Dj 7, 51 – 8,1a

U one dane govoraše Stjepan narodu, starješinama i pismoznancima: »Tvrdovrati i neobrezanih srdaca i ušiju, vi se uvijek opirete Duhu Svetomu: kako oci vaši tako i vi! Kojega od proroka nisu progonili oci vaši? I pobiše one koji su unaprijed navijestili dolazak Pravednika čiji ste vi sada izdajice i ubojice, vi koji po anđeoskim uredbama primiste Zakon, ali ga se niste držali.«

Kad su to čuli, uskipješe u srcima i počeše škripati zubima na njega. Ali on, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i ugleda slavu Božju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu pa reče: »Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu.« Vičući iza glasa, oni zatisnuše uši i navališe jednodušno na njega. Izbaciše ga iz grada pa ga kamenovaše. Svjedoci odložiše haljine do nogu mladića koji se zvao Savao. I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: »Gospodine Isuse, primi duh moj!« Onda se baci na koljena i povika iza glasa: »Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!« Kada to reče, usnu.

Savao je pristao da se Stjepan smakne.

Psalam:

Ps 31, 3c-4.6.7b 8a.17.21ab

Budi mi hrid zaštite,
tvrđava spasenja.
Jer ti si hrid moja, tvrđava moja,
radi svoga imena vodi me i ravnaj.

U tvoje ruke predajem duh svoj:
otkupi me, Gospodine, Bože vjerni.
U Gospodina ja se uzdam,
radosno ću klicat tvojoj milosti.

Rasvijetli lice nad slugom svojim,
po svojoj me dobroti spasi.
Zakloni me štitom lica svoga
od zavjera ljudskih.

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral