Mladen Kabalin, pjesnik, rođen je 1915. u Brodu na Kupi, a umro je 1997. u Lansingu, u Sjedinjenim Američkim Državama. Završio je Klasičnu gimnaziju i studij prava. U svibnju 1945. emigrirao je u Austriju te u Grazu studirao pjevanje. Od 1949. živio je u Sjedinjim Američkim Državama, gdje je u Lansingu bio ravnatelj znanstvene knjižnice. Od početka tridesetih godina do kraja Drugoga svjetskog rata objavljivao je u časopisima „Omladina“, „Mladost“, „Hrvatska smotra“ i drugima. Pod pseudonimom Ratimir Goranin bio je zastupljen s još sedmoricom autora u prvoj emigrantskoj pjesničkoj zbirci ‘

”Knjiga bezimenih” iz 1947. U iseljeništvu je objavio dvije zbirke pjesama na engleskom jeziku ”U potrazi za značenjem” te posmrtno ”Audrey” na engleskom i hrvatskom jeziku. Na hrvatskom je objavio zbirku Prekomorska jeka, tematizirajući odjeke Domovinskoga rata. Prema mišljenju Vladimira Lončarevića, njegova je poezija duhovne inspiracije, oslonjena na tradiciju katoličke lirike prve polovice 20. stoljeća.

Pjesma ”Advent”, nastala u prosincu 1991. u jeku razaranja Hrvatske i Domovinskoga rata, kao prekomorska jeka javlja se kao glas čovjeka izbjeglice, čovjeka bez domovine koji tijekom došašća ’91. zaziva u svojem molitvenom obraćanju Gospodinu da se s djetešcem Isusom i Hrvatska iznova rodi.

Advent

Težak je i mučan taj naš Advent,

devetstodevedesetprvi,

pun na oltarima domovine, kao iz pehara,

– od Konavla do Dalja – prolivene hrvatske krvi.

No ipak i svijetlom nadom ispunjen

u očekivanju Mladoga Kralja,

kako je opisano u stoljetnom,

starinskom milozvučnom poju,

– moj je vrli nastavnik iz davnine,

Rudolf Horvat, raspleo o tom kudelju svoju –

i tu mene moja ponizna misao vodi.

Molim Ti se, Gospodine,

da se među betlehemskom djecom,

s djetešcem Isusom iznova i Hrvatska rodi,

te da božićna zvona,

koliko ih još po razrušenim crkvama ima,

konačno odjeknu – u slobodi.