S Božjom riječi u današnjem danu! Svakog dana donosimo duhovni poticaj za ohrabrenje i promišljanje.
Volja je Oca mojega da tko god vidi Sina, ima život vječni. (Iv 6, 40)
Liturgija dana (22. travnja):
Prvo čitanje:
Dj 8,1b-8
Obilazili su navješćujući Riječ.
U onaj dan navali velik progon na Crkvu u Jeruzalemu. Svi se osim apostola raspršiše po krajevima judejskim i samarijskim. Bogobojazni su ljudi pokopali Stjepana i održali veliko žalovanje za njim. Savao je pak pustošio Crkvu: ulazio je u kuće, odvlačio muževe i žene i predavao ih u tamnicu.
Oni dakle što su se raspršili obilazili su navješćujući Riječ. Filip tako siđe u grad samarijski i stade im propovijedati Krista. Mnoštvo je jednodušno prihvaćalo što je Filip govorio slušajući
ga i gledajući znamenja koja je činio. Doista, iz mnogih su opsjednutih izlazili nečisti duhovi vičući iza glasa, a ozdravljali su i mnogi uzeti i hromi. Nasta tako velika radost u onome gradu.
Psalam:
66,1-3a.4-7a
Kliči Bogu sva zemljo!
Kliči Bogu, sva zemljo,
opjevaj slavu imena njegova,
podaj mu hvalu dostojnu.
Recite Bogu:
»Kako su potresna djela tvoja!
Sva zemlja nek ti se klanja i nek ti pjeva,
neka pjeva tvom imenu!«
Dođite i gledajte djela Božja,
čuda učini među sinovima ljudskim.
On pretvori more u zemlju suhu,
te rijeku pregaziše.
Stog se njemu radujmo!
Dovijeka vlada jakošću svojom.
Evanđelje:
Iv 6,35-40
U ono vrijeme reče Isus mnoštvu:
»Ja sam kruh života.
Tko dolazi k meni,
neće ogladnjeti;
tko vjeruje u mene,
neće ožednjeti nikada.
No rekoh vam:
vidjeli ste me, a opet ne vjerujete.
Svi koje mi daje Otac
doći će k meni,
i onoga tko dođe k meni
neću izbaciti;
jer siđoh s neba
ne da vršim svoju volju,
nego volju onoga koji me posla.
A ovo je volja onoga koji me posla:
da nikoga od onih koje mi je dao
ne izgubim,
nego da ih uskrisim u posljednji dan.
Da, to je volja Oca mojega
da tko god vidi Sina
i vjeruje u njega,
ima život vječni
i ja da ga uskrisim u posljednji dan.«
Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral
Riječ Božju tumači fra Ivan Lovrić:
Istom rečenicom kojom je završio jučerašnje evanđelje, Isus otvara današnje. On je kruh života, a onaj tko svoj život s povjerenjem položi u Isusove ruke i u odnos s njim neće ogladnjeti nikada.
Ovaj evanđeoski odlomak govori o Božjoj ljubavi prema svim ljudima, njegovoj spasenjskoj inicijativi i očinskoj volji da nijedan čovjek ne propadne, nego da ima život vječni.
I baš zato je Bog poslao svoga sina da za nas bude kruhom života.
Božji pogled na tebe nije prožet prijetnjom i osudom, nego je pun brige kojom te želi sačuvati.
Čak i kada padneš zbog svoje slabosti i krhkosti, kada si daleko od savršenosti zbog čega pomisliš kako euharistija nije za takve kao ti, Bog je onaj koji te traži i želi podići i spasiti.
To je Isusova euharistija…
I nema tih strahova, strepnji, gubljenja i promašaja u kojima ti se Krist ne bi uvijek iznova ponudio kao kruh koji mijenja život.
Grijeh odvlači čovjeka od Boga i narušava pa čak i prekida zajedništvo s njim, ali euharistija postoji radi zajedništva – jedan kruh, jedno tijelo.
U euharistiji se sjedinjujemo sa živim i stvarno prisutnim Isusom koji nam se nudi kao hrana iz koje možemo ispravno živjeti svakodnevne odnose.
Kako i sam Isus primjećuje, a to se ponavlja kroz čitavu povijest odnosa Boga i čovjeka,
mnogi su u stanju ne vjerovati Bogu iako su ga vidjeli i iskusili.
Kako ne bismo upali u zamku površnog odrađivanja i besplodnog sudjelovanja u euharistiji, uz Boga moramo uvijek iznova prionuti srcem i predanjem djeteta koje u potpunosti vjeruje svome ocu koje visi o očevoj riječi.
Danas živimo u kulturi odbacivanja, gdje je sve zamjenjivo, a malo šta popravljivo.
Ne treba nam mnogo da zanemarimo neproduktivne ili da prekrižimo one koji su nas povrijedili ili nam nisu po volji.
Ponuda je prevelika i prešarolika da bismo se bavili stvarima koje nas žuljaju.
Umjesto strpljivosti i velikodušnosti među nama caruju sebičnost i želja za instant rješenjima, a u takvom prostoru euharistija izgleda ili kao endemska ludost ili kao spasonosna oaza.
Mislit ćemo da je ona neka nemoguća bajka ili ćemo zaista u njoj naći hranu i vodu živu koji život znače.
Shvaćamo li euharistiju kao čin na kojem se okupljaju nesavršeni ljudi
koje Bog nije odbacio i u kojem se gladan i nejak čovjek susreće i
sjedinjuje s Kristom koji ga osnažuje i osposobljuje za život?