Tko se ne rodi nanovo, ne može vidjeti kraljevstva Božjega! (Iv 3, 3)

Liturgija dana (13. travnja):

Prvo čitanje:
Dj 4,23-31
Pošto se pomoliše, svi se napuniše Duha Svetoga te stadoše navješćivati riječ Božju smjelo.

U one dane: Otpušteni, odoše Petar i Ivan svojima i javiše što im rekoše veliki svećenici i starješine. Kad su oni to čuli, jednodušno podigoše glas k Bogu i rekoše:
»Gospodine, ti si stvorio nebo i zemlju i more i sve što je u njima! Ti si na usta oca našega, sluge svoga Davida, po Duhu Svetom rekao: Zašto se bune narodi, zašto puci ludosti snuju? Ustaju kraljevi zemaljski, knezovi se rote protiv Gospodina i protiv Pomazanika njegova. Rote se, uistinu, u ovome gradu na svetog Slugu tvoga Isusa, kog pomaza, rote se Herod i Poncije Pilat zajedno s narodima i pucima izraelskim da učine što tvoja ruka i tvoja volja predodredi da se zbude. I evo sada, Gospodine, promotri prijetnje njihove i daj slugama svojim sa svom smjelošću navješćivati riječ tvoju! Pruži ruku svoju da bude ozdravljenja, znamenja i čudesa po imenu svetoga Sluge tvoga Isusa.«
I pošto se pomoliše, potrese se mjesto gdje bijahu sabrani i svi se napune Duha Svetoga te stanu navješćivati riječ Božju smjelo.

Psalam:
2,1-3.4-9
Blago svima koji se utječu Gospodinu!

Zašto se bune narodi,
zašto puci ludosti snuju?
Ustaju kraljevi zemaljski,
knezovi se rote protiv Gospodina
i Pomazanika njegova:
»Skršimo okove njihove
i jaram zbacimo!«

Smije se onaj što na nebu stoluje,
Gospod im se podruguje.
Tad im veli u svom gnjevu,
žestinom ih on zbunjuje:
»Ta ja kralja svog postavih
nad Sionom, svojom svetom gorom.«

Obznanjujem odluku Gospodnju:
Gospodin mi reče:
»Ti si sin moj, danas te rodih.
Zatraži samo, i dat ću ti puke u baštinu,
i u posjed krajeve zemaljske.
Vladat ćeš njima palicom gvozdenom,
i razbit ih kao sud lončarski.«

Evanđelje:
Iv 3,1-8

Bijaše među farizejima čovjek imenom Nikodem, ugledan Židov. On dođe Isusu obnoć i reče mu: »Rabbi, znamo da si od Boga došao kao učitelj jer nitko ne može činiti znamenja kakva ti činiš ako Bog nije s njime.« Odgovori mu Isus: »Zaista, zaista, kažem ti: tko se ne rodi nanovo, odozgor, ne može vidjeti kraljevstva Božjega!«
Kaže mu Nikodem: »Kako se čovjek može roditi kad je star? Zar može po drugi put ući u utrobu majke svoje i roditi se?« Odgovori Isus:
»Zaista, zaista, kažem ti:
ako se tko ne rodi iz vode i Duha,
ne može ući u kraljevstvo Božje.
Što je od tijela rođeno, tijelo je;
i što je od Duha rođeno, duh je.
Ne čudi se što ti rekoh:
‘Treba da se rodite nanovo, odozgor.’
Vjetar puše gdje hoće;
čuješ mu šum,
a ne znaš odakle dolazi i kamo ide.
Tako je sa svakim
koji je rođen od Duha.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači fra Josip Repeša, župnik Župe Vrgorac:

Mir vama, dragi slušatelji Katoličkog radija!

Još uvijek smo u ozračju uskrsne radosti i susreta s Uskrslim Isusom. Možda je netko već „spremio“ Uskrs u kutije – za dogodine. Tada živu vjeru pretvaramo u običaj, u nešto što se ponavlja, ali ne mijenja srce. Zato nas Crkva u ovom uskrsnom vremenu, koje traje punih pedeset dana, poučava i povezuje s događajima iz Isusova života koji u svjetlu Njegova uskrsnuća dobivaju novu jasnoću i dubinu.

Danas u Evanđelju susrećemo Nikodema – farizeja, uglednog i učenog čovjeka, koji ipak nosi nemir u srcu. On dolazi Isusu noću. Ne dolazi pred mnoštvom, ne dolazi da se pokaže, nego dolazi u tišini, sa svojim pitanjima i traženjima. Možda se boji, možda je zbunjen, a možda jednostavno želi iskreno razumjeti.

Koliko smo puta i mi poput Nikodema. Izvana možda djelujemo sigurni, snažni i stabilni, ali u dubini srca nosimo pitanja. Pitamo se o smislu života, o pravom putu, o budućnosti. Pitamo se jesmo li dovoljno dobri, jesmo li na pravom mjestu, ide li naš život u smjeru koji Bog želi.

I upravo takvom čovjeku, koji traži, Isus govori nešto iznenađujuće: „Treba da se rodite nanovo, odozgor.“

To je poziv na novi početak. Ne samo na malu promjenu, ne samo na popravljanje nekih vanjskih stvari, nego na duboku obnovu srca. Isus nas podsjeća da vjera nije samo tradicija koju smo naslijedili, niti skup pravila koja trebamo izvršavati. Vjera je živi odnos s Bogom koji nas neprestano preobražava.

Rođenje iz vode i Duha podsjeća nas na krštenje – trenutak kada je Bog već započeo novi život u nama. Ali taj život treba rasti. Treba ga hraniti molitvom, sakramentima, dobrim djelima i opraštanjem. Treba mu dati prostor u našoj svakodnevici. Bez toga se lako vraćamo starim navikama, starim strahovima i starim ranama. Tako i naš Uskrs, nakon zahtjevne korizme, ako u nama ne pokrene nešto novo, može ostati samo uspomena – lijepa, ali daleka, poput kopije iz djetinjstva.

Isus zatim govori o vjetru. Kaže da vjetar puše gdje hoće. Čujemo njegov šum, ali ne znamo odakle dolazi ni kamo ide. Tako je i s onima koji su rođeni od Duha.

Duh Sveti djeluje tiho. Ne uvijek spektakularno. Ponekad kroz malu misao koja nas potakne na dobro. Ponekad kroz nutarnji nemir kada činimo nešto pogrešno. Ponekad kroz mir koji osjetimo usred teške situacije. Ponekad kroz hrabrost da oprostimo onda kada je najteže.

Možda i danas Bog želi u nama započeti nešto novo. Možda postoji dio našega života koji treba ozdravljenje. Možda odnos koji treba oprost. Možda odluka koju treba donijeti. Možda strah koji treba predati Bogu.

Novo rođenje znači dopustiti Bogu da nas vodi, čak i kada ne razumijemo sve. Znači vjerovati da On vidi dalje od nas. Znači imati hrabrosti krenuti putem Duha, a ne samo putem sigurnosti i navike.

Danas možemo poput Nikodema doći Isusu. Možda ne noću, ali u tišini svoga srca. Možemo Mu reći: Gospodine, želim novi život. Želim da me mijenjaš. Želim živjeti dublje, iskrenije i bliže Tebi. I vjerovati da Bog nikada ne odbija srce koje traži. On uvijek daje novi početak. Uvijek daje snagu za novi korak. Uvijek daje Duha koji nas vodi.

Neka ova riječ danas u nama probudi nadu. Neka zapali želju za obnovom. I neka nas podsjeti da je s Bogom uvijek moguće započeti iznova.