„Slušaj srce, pjevaj srce…. pjesmu svoju zahvalnu“, poručuje nam Ferdo Rožić u poznatoj adventskoj pjesmi „Zlatnih krila“. Neka nas ovi stihovi potaknu na zahvalnost za sve što primamo kako bismo mogli biti zahvalni i za najveći od svih darova – taj što je Bog za nas postao čovjekom. Ovu i druge adventske pjesme i stihove slušajte svakoga dana u programu HKR-a u serijalu 'Lirika došašća'.
Ferdo Rožić, pjesnik, pripovjedač i kritičar, rođen je 1877. u Jastrebarskom, a umro je 1949. u Zagrebu. Studij teologije i studij klasične filologije završio je u Zagrebu. Godine 1901. se zaredio i razvio bogatu pedagošku i kulturnu djelatnost: na bogosloviji je predavao klasične jezike, glavni je urednik Hrvatskoga književnog društva sv. Jeronima u urednik „Danice“, suutemeljitelj Kola hrvatskih književnika, urednik „Hrvatske prosvjete“, predsjedao je spomenutim Društvom, a imao je i određene političke funkcije. Bio je članom Narodnog vijeća SHS i generalnim vojnim vikarom u Kraljevini SHS do 1932. kad je umirovljen. Poslije rata obavljao je dužnost prokustosa zagrebačke katedrale. Objavio je niz vrlo zanimljivih knjiga posvećenih Petru Preradoviću, sv. Franji, povijesti Hrvatskoga književnog društva sv. Jeronima, raznim socijalnim, kulturnim i vjerskim pitanjima. Pjesnikom, objavio je dvije zbirke Pjesme iz 1905. i Ave, victor! iz 1931. Njegova poezija je uglavnom zaokupljena religijskim i povijesnim temama, u kojoj povezuje vjersko i nacionalno, uglavnom čvrsto u tradiciji katoličke poezije 19. stoljeća. Ispjevana u čvrstoj metričkoj strukturi, mjestimice patetična, većinom je to poezija misaonog karaktera, kraća po formi je lirika religioznoga značaja, poput Evanđeoskih pjesama ili socijalnog u Seljančicama. Izražajno je modernija njegova pripovjedna proza iz vremena Prvoga svjetskog rata Ratni drhtaji iz 1915. Pjesma Zlatnih krila tipična je adventska marijanska pjesma, vrlo je poznata i često se u vrijeme došašća pjeva u crkvama, kojom reaktualizira događaj navještenja, Blagovijesti. Riječ je periokpi evanđelja po Luki koja se čita na četvrtu nedjelju adventa. Božji poziv Marija prihvaća otvoreno, raspoloživo i zahvalno za iskazanu veliku milost. Mariju i prihvaćamo kao savršeni primjer i uzor osluha Božjega poziva i poslušnosti Bogu. Teško je pjesniku ne priznati veliku muzikalnost njegovih pjevljivih stihova.
Zlatnih krila
Zlatnih krila anđela si, Bože k meni poslao.
Anđeo me svetom riječi Majkom Božjom prozvao.
Hvala, Višnji, tebi hvala, za tu milost toliku,
a u suzi u mom oku čitaj ljubav veliku.
Ja se klanjam kao cvijetak, što pod večer milotni
sklanja glavu hvaleć tebi za svoj ukras divotni.
Slušaj srce, pjevaj srce, dobrom Kralju svojemu,
pjevaj vijeskom pjesmu lijepu, pjesmu svoju zahvalnu.