Vi ovako molite: Oče naš, koji jesi na nebesima… (Mt 6, 9)

Liturgija dana (18. lipnja):

Prvo čitanje:
Sir 48,1-14
Kad je vihor zastro Iliju, napuni se duhom njegovim Elizej.

Usta prorok Ilija kao oganj,
riječ mu plamtjela kao buktinja.
On je na njih donio glad
i revnošću je svojom umanjio njihov broj.
Po riječi je Gospodnjoj nebo zatvorio
i tri puta oganj s neba sveo.
Kako li si slavan bio, Ilija, u čudesima svojim!
I može li se itko dičiti koliko ti?
Podigao si mrtva od smrti
iz Podzemlja po riječi Svevišnjeg.
Bacio si u propast kraljeve
i vukao odličnike s odra njihova.
Na Sinaju si čuo ukore
i sud osvetni na Horebu.
Pomazao si kraljeve osvetničke
i proroka sebi za nasljednika.
Podignut si bio u vihoru ognja,
u kolima s plamenim konjima.
Određen si u prijetnjama budućim,
da umiriš srdžbu Božju prije no što ona provali,
da obratiš srca otačka sinovima
i da obnoviš plemena Jakovljeva.
Blago onomu koji će te vidjeti
i onima koji su usnuli u ljubavi,
jer i mi ćemo posjedovati život.
Kad je vihor zastro Iliju,
napuni se duhom njegovim Elizej:
za života ga nijedan vladar ne mogaše pobijediti,
i nitko ga ne mogaše podjarmiti.
Ništa mu ne bijaše teško,
i iz groba mu je tijelo prorokovalo.
Za života je čudesa činio,
a u smrti svojoj djela divotna.

Psalam:
97,1-7
Radujte se, pravednici, u Gospodinu!

Gospodin kraljuje: neka kliče zemlja,
nek se vesele otoci mnogi!
Oblak i tama ovijaju njega,
pravda i pravo temelj su prijestolja njegova.

Oganj ide pred njim
i sažiže okolo dušmane njegove.
Munje mu svijet osvjetljuju;
zemlja to vidi i strepi.

Brda se tope pred Gospodinom ko vosak,
pred vladarom sve zemlje.
Nebesa navješćuju pravednost njegovu,
svi narodi gledaju mu slavu.

Nek se postide svi što likove štuju
i koji se hvale kumirima.
Poklonite mu se, svi bozi!

Evanđelje:
Mt 6,7-15

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Kad molite, ne blebećite kao pogani.
Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani.
Ne nalikujte na njih.
Ta zna vaš Otac što vam treba
i prije negoli ga zaištete.
Vi, dakle, ovako molite:
‘Oče naš, koji jesi na nebesima!
Sveti se ime tvoje!
Dođi kraljevstvo tvoje!
Budi volja tvoja
kako na nebu tako i na zemlji!
Kruh naš svagdanji daj nam danas!
I otpusti nam duge naše
kako i mi otpustismo dužnicima svojim!
I ne uvedi nas u napast,
nego izbavi nas od Zloga!’
Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke,
otpustit će i vama Otac vaš nebeski.
Ako li vi ne otpustite ljudima,
ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Mario Večerić, župnik Župe bl. Alojzija Stepinca u Novskoj:

Današnje sveto Evanđelje konkretizira naš odnos prema Ocu nebeskom kroz središnju molitvu kršćanstva koju nam predaje sam Krist Gospodin – molitvu „Oče naš“. Vjerujem kako svatko od nas barem jednom dnevno izgovori ovu molitvu i njome se na najdublji način povjerava svome nebeskom Ocu.

U toj jednostavnoj, a tako dubokoj molitvi sadržana je i Božja slava i sve naše ljudske potrebe.

Sakramentom krštenja postali smo djeca Božja, a dijete najbolje upoznaje svoga oca kroz svakodnevni odnos i razgovor s njime. Zato je molitva neizostavan stup našega kršćanskog života. Po njoj ulazimo u otajstveni odnos s Bogom i otvaramo svoje srce njegovoj prisutnosti i milosti.

Koliko puta znamo izmoliti Oče naš mehanički, bez razmišljanja o riječima koje izgovaramo.

Upravo zato Isus nas danas poziva da ne „blebećemo kao pogani“, odnosno da molitva ne bude samo mnoštvo izgovorenih riječi bez srca i sabranosti.

Naša molitva nije informiranje Boga o našim potrebama, jer Otac nebeski dobro zna što nam je potrebno i prije nego što ga zamolimo. Svrha molitve nije promijeniti Božju volju, nego svoje srce uzdići k Bogu kako bismo mogli prepoznati njegovu volju u vlastitome životu i prihvatiti je s povjerenjem.

Molitva je uzdignuće uma i srca Bogu, susret čovjeka s njegovim Stvoriteljem i Ocem.

U molitvi „Oče naš“ najprije dajemo slavu Bogu i molimo da se njegovo ime proslavlja po našem životu. Molimo da se njegova svetost očituje u nama i u cijelome svijetu kroz pravedan i svet život njegovih vjernika. Molimo za dolazak Kraljevstva Božjega i za prisutnost njegove milosti u našim srcima. Ujedno molimo da naša ljudska volja bude usklađena s Božjom voljom, jer jedino nas ona vodi prema istinskoj sreći i spasenju.

U ovoj molitvi molimo i za kruh svagdanji – za sve ono što nam je potrebno za život – ali i za kruh nebeski, za Krista prisutnog u euharistiji, u kojem već sada imamo predokus nebeske slave. Priznajemo svoju grešnost i molimo Boga da nam oprosti naše grijehe, ali istodobno obećavamo da ćemo i mi opraštati onima koji su nas povrijedili. Upravo nam Isus posebno stavlja na srce zakonitost praštanja.

Samo srce koje je spremno oprostiti bližnjemu može biti otvoreno za Božju milost.

Srce zatvoreno za praštanje postupno se zatvara i za Boga. Molitva Oče naš uči nas poniznosti, povjerenju i predanju u Božje ruke. Ona nas podsjeća da nismo sami i da imamo Oca koji nas ljubi, prati i vodi kroz sve životne poteškoće. Kada iskreno molimo, tada učimo gledati svoj život očima vjere i prepoznavati Božje djelovanje i u trenucima radosti i u trenucima križa.

Pozvani smo svakodnevno uzdizati hvalu Bogu i otvorena srca prihvaćati sve milosti koje nam Gospodin daje u svojoj dobroti i ljubavi. Neka molitva Oče naš ne bude samo navika ili naučeni tekst, nego istinski susret s Ocem nebeskim koji nas nikada ne prestaje ljubiti.

Molimo stoga sabrano, iskreno i s povjerenjem, svjesni da nas Bog uvijek sluša i vodi putem koji vodi u život vječni. Amen.