Ti si štit moj, Gospodine. (Ps 3, 4)

Liturgija dana (29. siječnja):

Prvo čitanje:

2Sam 15,13-14.30; 16,5-13a

Bježimo od Abšaloma! Pustite Šimeja neka proklinje, ako mu je Gospodin to zapovjedio.

U one dane: Stiže Davidu glasnik te mu javi: »Srce Izraelaca priklonilo se Abšalomu.« Tada David reče svim svojim dvoranima koji bijahu s njim u Jeruzalemu: »Ustanite! Bježimo! Inače nećemo uteći od Abšaloma. Pohitite brzo, da on ne bude brži i ne stigne nas, da ne obori na nas zlo, i ne pobije grada oštricom mača!«
David se uspinjao na Maslinsku goru, sve plačući, pokrivene glave i bos, i sav narod koji ga je pratio iđaše pokrivene glave i plačući.
Kad je kralj David došao do Bahurima, izađe odande čovjek od roda Saulova. Zvao se Šimej, a bio je sin Gerin. Dok je izlazio, neprestano je proklinjao. Bacao je kamenje na Davida i na sve dvorane kralja Davida, premda je sva vojska sa svim junacima okruživala kralja s desne i lijeve strane. A Šimej je ovako govorio proklinjući: »Odlazi, odlazi, krvniče, ništarijo! Gospodin je okrenuo na tebe svu krv Saulova doma, mjesto kojeg si se ti zakraljio. Gospodin je predao kraljevstvo u ruke tvome sinu Abšalomu. Evo, sad si zapao u nevolju, jer si krvnik.«
Tada Sarvijin sin Abišaj zapita kralja: »Zar da ovaj uginuli pas proklinje moga gospodara kralja? Dopusti da odem prijeko i da mu skinem glavu!« Ali kralj odgovori: »Što hoćete od mene, Sarvijini sinovi? Ako on proklinje te ako mu je Gospodin zapovjedio: ‘Proklinji Davida!’ — tko ga smije pitati: ‘Zašto činiš tako?’« Nato David reče Abišaju i svim svojim dvoranima: »Eto, moj sin koji je izašao od moga tijela radi mi o glavi, a kamoli neće sada ovaj Benjaminovac! Pustite ga neka proklinje, ako mu je Gospodin to zapovjedio. Možda će Gospodin pogledati na moju nevolju te mi vratiti dobro za njegovu današnju psovku.«
Zatim David sa svojim ljudima nastavi put, a Šimej iđaše gorskom stranom usporedo s njim.

Psalam:

3,2-7

Ustani, Gospodine, spasi me!

Gospodine, koliko je tlačitelja mojih,
koliki se podižu na me!
Mnogi su što o meni zbore:
»Nema mu spasenja u Bogu!«

Ti si ipak štit moj, Gospodine;
slavo moja, ti mi glavu podižeš.
Iza sveg glasa Gospodinu zavapih,
i on me usliša sa svete gore svoje.

Sad mogu leć i usnuti,
i onda se probuditi, jer me Gospodin drži.
Ne bojim se tisuća ljudi
što me opsjedaju dušmanski.

Evanđelje:

Mk 5,1-20

U ono vrijeme: Isus i učenici stigoše na onu stranu mora, u kraj gerazenski. Čim iziđe iz lađe, odmah mu iz grobnica pohiti u susret neki čovjek s nečistim duhom. Obitavalište je imao u grobnicama. I nitko ga više nije mogao svezati ni lancima jer je već često bio i okovima i lancima svezan, ali je raskinuo okove i iskidao lance i nitko ga nije mogao ukrotiti. Po cijele bi noći i dane u grobnicama i po brdima vikao i bio se kamenjem.
Kad izdaleka opazi Isusa, dotrči i pokloni mu se, a onda u sav glas povika: »Što ti imaš sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muči me!« Jer Isus mu bijaše rekao: »Iziđi, duše nečisti, iz ovoga čovjeka!« Isus ga nato upita: »Kako ti je ime?« Kaže mu: »Legija mi je ime! Ima nas mnogo!« I uporno zaklinjaše Isusa da ih ne istjera iz onoga kraja.
A ondje je pod brdom paslo veliko krdo svinja. Zaklinjahu ga dakle: »Pošalji nas u ove svinje da u njih uđemo!« I on im dopusti. Tada iziđoše nečisti duhovi i uđoše u svinje. I krdo od oko dvije tisuće jurnu niz obronak u more i podavi se u moru.
Svinjari pobjegoše i razglasiše gradom i selima. A ljudi pođoše vidjeti što se dogodilo. Dođu Isusu. Ugledaju opsjednutoga: sjedio je obučen i zdrave pameti — on koji ih je imao legiju. I prestraše se. A očevici im razlagahu kako je to bilo s opsjednutim i ono o svinjama. Tada ga stanu moliti da ode iz njihova kraja.
Kad je ulazio u lađu, onaj što bijaše opsjednut molio ga da bude uza nj. No on mu ne dopusti, nego mu reče: »Pođi kući k svojima pa im javi što ti je učinio Gospodin, kako ti se smilovao.« On ode i poče razglašavati po Dekapolu što mu učini Isus. I svi su se divili.

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral