Oni ostaviše sve i pođoše za njim. (Lk 5, 11)

Liturgija dana (19. rujna):

Prvo čitanje:
Fil 3,8-14
Sve izgubih da Krista steknem.

Braćo: Sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem i u njemu se nađem – ne svojom pravednošću, onom od Zakona, nego pravednošću po vjeri u Krista, onom od Boga, na vjeri utemeljenoj – da upoznam njega i snagu uskrsnuća njegova i zajedništvo u patnjama njegovim, ne bih li kako, suobličen smrti njegovoj, prispio k uskrsnuću od mrtvih. Ne kao da sam već postigao ili dopro do savršenstva, nego – hitim ne bih li kako dohvatio jer sam i zahvaćen od Krista. Braćo, ja nipošto ne smatram da sam već dohvatio. Jedno samo: što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu.

Psalam:
40,2.4ab.7-10.12
Evo dolazim, Gospodine, vršiti volju tvoju!

Uzdah se u Gospodina uzdanjem silnim
i on se k meni prignu i usliša vapaj moj.
U usta mi stavi pjesmu novu,
slavopoj Bogu našemu.

Žrtva i prinosi ne mile ti se,
nego si mi uši otvorio;
paljenicâ ni okajnicâ ne tražiš.
Tada rekoh: »Evo dolazim!

U svitku knjige piše za mene:
Milje mi je, Bože moj, vršiti volju tvoju,
Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.«

Pravdu ću naviještat u zboru velikom,
i usta svojih zatvoriti neću,
Gospodine, sve ti je znano.

Gospodine, milosrđa mi svog ne krati,
dobrota tvoja i vjernost neka me svagda čuvaju.

Evanđelje:
Lk 5,1-11

U ono vrijeme: Dok se oko Isusa gurao narod da čuje riječ Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera. Spazi dvije lađe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže. Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova, pa ga zamoli da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo.
Kada dovrši pouku, reče Šimunu: »Izvezi na pučinu, i bacite mreže za lov.« Odgovori Šimun: »Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.« Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. Mahnuše drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni dođoše i napuniše obje lađe, umalo im ne potonuše.
Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: »Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!« Doista, zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se prenerazio on i svi koji bijahu s njime, a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: »Ne boj se! Odsada ćeš ljude loviti!« Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim.

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači fra Josip Repeša, župnik župe Vrgorac:

U današnjem Evanđelju Petar je umoran i razočaran. Cijelu noć lovio je sa svojim prijateljima, ali nisu ulovili ništa. A onda mu Isus kaže: „Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov.“ Petar zna more. Zna da su pokušavali cijelu noć. Ipak odgovara:

Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.

I mreže se pune.

Ali pravo čudo nije samo u mnoštvu riba. Nešto se događa i u Petru. Pred Isusom postaje svjestan vlastite malenosti i govori: „Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!“ A Isus mu ne kaže: „U pravu si, nisi dovoljno dobar.“ Govori mu: „Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude.“

Danas, kada Crkva u kvatrama posebno moli za svećenička i redovnička zvanja, te riječi imaju posebnu snagu.

Bog ne poziva savršene ljude.

Poziva čovjeka koji ima svoje slabosti, strahove i pitanja. Poziva Petra. I od njega čini apostola. Tako je bilo kroz stoljeća. Tako je i danas.

Možda neki mladić već osjeća da ga Gospodin zove u svećeništvo, ali se boji odgovoriti. Možda neka djevojka razmišlja o redovničkom životu, ali ne zna je li dovoljno hrabra krenuti tim putem. Isus i njima govori: „Ne boj se.“ Ne moraš odmah znati kamo će te taj put odvesti. Ni Petar nije znao. Dovoljno je imati hrabrosti reći: „Gospodine, ako me zoveš, želim te čuti.“

Ali današnji dan postavlja pitanje i nama koji molimo za nova duhovna zvanja. Jesmo li spremni ne samo moliti da Bog nekoga pozove, nego i prihvatiti njegov poziv?

Lako je moliti: „Gospodine, daj nam novih svećenika i redovnica.“ Ali što ako Gospodin pozove nekoga iz moje obitelji, moje kuće, moje župe? Hoću li ga ohrabriti ili odgovoriti: „Samo nemoj ti“?

Duhovna zvanja ne počinju tek u sjemeništu ili samostanu. Njihovo sjeme često nikne mnogo ranije – u obitelji u kojoj se moli, u župnoj zajednici u kojoj se vjera živi i ondje gdje dijete ili mladi čovjek može osjetiti da je lijepo svoj život darovati Bogu.

Zato danas nemojmo samo govoriti da nedostaje svećenika, redovnika i redovnica. Molimo za zvanja. Ali stvorimo i prostor u kojem će se mladi čovjek usuditi čuti Božji glas. A možda upravo ti koji ovo slušaš već neko vrijeme u sebi nosiš pitanje: „Zove li Gospodin možda mene?“

Nemoj se bojati toga pitanja. Ne moraš danas imati sve odgovore. Petar ih nije imao. Imao je samo jednu rečenicu: „Na tvoju riječ…“ I ona je bila dovoljna da započne novi život.

Gospodine, podari svojoj Crkvi novih svećenika, redovnika i redovnica. Daj mladima hrabrosti da čuju tvoj glas, a našim obiteljima velikodušnosti da podrže njihov odgovor.

A ako nekoga između nas pozoveš, daj nam vjere da zajedno s Petrom možemo reći:

Gospodine, na tvoju riječ – idem.