Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju. (Iv 10, 10)

Liturgija dana (26. travnja):

Prvo čitanje:
Dj 2,14a.36-41
Bog ga je učinio i Gospodinom i Kristom.

Na dan Pedesetnice Petar zajedno s jedanaestoricom ustade, podiže glas i prozbori: »Pouzdano neka znade sav dom Izraelov da je toga Isusa kojega vi razapeste Bog učinio i Gospodinom i Kristom.«
Kad su to čuli, duboko potreseni rekoše Petru i drugim apostolima: »Što nam je činiti, braćo?« Petar će im: »Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ćete dar, Duha Svetoga. Ta za vas je ovo obećanje i za djecu vašu i za sve one izdaleka, koje pozove Gospodin Bog naš.«
I mnogim je drugim riječima još svjedočio i hrabrio ih: »Spasite se od naraštaja ovog opakog!« I oni prigrliše riječ njegovu i krstiše se te im se u onaj dan pridruži oko tri tisuće duša.

Psalam:
23,1-6
Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam!

Gospodin je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.

Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.
Pa da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ne bojim jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja
utjeha su meni.

Trpezu preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.

Dobrota i milost pratit će mene
sve dane života moga.
U Gospodnjem ću domu prebivati
kroz dane mnoge.

Drugo čitanje:
1Pt 2,20b–25
Obratiste se k pastiru duša svojih.

Ljubljeni: Ako dobro čineći trpite pa strpljivo podnosite, to je Bogu milo. Ta na to ste pozvani jer i Krist je trpio za vas i ostavio vam primjer da idete stopama njegovim. On koji grijeha ne učini nit mu usta prijevaru izustiše; on koji na uvredu nije uvredom uzvraćao i mučen nije prijetio, prepuštajući to Sucu pravednom; on koji u tijelu svom grijehe naše ponese na drvo da umrijevši grijesima pravednosti živimo; on čijom se modricom izliječiste. Doista, poput ovaca lutaste, ali se sada obratiste k pastiru i čuvaru duša svojih.

Evanđelje:
Iv 10,1-10

U ono vrijeme: Reče Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik. A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca. Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi. A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju.« Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati.
Stoga im Isus ponovno reče: »Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama. Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše. Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači fra Ivan Lovrić:

Evanđeoski odlomak koji smo čuli slijedi neposredno iza zgode kad je Isus ozdravio čovjeka slijepa od rođenja. Budući da se ozdravljenje zbilo u subotu, dežurni revnitelji farizeji su verbalno nasrnuli i na donedavnog slijepca i na Isusa.

Ta se rasprava iz devetog poglavlja Ivanova evanđelja prelijeva u deseto, kad Isus farizejima kreće pričati prispodobu o ovčinjaku i kradljivcima koji k ovcama ne ulaze kroz vrata, nego kriomice, preskačući ogradu.

Pastir, naprotiv, ulazi na vrata, i ovce njegove idu za njim jer poznaju njegov glas, a on svaku ovcu zove njenim imenom.

Farizejima je vjerojatno bio poznat oštar govor o lošim pastirima još od proroka Ezekiela.

Njega je Bog poslao da prorokuje protiv Izraelovih pastira koji napasaju sami sebe, a zanemaruju stado: „Nemoćnih ne krijepite, bolesnih ne liječite, ranjenih ne povijate, zalutalih natrag ne dovodite, izgubljenih ne tražite, nego nasilno i okrutno njima gospodarite. I tako se ovce raspršiše nemajuć’ pastira, i raspršene postadoše plijen zvijerima. … Evo me na pastire!

Ovce svoje tražit ću iz ruku njihovih i neću im dati da mi više stado pasu ni da sami sebe pasu.

Sam ću potražiti ovce svoje i sam ću ih pasti!“

Sličnim tonom nastavlja i Isus farizejima, govoreći kako kradljivcima nije do dobrobiti ovaca, nego do onoga što od njih mogu dobiti.

Ovaj odnos pastira i ovaca klasična je slika pastoralnog odnosa Crkve i naroda.

Dobar pastir poznaje svoje ovce i njihove potrebe pa za njih izabire dobre pašnjake i vodi ih na njih.

Dobar pastir je dobar upravo zbog toga što brižno skrbi za svoje ovce i poznaje ih. On ne samo da brine za stado, nego brine i za svaku ovcu pojedinačno. Svakoj zna ime, svakoj je blizak i svaku brižno pazi. Ima jedna dobra misao o Bogu koji nije kao vojskovođe ili političari koji ljude broje u skupinama i tisućama…

Bog, naprotiv, zna brojati samo do jedan.

Velika je utjeha to svakoj ovci, a ovca je svatko onaj koji je povjerovao pastiru zato što je u njegovom glasu i brizi prepoznao Božji glas i Božju brižnu blizinu.

Isus sam sebe samosvjesno predstavlja kao dobrog pastira koji je došao zato da mu ovce život imaju, i to u izobilju da ga imaju.

Život u izobilju je život čiji se odnosi temelje na povezanosti s Isusom i puni su povjerenja i otvorenosti.

Gdje se ništa nikome ne otima, nego se živi zajedništvo kroz međusobno davanje koje ne traži svoje. Ovce žive od dobre paše, a čovjek od istine…od osjećaja da je voljen od Boga.

Jer čovjeku je potreban Bog koji mu je blizak i koji ga uvodi u smisao života pokazujući mu putove prema dobru.

Govor o dobrima i lošim pastirima prvenstveno se tiče svećenika, a onda i bilo kojih drugih vođa, roditelja ili skrbnika…

Onaj koji brine o nečemu, pogotovo o nekomu, mora imati srce osjetljivo za glad i potrebe onih koji su mu povjereni, mora uvijek željeti njihovu dobrobit i nikad ne smije ići na njihovu štetu, pa ni po cijenu vlastitog života. I ovo nije nikakva floskula jer je Isus svojim životom i smrću pokazao kako se biva dobrim pastirom.

Dobar pastir stječe autoritet zbog svoje dobrote, brižnosti i autentičnog života, a ne samo zato što je postavljen na određenu poziciju moći.

Danas živimo u vremenu koje je vrlo izazovno za pastire i nerijetko imamo osjećaj da je mnogo teže vidjeti dobre pastire u odnosu na one nedobre.

Pitanje je samo imamo li brižno srce za svoje pastire i jesmo li svjesni da su i oni samo slabi i krhki ljudi, potrebni naših molitava, razumijevanja i blizine.