S Božjom riječi u današnjem danu! Svakog dana donosimo duhovni poticaj za ohrabrenje i promišljanje.
Jao onomu čovjeku koji predaje Sina Čovječjega. (Mt 26, 24)
Liturgija dana (1. travnja):
Prvo čitanje:
Iz 50,4-9a
Lica svojeg ne zaklonih od pogrda! (Treća pjesma o Sluzi Gospodnjem).
Gospodin Bog dade mi jezik vješt
da znam riječju krijepiti umorne.
Svako jutro on mi uho budi
da ga slušani kao učenici.
Gospodin Bog uho mi otvori:
ja se ne protivih niti uzmicah.
Leđa podmetnuh onima što me udarahu,
a obraze onima što mi bradu čupahu,
i lica svojeg ne zaklonih
od pogrda ni od pljuvanja.
Gospodin Bog mi pomaže,
zato se neću smesti.
Zato učinih svoj obraz ko kremen
i znam da se neću postidjeti.
Blizu je onaj koji mi pravo daje.
Tko će na sud sa mnom?
Nek se suoči sa mnom!
Tko je protivnik moj u parnici?
Nek mi se približi!
Gle, Gospodin Bog mi pomaže,
tko će me osuditi?
Psalam:
69,8-10.21b-22.31.33-34
Po velikoj dobroti svojoj, Gospodine, ti me usliši u vrijeme milosti.
Jer zbog tebe podnesoh pogrdu,
i stid mi pokri lice.
Tuđinac postadoh braći
i stranac djeci majke svoje.
Jer me izjela revnost za Dom tvoj
i poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me.
Čekao sam da se tko sažali nada mnom, ali ga ne bi;
i da me tko utješi, ali ga ne nađoh.
U jelo mi žuči umiješaše,
u mojoj me žeđi octom napojiše.
Božje ću ime hvaliti popijevkom,
hvalit ću ga zahvalnicom.
Gledajte, ubogi, i radujte se,
nek vam oživi srce, svima koji Boga tražite.
Jer siromahe Gospodin čuje,
on ne prezire sužanja svojih.
Evanđelje:
Mt 26,14-25
U ono vrijeme: Jedan od dvanaestorice, zvani Juda Iškariotski, pođe glavarima svećeničkim i reče: »Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati.« A oni mu odmjeriše trideset srebrnika. Otada je tražio priliku da ga preda.
Prvoga dana Beskvasnih kruhova pristupiše učenici Isusu i upitaše: »Gdje hoćeš da ti pripravimo te blaguješ pashu?« On reče: »Idite u grad tomu i tomu i recite mu: ‘Učitelj veli: Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim pashu sa svojim učenicima.’« I učine učenici kako im naredi Isus i priprave pashu.
Uvečer bijaše Isus za stolom s dvanaestoricom. I dok su blagovali, reče: »Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati.« Silno ožalošćeni, stanu mu jedan za drugim govoriti: »Da nisam ja, Gospodine?« On odgovori: »Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati. Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije. A Juda, izdajnik, prihvati i reče: »Da nisam ja, učitelju?« Reče mu: »Ti kaza.«
Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral
Riječ Božju tumači vlč. Damir Ceković, župnik Župe Preobraženja Gospodnjeg u Petrinji:
Hodati za Isusom tri godine ili cijeli život s krivim namjerama, zvuči nezamislivo i pomalo nestvarno. Imati pored sebe pravoga Boga i čovjeka, pratiti ga na njegovom proputovanju kroz ovaj svijet, svjedočiti svim čudima i poukama koje je Isus učinio i izgovorio i ostati nedotaknut tom stvarnošću stvarno je veliki promašaj za čovjeka. Evanđeoski odlomak danas kao i jučer nam donosi izvještaj o Judinom izdajstvu. Pitamo se sigurno zašto dva dana za redom slušamo o istome? Odgovor je vrlo jasan.
U ovome svijetu i mi možemo hodati za Isusom i slušati njegove riječi, svjedočiti čudima koja i danas Isus čini, za sebe tvrditi da smo jaki u vjeri, a kada dođe čas da to posvjedočimo djelima ili možda primijetimo da Isus nije ostvario naša očekivanja, te da smo sve iskoristili što se moglo kod njega iskoristiti, tada smo spremni na nečasno napuštanje tog prijateljstva.
Spremni smo na izdaju. Doista je tako i u našoj svakidašnjici. Mnogi sklapaju prijateljstva s drugim ljudima pa čak se prave velikim vjernicima u javnosti i jako moralnim osobama iz pukog koristoljublja. Rekli bismo da im prikrivanje savršeno pristaje.
U društvu prodaju priču poput Jude, postavljajući zajedno s ostalim učenicima bez srama isto pitanje koje su oni uputili čiste savjesti dok je izdajnik to pitanje uputio kako bi se još snažnije prikrio.
A Juda, izdajnik, prihvati i reče: Da nisam ja, Učitelju? Reče mu: Ti kaza.
Dovesti Isusa pred gotov čin da nam u oči kaže da smo izdajice, težak je čin. Juda je taj trenutak doživio na svoj specifičan način kao i sve Isusove riječi do tada. Međutim, u tim riječima i u trenutku poljupca u Getsemaniju Isus je znao da je u Judu ušao zli i da je skrenuo s pravoga puta, ali mu nije zatvorio vrata i onemogućio povratak k istini i pokajanju. Te riječi bile su poziv i opomena na pokajanje i na povratak k istini.
Na žalost, Juda zaluđen svojim krivim namjerama nije prepoznao trenutak koji mu Gospodin unatoč učinjenom zlu daje kao mogućnost ispravka, već se u toj svojoj otuđenosti potpuno predao u ralje zla i završio kako je završio, nečasno. Kao primjer povratka na pravi put može nam posvjedočiti sveti Petar koji je postao izdajnik kao i Juda, ali za razliku od njega Petar je shvatio svoj grijeh i Gospodinovu opomenu. Nije ostao pri zlu već je gorko zaplakao i pokajao se, nije presudio samom sebi, nego je molio za oprost.
Priznati se grešnim, priznati životni promašaj, pokajati se i vratiti u zagrljaj Očev to je poziv svima nama, jer često smo i mi spremni posegnuti za istim grijehom za kojim su posegnuli Juda i Petar. Ako smo i pali nemojmo ostati zaslijepljeni zlom poput Jude, koji je sam sebi presudio, već gorko zaplačimo poput Petra i tražimo oprost od Gospodina u skrušenoj valjanoj ispovijedi.
Stoga danas molimo za ustrajnost svih nas Kristovih vjernika u dobru, koje će nas voditi kroz sve životne stranputice i padove, kako bismo shvatili da nakon pada i izdaje treba ustati, suočiti se s istinom, pokajati se i vratiti Gospodinu. Amen.