Duško Ševerdija, hrvatski emigrantski pjesnik i poduzetnik, rođen je 1921. u Zatonu kod Šibenika. U Ljubljani je završio Trorazrednu Nadaljevalnu hotelirsku šolu. Koncem rata, u svibnju 1945. otišao je u masovnom zbjegu u emigraciju. Bio je u više izbjegličkih logora da bi se nakraju odselio u Argentinu, u Buenos Aires. Zaposlio se kao činovnik u Ministarstvu rada. Samo šest godina poslije otvorio je sa suprugom vlastitu tvornicu pletiva. Potom se stalno nastanio u San Agostinu, u argentinskoj pokrajini Cordobi. U ljetu 1993. nakon dugo vremena prvi put je posjetio svoju domovinu.

Duško Ševerdija se spisateljskim radom počeo baviti u emigraciji. U logorima je pisao tekstove za skečeve i vesele igre, ali i pjesme. Prve pjesme objavio je u logoru Fermo u listu „Croatia“. Bio je u društvu hrvatskih književnika i intelektualaca Husnije Hrustanovića, Dušana Žanka, Vinka Nikolića, Luke Brajnovića, Srećka Karamana, Pavla Tijana i drugih. Preselivši se u Argentinu objavljivao je u hrvatskim emigrantskim listovima. Godine 2016. objavio je knjigu sabranih pjesama Koracima prema Suncu i knjigu Iz čuvstva i iskustva.

U pjesmi “Dragi Isuse”, Ševerdija jednostavno, neposredno i gotovo priprosto, bez velikih riječi, piše Isusu, stavivši se u položaj običnoga radnika da posjeti njegovu obitelj s kojom već trideset i pet godina živi u tuđini.

I:

DRAGI ISUSE!

Trideseti i peti Božić u tuđini,

proslavit ćemo skupa

u našem malom stanu:

Kao i prošlih godina,

(Isuse, ne zamjeri! Oprosti!)

jesti ćemo običnu svagdanju hranu.

Također, kao i u sve druge dane,

– takova je sudbina naša –

pit ćemo prosto vino iz damižane,

iz običnih, čistih čaša.

Raskošan bor na stolu

zamijenit će gola zelena grana

i u njoj pribodena velika voštana svijeća:

Eto toliko, da znaš,

da se Tvom dolasku veselimo,

– i da Te svatko od nas iskreno voli

– i sjeća se.