Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja! (Mt 19, 6)

Liturgija dana (14. kolovoza):

Prvo čitanje:
Ez 16,1-15.60.63
Tako lijepa bijaše u nakitu mojem što ga odjenuh na tebe – i bludu se podade.

Dođe mi riječ Gospodnja: »Sine čovječji, pokaži Jeruzalemu sve gadosti njegove! Reci: Ovako Gospodin Bog govori Jeruzalemu, nevjernici: Podrijetlom i rodom iz zemlje si kanaanske, otac ti Amorejac, mati Hetitkinja. Kad si svijet ugledala, na dan rođenja tvojega, pupka ti ne odrezaše niti te vodom opraše da te očiste; solju te ne osoliše niti te povojima poviše. Nijedno se oko na te ne sažali, niti se tko smilova da ti to učini, nego te na dan rođenja tvojega gadnu baciše napolje.
A ja prođoh kraj tebe i vidjeh gdje se koprcaš u krvi. I rekoh ti dok si još u krvi bila: Živi! U krvi ti tvojoj rekoh: Živi! Razrasti se kao izdanak u polju! I umnožih te, i ti se razraste i velika postade, i dođe vrijeme da sazreš. Dojke ti se raspupale, kosa ti narasla, ali si još gola i naga bila. Prođoh kraj tebe i u te se zagledah: i gle, dob tvoja — dob je ljubavi!
Raširih na te skute svoje i pokrih ti golotinju. Prisegoh ti i sklopih Savez s tobom — riječ je Gospodina Boga — i ti moja postade. Okupah te u vodi, krv saprah s tebe i uljem te pomazah. Obukoh te u šarene haljine, na noge ti obuh sandale od fine kože; opasah te bezom i pokrih te prijevjesom svilenim. Uresih te nakitima: na ruke ti stavih narukvice, oko vrata ogrlice; prstenom ti nos uresih, uši naušnicama, a glavu ti ovjenčah vijencem najljepšim. I tako se sva u srebru i zlatu pojavi, u haljini od beza, svilom izvezenoj. Za hranu ti dadoh najfinije brašno, med i ulje. bila si tako lijepa, prelijepa, za kraljicu podobna!
Glas o ljepoti tvojoj puče među narodima, jer ti bijaše tako lijepa u nakitu mojem što ga odjenuh na tebe — riječ je Gospodina Boga. Ali te ljepota tvoja zanijela, zbog glasa se svojega bludu podade: blud si svoj nudila obilno svakom prolazniku, njegova si bila. Ali ću se ja ipak spomenuti svojega Saveza s tobom što ga sklopih u dane mladosti tvoje, i uspostavit ću s tobom Savez vječni da se opomeneš i da se postidiš i da od sramote više ne otvoriš usta kad ti oprostim sve što učini!«

Psalam:
Otp. pj.: Iz 12,2-3.4bcd-6
Odvratio se gnjev tvoj, Gospodine, i ti mene utješi!

Evo, Bog je spasenje moje,
uzdam se, ne bojim se više,
jer je Gospodin snaga moja i pjesma,
on je moje spasenje.
I s radošću ćete crpsti vodu
iz izvorâ spasenja.

Hvalite Gospodina,
prizivajte ime njegovo!
Objavite narodima djela njegova,
razglašujte uzvišenost imena njegova!

Pjevajte Gospodinu, jer stvori divote,
neka je to znano po svoj zemlji!
Kličite i radujte se, stanovnici Siona,
jer je velik među vama Svetac Izraelov!

Evanđelje:
Mt 19,3-12

U ono vrijeme: Pristupe Isusu farizeji pa, da ga iskušaju, kažu: »Je li dopušteno otpustiti ženu s kojega god razloga?« On odgovori: »Zar niste čitali: Stvoritelj od početka muško i žensko stvori ih i reče: Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo? Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja.«
Kažu mu: »Zašto onda Mojsije zapovjedi dati otpusno pismo i — otpustiti?« Odgovori im: »Zbog tvrdoće srca vašega dopusti vam Mojsije otpustiti žene, ali od početka ne bijaše tako. A ja vam kažem: Tko otpusti svoju ženu — osim zbog bludništva — pa se oženi drugom, čini preljub.«
Kažu mu učenici: »Ako je tako između muža i žene, bolje je ne ženiti se.« A on im reče: »Ne shvaćaju toga svi, nego samo oni kojima je dano. Doista, ima za ženidbu nesposobnih koji se takvi iz utrobe materine rodiše. Ima nesposobnih koje ljudi onesposobiše. A ima nesposobnih koji sami sebe onesposobiše poradi kraljevstva nebeskoga. Tko može shvatiti, neka shvati.

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači fra Dragan Grizelj, gvardijan franjevačkog samostana na Trsatu i čuvar svetišta Majke Božje Trsatske:

Isusovi govori učenicima od posljednje večere sve do Uzašašća često se nazivaju i Isusovom oporukom, posljednjim riječima ovdje na zemlji, kojima od cijelog svojeg nauka ističe ono najvažnije. Danas, nam je naviješten dio Isusova oproštajnog govora s posljednje večere. U njemu smo čuli ono najvažnije što nam Gospodin hoće staviti na srce. To je ljubav. Ona je srž Isusovog propovijedanja. Stoga ljubav treba biti pravilo života nas Kristovih vjernika.

Ljubljeni Isusov učenik, sveti Ivan, u svojim poslanicama razvija Isusovu misao o ljubavi. Kao da nam želi reći da svaki od nas nosi u sebi dvije mogućnosti: mogućnost ljubavi i mogućnost sebičnosti. Ivan nas upućuje na put ljubavi, jer „Ljubav je od Boga“.

Po ljubavi je čovjek sličan Bogu, koji sve čini iz ljubavi.

Najveću je ljubav Bog pokazao kad je poslao svoga Sina da svojom mukom i uskrsnućem spasi svijet.

Evanđelje nam naviješta ne samo zapovijed ljubavi, nego nam daje i glavne oznake ljubavi i uvjete da u njoj ustrajemo.

Za nas vjernike, uzor i mjera ljubavi je sam Krist: mi moramo ljubiti onako kako je on nas ljubio.

Ako želimo ustrajati u ljubavi, moramo se njega držati, kao loze trsa. Zato nam on govori: „Ostanite u mojoj ljubavi“.

Bog je u stvaranju svijeta i čovjeka očitovao čovjeku svoju beskrajnu ljubav i tako čovjeka pozvao da u ljubavi nasljeduje svoga Stvoritelja. Nadalje, u djelu otkupljenja, Bog ponovno svjedoči čovjeku svoju neizmjernu ljubav darom najvećeg bogatstva, darom vlastitog Sina za otkupljenje čovjeka i svijeta.

Time Bog ponovno čovjeka upućuje na put ljubavi i daje mu sredstva kojima može postati novi čovjek, tj. čovjek ljubavi. Da bi Božje svjedočanstvo ljubavi bilo po mjeri čovjeka, Bog ga je očitovao u svome Sinu Isusu Kristu, pravom čovjeku.

U njemu svaki čovjek nalazi ljudski uzor ljubavi koji može nasljedovati. Zato Isus i kaže u evanđelju: „Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio“. Ljubav Krista-Čovjeka nije samo ljudska simpatija ili samo ljudska moć. Ona ima božanske korijene: Isus iz Nazareta bio je ispunjen Duhom svetim i u snazi toga Duha „prošao je zemljom čineći dobro“. On je prvi – novi čovjek – u kojem prebiva i djeluje Bog po svome Duhu.

I upravo to je slika svih ljudi, preporođenih svetim krstom: svi smo mi po krstu postali novi ljudi na sliku Isusa Krista, primili smo dar Duha Svetoga, a time i snagu da možemo živjeti u ljubavi, kako nam pokazuje Krist i kako nas iznutra vodi i jača Duh Božji.

Suvremenom su čovjeku danas puna usta ljubavi, no to nije ona ljubav koja ljubi do kraja, do križa. To nije ljubav koja se dariva i žrtvuje. To nije ljubav koja boli, već ljubav koja godi, ljubav koja se svodi na tjelesni užitak, na ono što godi i ono što koristi.

No, braćo i sestre, Ljubav nema svoj korijen u čovjeku! Jedini izvor istinske i prave ljubavi jest samo Bog. A to onda znači da čovjek može ljubiti samo onoliko koliko je u Bogu. Može dati samo onoliko ljubavi koliko i primi.

Stoga je biti istinski kršćanin danas, izazov svima nama, Crkvi i svijetu. Da, još uvijek ima onih koji se oduševljavaju Isusom Kristom. Još uvijek ima onih koji ostavljaju svoje lađe i kreću u avanturu života za glasom Dobroga Pastira.

Svoje kršćansko poslanje i život moći ćete dakle izvršiti samo utoliko, koliko više budete crpili svoju ljubav u Bogu. Drugim riječima u Euharistiji, Svetom pismu, bratski život.

Euharistijski susret ima upravo taj smisao.

U njemu nam Krist svojom žrtvom pokazuje dokle je išla njegova ljubav – do smrti na križu.

U euharistiji nam se Krist daruje iz ljubavi i po daru njegova presvetog tijela ulazi u nas ta ista snaga koja je njega pokretala u životu, da bi isto tako pokretala i nas u životu vjere i ljubavi.

Blagujmo i danas kruh života kako bismo mogli i mi poput Isusa ljubiti do kraja. Amen!