Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju! (Iv 20, 29)

Liturgija dana (3. srpnja):

Prvo čitanje:
Ef 2,19-22
Nazidani na temelju apostolâ.

Braćo!
Više niste tuđinci ni pridošlice,
nego ste sugrađani svetih i ukućani Božji
nazidani na temelju apostolâ i prorokâ,
a zaglavni je kamen sam Krist Isus.
U njemu je sva građevina povezana
i raste u hram svet u Gospodinu.
U njemu ste i vi ugrađeni
u prebivalište Božje u Duhu.

Psalam:
 117,1-2
Idite po svem svijetu, propovijedajte Evanđelje!

Hvalite Gospodina, svi puci,
slavite ga, svi narodi!

Silna je prema nama ljubav njegova
i vjernost Gospodnja ostaje dovijeka!

Evanđelje:
Iv 20,24-29

Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kada dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.« I nakon osam dana njegovi učenici bijahu opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!«
Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus:
»Budući da si me vidio, povjerovao si.
Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači p. Ivan Raljušić, član Družbe Misionara Krvi Kristove:

Obično za apostola Tomu kažemo da je „nevjerni Toma“, no želio bih da zamijetimo još nešto vrlo važno, njegovu iskrenost. Toma ima potrebu vidjeti i dotaknuti. Kada zavirimo u vlastitu nutrinu, ne prepoznajemo li i mi istu čežnju? Zar i u nama ne postoji želja da vidimo i dotaknemo Gospodina? Koliko puta u svojim molitvama čeznemo osjetiti blizinu našega Gospodina, doživjeti njegovu prisutnost i na osjetilan način iskusiti njegovu ljubav. Isus Tomi ne uskraćuje mogućnost da ga dotakne, ali ga istodobno poziva na dublji odnos, na povjerenje da je ljubljen čak i onda kada ne vidi i ne osjeća. Ovaj susret Tome i uskrsloga Gospodina može pomoći i nama da dopustimo Isusu da on prvi dotakne naše srce, i to na način koji on smatra najboljim. Često bismo željeli odrediti kako nam Bog treba očitovati svoju ljubav, no pravi odnos s njim započinje onda kada mu dopustimo da djeluje slobodno.

I danas će nas Gospodin doticati i progovarati nam na način koji je za nas u ovom trenutku najbolji. Međutim, ako ustrajno zahtijevamo da se to mora dogoditi upravo onako kako smo mi zamislili, tada postavljamo uvjete njegovoj ljubavi. A gdje postoje uvjeti, teško je govoriti o istinskom povjerenju. U takvim trenutcima lako se može dogoditi da preuzmemo ulogu koja ne pripada nama, već Bogu. Uvjereni smo da najbolje znamo što nam je potrebno, a od Isusa očekujemo da samo potvrdi naše planove i želje. Takav stav otkriva nedostatak povjerenja i otežava nam predanje Gospodinu koji nas, kao dobar učitelj, želi voditi putem koji vodi prema punini života. Isus kroz današnje evanđelje želi ozdraviti naše ranjeno povjerenje i darovati nam svoj mir. On je pun razumijevanja za naše sumnje, strahove i pitanja. Ne odbacuje nas zbog njih, nego nam se približava s ljubavlju i strpljenjem. Budimo zato danas pažljivi i sabrani kako bismo mogli prepoznati njegovu prisutnost. Njegova će se ljubav i danas na konkretan način očitovati u našoj svakodnevici, možda u riječima ohrabrenja, susretu s bližnjima, trenutku mira ili u tihoj snazi koja nas nosi kroz dan. Otvorimo svoje srce i dopustimo mu da nas dotakne onako kako on najbolje zna.