Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima. (Mt 18, 20)

Liturgija dana (6. rujna):

Prvo čitanje:
Ez 33,7-9
Ako bezbožnika ne opomeneš, krv njegovu tražit ću iz tvoje ruke.

Ovo govori Gospodin: »Tebe sam, sine čovječji, postavio za stražara domu Izraelovu: kad čuješ riječ iz mojih usta, opomeni ih u moje ime. Reknem li bezbožniku: ’Bezbožniče, umrijet ćeš!’ – a ti ne progovoriš i ne opomeneš bezbožnika da se vrati od svojega zloga puta, bezbožnik će umrijeti zbog svojega grijeha, ali krv njegovu tražit ću iz tvoje ruke. Ali ako bezbožnika opomeneš da se vrati od svojega zloga puta, a on se ne vrati sa svojega puta on će umrijeti zbog svojega grijeha, a ti si spasio život svoj.«

Psalam:
95,1-2.6-9
O da danas glas Gospodnji poslušate, ne budite srca tvrda!

Dođite, kličimo Gospodinu,
uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
Pred lice mu stupimo s hvalama,
kličimo mu u pjesmama!

Dođite, prignimo koljena i padnimo nice,
poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!
Jer on je Bog naš, a mi narod paše njegove,
ovce što on ih čuva.

O da danas glas mu poslušate:
»Ne budite srca tvrda kao u Meribi,
kao u dan Mase u pustinji
gdje me iskušavahu očevi vaši,
iskušavahu me premda vidješe djela moja.«

Drugo čitanje:
Rim 13,8-10
Ispunjenje Zakona jest ljubav.

Braćo: Nikomu ništa ne dugujte, osim da jedni druge ljubite. Jer tko drugoga ljubi, ispunio je Zakon. Uistinu: Ne čini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne poželi! I ima li koja druga zapovijed, sažeta je u ovoj riječi: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Ljubav bližnjemu zla ne čini. Punina dakle Zakona jest ljubav.

Evanđelje:
Mt 18,15-20

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. Ako te posluša, stekao si brata. Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja. Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik.
Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu.
Nadalje, kažem vam, ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zaištu što mu drago, dat će im Otac moj, koji je na nebesima. Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Petar Mlakar, župnik in solidum u Ludbregu, u Župi Presvetog Trojstva i Svetištu Predragocjene Krvi Kristove:

Braćo i sestre, pođimo u Isusovu školu, u kojoj nas On danas uči kako postupati prema bližnjemu kojeg trebamo na nešto upozoriti. Prije svega, primijetimo kako su Isusove upute nadahnute ljubavlju i istinskom brigom.

Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo.

Puno je toga ovdje rečeno. Pogriješi li tvoj brat, neka ti ne bude svejedno zbog toga. Nemoj samo odmahnuti rukom i zauzeti stav da to nije tvoja stvar. Treba ti biti stalo do njegovog dobra, do njegove duše. Ali, nemoj ga ukoriti pred svima. Bit će mu teško prihvatiti javni ukor. Nemoj ga niti ogovarati i kritizirati u njegovoj odsutnosti. To je sasvim suprotno duhu ljubavi.

Idi i razgovaraj s njim nasamo, u četiri oka. Neka osjeti u tvom tonu da ti je stalo do njega. Neka se ne osjeti ugroženim, neka ne stekne dojam da se postavljaš iznad njega.

Kada tako činimo, osoba puno lakše prihvaća primjedbu. Znamo to i sami: koliko nam je lakše prihvatiti ljubaznu bratsku primjedbu kada nam je upućena na način koji Isus opisuje. Ali, i tada se može dogoditi da ne prihvatimo. Čovjek može u svojoj slabosti biti previše osjetljiv na primjedbu i previše uznosit da prizna da je u nečemu pogriješio. Da bismo pobijedili svoj ego, ponekad je potreban i idući korak koji Isus opisuje, a to je da dvojica ili trojica priđu bratu koji je pogriješio i pokušaju mu ukazati na važnost promjene. Ako mi dvojica ili trojica prijatelja na nešto ukazuju, onda mora da doista nešto moram poduzeti i kod sebe mijenjati. Ali, i na to se čovjek u okorjelosti svoga srca može oglušiti. Zato je sljedeći korak javna opomena pred zajednicom Crkve, a ako ni to ne urodi plodom, preostaje zadnji korak – potpuna distanca.

Doista su u životu ponekad potrebni bolni rezovi, koji jedini još preostaju kako bi se nekoga osvijestilo da je put kojim ide put u propast.

Iz ovih Isusovih uputa jasno vidimo da je Njegov nauk odraz Božje pedagogije, u kojoj je naglasak na Njegovoj neizmjernoj ljubavi prema čovjeku, ali nije zanemarena niti Božja pravednost.

Bog čovjeka ljubi i blago i ustrajno na svoj put poziva, ali ga – kad čovjek ustraje u zloći – postupno sve više stavlja pred svoju pravednost. Svi ovi koraci, i oni najteži, zapravo su brižni Božji pokušaji da čovjeka spasi za vječnost i pomogne mu da izbjegne vječnu osudu. Zato i molimo:

„O moj Isuse, oprosti nam naše grijehe, očuvaj nas od paklenog ognja i dovedi u Raj sve duše, osobito one kojima je najpotrebnije Tvoje milosrđe!“