Onima koji su sjedili, razdijeli koliko su god htjeli. (Iv 6, 11)

Liturgija dana (17. travnja):

Prvo čitanje:
Dj 5,34-42
Odu radosni što bijahu dostojni podnijeti pogrde za ime Isusovo.

U one dane: Ustade u Vijeću neki farizej imenom Gamaliel, zakonoznanac, kojega je poštovao sav narod. On zapovjedi da ljude načas izvedu pa će vijećnicima: »Izraelci, dobro promislite što ćete s tim ljudima. Ta prije nekog vremena podiže se Teuda tvrdeći da je netko i uza nj prista ioko četiri stotine ljudi. Bi smaknut i sve mu se pristaše razbjegoše i netragom ih nesta. Nakon toga se u dane popisa podiže Juda Galilejac i odvuče narod za sobom. I on propade i sve mu se pristaše raspršiše. I sad evo kanite se, velim vam, tih ljudi i otpustite ih. Jer ako je taj naum ili to djelo od ljudi, propast će; ako li je pak od Boga, nećete ga moći uništiti — da se i s Bogom u ratu ne nađete.« Poslušaju ga pa dozovu apostole, išibaju ih, zapovjede im da ne govore u ime Isusovo pa ih otpuste. Oni pak odu ispred Vijeća radosni što bijahu dostojni podnijeti pogrde za Ime. I svaki su dan u Hramu i po kućama neprestance učili i navješćivali Krista, Isusa.

Psalam:
27,1.4.13-14
Za jedno molim Gospodina: da živim u Domu Gospodnjem.

Gospodin mi je svjetlost i spasenje:
koga da se bojim?
Gospodin je štit života moga:
pred kime da strepim?

Za jedno molim Gospodina,
samo to ja tražim:
da živim u Domu Gospodnjem
sve dane života svoga,
da uživam milinu Gospodnju
i Dom njegov gledam.

Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja
u zemlji živih.
U Gospodina se uzdaj, ojunači se,
čvrsto nek bude srce tvoje:
u Gospodina se uzdaj!

Evanđelje:
Iv 6,1-15

U ono vrijeme: Ode Isus na drugu stranu Galilejskoga, Tiberijadskog mora. Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima. A Isus uziđe na goru i ondje sjeđaše sa svojim učenicima. Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan.
Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: »Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju? « To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti. Odgovori mu Filip: »Za dvjesto denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije. « Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra: »Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?« Reče Isus: »Neka ljudi posjedaju!« A bilo je mnogo trave na tome mjestu.
Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća. Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica – koliko su god htjeli. A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: »Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!«
Skupili su dakle i napunili dvanaest košarica ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali.
Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: »Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!« Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam.

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači fra Josip Repeša, župnik Župe Vrgorac:

U današnjem Evanđelju vidimo Isusa pred mnoštvom. Ljudi dolaze gledati znamenja i tražiti ozdravljenje, ne brinući o vlastitoj potrebi za hranom. Kasnije, ogladnjevši, tražit će i tu milost. Isus promatra silni svijet i ne gubi strpljenje.

Podigne oči i promišlja:

kako nahraniti ove ljude, kako dotaknuti njihova srca?

U svoje razmišljanje uključuje i učenike, apostole.

Mnogi od nas poznaju osjećaj nedostatka. Ponekad mislimo: „Mogu li uopće pomoći? Imam li dovoljno?“ Upravo to pitanje postavlja i Filip: kako nahraniti tisuće ljudi? Isus ne očajava nad ograničenjem, nego koristi ono što postoji.

Uze pet kruhova i dvije ribice, blagoslovi ih i dade ljudima – i dogodilo se čudo. Ono malo, darovano s ljubavlju i vjerom, postaje izobilje.

Prisjetimo se jednostavnog primjera iz svakodnevnog života. Jedan prijatelj, običan čovjek iz našeg kraja, saznao je kako djeca u njegovoj ulici nemaju dovoljno hrane u školskoj kuhinji. Imao je samo nekoliko peciva i jaja.

Umjesto da brine koliko će malo moći dati, podijelio je sve što ima.

Djeca su blagovala, a on je, gledajući njihovu sreću, osjetio radost koja je nadmašila svaku brigu. Ta jednostavna gesta, mala, ali iskrena, pretvorila se u veliko dobro. Baš kao kod Isusa – ono malo, darovano s vjerom, postaje izobilje.

Isus nas danas potiče da vjeru ne gledamo kao nešto daleko, apstraktno ili teško. Vjera je osobno iskustvo, prisutna u svakodnevnim gestama, riječima i susretima s bližnjima.

Kada otvorimo srce, darujemo pažnju, osmijeh, vrijeme ili oprost – tada i mi vidimo čudo.

Ne ono spektakularno, nego ono što tiho mijenja živote oko nas.

Kad ljudi vide čudo koje Isus učini, prepoznaju u Njegovim djelima Proroka. I mi, promatrajući svoj život, možemo osjetiti Božju prisutnost u malim gestama. Svaka gesta, koliko god mala bila, nosi snagu uskrsnuća.

Današnji Uskrsni poziv jednostavan je: ne čekaj veliko čudo, ne traži savršen trenutak.

Nahrani ljude oko sebe onim što imaš i promatraj kako Bog množi tvoj dar. Tako i mi postajemo bolji, osjetljiviji i više povezani jedni s drugima i s Njim.

Neka nas ovo Evanđelje podsjeti da vjeru ne živimo samo riječima, nego kroz djela koja mijenjaju svakodnevicu. Baš kao što je Isus nahranio mnoštvo, neka i naša mala djela postanu izvor radosti, nade i ljubavi u svijetu.