno bogatstvo stečeno poštenim radom. Vjernik može mnogo posjedovati i biti dobar vjernik.

Ali ključno je razumjeti sljedeće: da bismo baštinili život vječni, važno je imati ispravan odnos prema onome što posjedujemo.

Stoga, ako nam i dalje kao mladiću iz Evanđelja u mislima stoji pitanje: „Što nam je činiti da bismo baštinili život vječni?“, sjetimo se barem dvije stvari.

Prvo, sjetimo se da smo pozvani truditi se živjeti po Božjim zapovijedima jer one su temelj i putokaz našeg vjerničkog života.

I drugo, sjetimo se da kao istinski Isusovi učenici trebamo imati srce slobodno od materijalnoga i zemaljskoga, srce koje neće biti navezano na ono što posjedujemo, nego će biti spremno sve podrediti onome najvažnijem: jednostavno poći za Isusom i slijediti ga.