S Božjom riječi u današnjem danu! Svaki dan donosimo duhovni poticaj za ohrabrenje i promišljanje.
Ja – Svjetlost – dođoh na svijet. (Iv 12, 46)
Liturgija dana (11. svibnja):
Prvo čitanje:
Dj 12, 24 – 13, 5a
U one dane: Riječ je Božja rasla i širila se. Barnaba i Savao, pošto obaviše služenje u Jeruzalemu, vratiše se uzevši sa sobom Ivana zvanog Marko.
U antiohijskoj je Crkvi bilo proroka i učitelja: Barnaba, Šimun zvani Niger, Lucije Cirenac, Manahen, suothranjenik Heroda četverovlasnika, i Savao. Dok su jednom obavljali službu Božju i postili, reče Duh Sveti: »De mi odlučite Barnabu i Savla za djelo na koje sam ih pozvao.« Onda su postili, molili, položili na njih ruke i otpustili ih.
Poslani od Svetoga Duha siđu u Seleuciju, a odande odjedre na Cipar. Kad se nađoše u Salamini, navješćivahu riječ Božju u židovskim sinagogama.
Psalam:
67, 2-3.5-6.8
Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas,
obasjao nas licem svojim,
da bi sva zemlja upoznala putove tvoje,
svi puci tvoje spasenje!
Nek se vesele i kliču narodi,
jer sudiš pucima pravedno
i narode vodiš na zemlji.
Neka te slave narodi, Bože,
svi narodi neka te slave!
Bog nas blagoslovio!
Neka ga štuju svi krajevi svjetski!
Evanđelje:
Iv 12, 44-50
U ono vrijeme: Povika Isus: »Tko u mene vjeruje, ne vjeruje u mene,
nego u onoga koji me posla; i tko vidi mene,
vidi onoga koji me posla.
Ja — Svjetlost — dođoh na svijet
da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane.
I sluša li tko moje riječi, a ne čuva ih, ja ga ne sudim.
Ja nisam došao suditi svijetu, nego svijet spasiti.
Tko mene odbacuje i riječi mojih ne prima,
ima svoga suca: riječ koju sam zborio —
ona će mu suditi u posljednji dan.
Jer nisam ja zborio sam od sebe,
nego onaj koji me posla — Otac —
on mi dade zapovijed
što da kažem, što da zborim.
I znam: zapovijed njegova jest život vječni.
Što ja dakle zborim, tako zborim
kako mi je rekao Otac.«