Pustite nek oboje raste do žetve. (Mt 13, 30)

Liturgija dana (19. srpnja):

Prvo čitanje:
Mudr 12,13.16-19
Daješ pokajanje za grijehe.

Osim tebe, Bože, nema Boga koji se brine za sve da bi mu morao dokazati kako ne sudiš krivo. Jer moć je tvoja načelo pravice tvoje i jer svime vladaš, možeš i sve poštedjeti. Jakost svoju pokazuješ samo onda kad ljudi ne vjeruju u puninu tvoje moći i kažnjavaš drskost onih koji je spoznaše. Ti, silni gospodaru, sudiš blago i upravljaš nama s velikom pažnjom jer kad god hoćeš, moć ti je pri ruci. A takvim si djelima narod svoj poučio da pravednik ima biti čovječan; podario si sinovima svojim dobru nadu jer daješ pokajanje za grijehe.

Psalam:
86,5-6.9-10.15-16a
Ti si, Gospodine, dobar i rado praštaš.

Ti si, Gospodine, dobar i rado praštaš,
pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju.
Slušaj, Gospodine, molitvu moju
i pazi na glas vapaja mog.

Svi narodi što ih stvori doći će
i klanjat se tebi, Gospodine,
i slavit će ime tvoje.
Jer ti si velik i činiš čudesa:
ti si jedini Bog.

No ti si, Gospodine Bože, milosrdan i blag,
spor na srdžbu – sama ljubav i vjernost.
Pogledaj na me i smiluj se meni;
daj svome sluzi snage svoje!

Drugo čitanje:
Rim 8,26-27
Duh se za nas zauzima neizrecivim uzdasima.

Braćo! Duh potpomaže našu nemoć. Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sâm Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima. A Onaj koji proniče srca zna koja je želja Duha – da se on po Božju zauzima za svete.

Evanđelje:
Mt 13,24-43

U ono vrijeme: Iznese Isus narodu drugu prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode. Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj. Sluge pristupe domaćinu pa mu reknu: ‘Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?’ On im odgovori: ‘Neprijatelj čovjek to učini.’ Nato mu sluge kažu: ‘Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?’ A on reče: ‘Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu. Pustite nek oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.’« I drugo im prispodobu iznese: »Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi. Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veće je od svega povrća. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama.« I drugu im kaza prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne.« Sve je to Isus mnoštvu zborio u prispodobama. I ništa im nije zborio bez prispodoba – da se ispuni što je rečeno po proroku: Otvorit ću u prispodobama usta svoja, iznijet ću što je sakriveno od postanka svijeta. Tada otpusti mnoštvo i uđe u kuću. Pristupe mu učenici govoreći: »Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi.« On odgovori: »Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji. Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga. Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli. Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta. Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega.« »Tko ima uši, neka čuje!«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači o. Zlatko Pletikosić, upravitelj zagrebačke župe Remete i remetskog svetišta:

Želim se nadovezati na govor o hodočašću u ponedjeljak, o kojem smo govorili budući da je bila MBB. Danas nam Isus u evanđelju govori o kukolju. Ljeto je doista prigoda da se kukolj koji je narastao, raspojasao se tijekom godine, iščupa i spali. Da lakši uopće proživimo ljeto, ali i uđemo na jesen, u novu školsku i akademsku godinu, novu pastoralnu godinu, u novo radno vrijeme nakon godišnjeg odmora. Jedni će kukolj lijenosti izbaciti radeći u sezoni, drugi će baš ljeto iskoristiti da učine propušteno (kažu naši roditelji, bake i djedovi: uzimali smo godišnji da bismo poradili poslove na kući, u kući i oko kuće ili nešto slično, poveće ili velike).

Ne zaboravimo da promjena vrste rada, također odmara… Neki će otići baš na odmor. Neka zbace kukolj rada i napetosti skupljen kroz moderan način rada, fizički, psihološki, mentalni, duševni… Ne zaboravimo ni u radu, ni u odmoru, Boga, sebe, druge. Kukolj treba izbaciti i spaliti, ali treba i žito požnjeti! Žito za sebe i za drugoga.

Gledao sam prije dva tjedna, prije najavljenih kiša, kako još navečer šušti i leluja pšenica, ječam, zob. Kad sam opet prošao istim putem odmah sutradan prijepodne, nije više bilo ni mnoštva klasova, ni kukolja, pa čak ni slame. Sve je moderna tehnologija za čas odnijela. Ostala je naizgled tužna njiva, ali i ponosna. Dala je rod. Nije ga zadržala za sebe. Mislila je na druge, i ne samo mislila, nego i rodila za druge! Za čovjeka! Daj Bože, ne samo da bi se vlastodržac još više obogatio, niti kako bi se gladan najeo, nego i kako bi radnik zaradio za ostale svoje potrebe i napredak! A kvasac…on čini čudo. Ako tako može kvasac brašnu i vodi, može i Bog po čovjeku, tom istom čovjeku, ali i njegovu bližnjemu i ovome svijetu i vremenu!