S Božjom riječi u današnjem danu! Svaki dan donosimo duhovni poticaj za ohrabrenje i promišljanje.
Da raspršene sinove Božje skupi u jedno. (Iv 11, 52)
Liturgija dana (27. ožujka):
Prvo čitanje:
Ez 37, 21-28
Ovako govori Gospodin Bog: »Evo, povući ću sinove Izraelove iz naroda u koje dođoše, skupit ću ih odasvud i odvesti ih u zemlju njihovu. I načinit ću od njih jedan narod u zemlji, u gorama Izraelovim, i bit će im svima jedan kralj, i oni više neće biti dva naroda i neće više biti razdijeljeni na dva kraljevstva. I neće se više kaljati svojim kumirima, ni svojim grozotama ni opačinama. Izbavit ću ih od svih njihovih nevjera kojima zgriješiše, i očistit ću ih, i oni će biti moj narod, a ja njihov Bog. I sluga moj David bit će im kralj, i svima će im biti jedan pastir. Živjet će po mojim zakonima, čuvajući i vršeći moje naredbe. Boravit će u zemlji koju dadoh sluzi svome Jakovu, u kojoj življahu oči vaši: u njoj će stanovati oni i njihovi sinovi i sinovi sinova njihovih dovijeka. I moj sluga David bit će im knez dovijeka. Sklopit ću s njima Savez mira; bit će to Savez vječan s njima. Utvrdit ću ih i razmnožiti, i postavit ću Svetište svoje zauvijek među njih. Moj će Šator biti među njima, i ja ću biti Bog njihov, a oni narod moj. I kad Svetište moje bude zauvijek među njima, znat će svi narodi da sam ja Gospodin, koji posvećujem Izraela.«
Psalam:
Otp. pj.: Jr 31, 10-13
Čujte, o narodi, riječ Gospodnju,
objavite je širom dalekih otoka:
»Onaj što rasprši Izrael, opet ga sabire
i čuva ga ko pastir stado svoje!«
Jer Gospodin oslobodi Jakova,
izbavi ga iz ruku jačeg od njega.
I oni će, radosno kličuć, na vis Sionski,
da se naužiju dobara Gospodnjih.
Djevojke će se veselit u kolu,
mlado i staro zajedno,
jer ću im tugu u radost pretvoriti,
utješit ću ih
i razveseliti nakon žalosti.
Evanđelje:
Iv 11, 45-56
U ono vrijeme:
Mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj. A neki od njih odu farizejima i pripovjede im što Isus učini. Stoga glavari svećenički i farizeji sazvaše Vijeće. Govorili su: »Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga znamenja. Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u nj pa će doći Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod! « A jedan od njih – Kajfa, veliki svećenik one godine – reče im: »Vi ništa ne znate. I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne! « To ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod; ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno. Toga dana dakle odluče da ga ubiju.
Zbog toga se Isus više nije javno kretao među Židovima, nego je odatle otišao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim. Tu se zadržavao s učenicima.
Bijaše blizu židovska Pasha i mnogi iz toga kraja uziđoše prije Pashe u Jeruzalem da se očiste. Iskahu, dakle Isusa te se stojeći u Hramu zapitkivahu: »Što vam se čini? Zar on ne kani doći na Blagdan? «