Siromahe Gospodin čuje, on ne prezire sužanja svojih. (Ps 69, 34)

Liturgija dana (3. kolovoza):

Prvo čitanje:

Jr 26, 11-16.24

Zaista, Gospodin me posla k vama da vam govorim sve ove riječi.

U one dane: Svećenici i proroci rekoše starješinama i svemu narodu: »Ovaj je čovjek zaslužio smrt, jer je prorokovao protiv ovoga grada, kao što ste čuli na svoje uši.« Tada Jeremija reče svim starješinama i svemu narodu: »Gospodin me posla da prorokujem protiv ovoga Doma i protiv ovoga grada sve ono što ste čuli. Popravite, dakle, putove svoje i djela svoja, i slušajte glas Gospodina, Boga svoga: i pokajat će se za zlo kojim vam se zaprijetio. Ja sam, evo, u vašim rukama. Učinite sa mnom što vam se čini dobro i pravo. Ali dobro znajte: ako me pogubite, krv nedužnu navalit ćete na sebe, na ovaj grad i na njegove stanovnike. Jer, zaista, Gospodin me posla k vama da u vaše uši govorim sve ove riječi.«
Tada rekoše starješine i sav narod svećenicima i prorocima: »Ovaj čovjek nipošto ne zaslužuje smrt, jer nam je govorio u ime Gospodina, Boga našega.«
I Ahikam, sin Šafanov, zaštiti Jeremiju, te ga ne predaše u ruke narodu da ga pogube.

Psalam:

 69, 15-16.30-31.33-34

U vrijeme milosti, usliši me, Gospodine!

Izvuci me iz blata da ne potonem,
od onih koji me mrze, izbavi me —
iz voda dubokih.
Nek me ne pokriju valovi,
nek me ne proguta dubina,
nek bezdan ne zatvori usta nada mnom!

Ja sam jadnik i bolnik —
nek me štiti tvoja pomoć, o Bože!
Božje ću ime hvaliti popijevkom,
hvalit ću ga zahvalnicom.

Gledajte, ubogi, i radujte se,
nek vam oživi srce, svima koji Boga tražite.
Jer siromahe Gospodin čuje,
on ne prezire sužanja svojih.

Evanđelje:

Mt 14, 1-12

U ono vrijeme doču Herod tetrarh za Isusa pa reče svojim slugama: »To je Ivan Krstitelj! On uskrsnu od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu.« Herod doista bijaše uhitio Ivana te ga svezana bacio u tamnicu zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa. Jer Ivan mu govoraše: »Ne smiješ je imati!« Htjede ga ubiti, ali se bojao naroda jer su ga smatrali prorokom.
Na Herodov rođendan zaplesa kći Herodijadina pred svima i svidje se Herodu. Zato se zakle dati joj što god zaište. A ona nagovorena od matere: »Daj mi, reče, ovdje na pladnju glavu Ivana Krstitelja.« Ražalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika zapovjedi da se dade. Posla odrubiti glavu Ivanu u tamnici. I doniješe glavu njegovu na pladnju, dadoše djevojci, a ona je odnije materi.
A učenici njegovi dođu, uzmu njegovo tijelo i pokopaju ga pa odu i jave Isusu.

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral