U emisiji ‘Kulturni biseri Hrvatske’ Hrvatskog katoličkoga radija govorili smo o baštini otoka Hvara koji je toliko bogat zaštićenom kulturnom baštinom da se uistinu može nazvati UNESCO-im otokom. Uz Starogradsko polje, pod zaštitom UNESCO-a su i povijesna jezgra Staroga Grada te dva nematerijalna fenomena – procesija ‘Za križen’ i čipka od agave hvarskih benediktinki, dok su zajednička baština mediteranska prehrana i klapska pjesma.

Kada je Starogradsko polje upisano na UNESCO-vu Listu svjetske baštine?

Godine 2008. na generalnoj skupštini UNESCO-a u Kanadi Starogradsko polje je na inicijativu grada Staroga Grada, općine Jelsa i Ministarstva kulture uvršteno kao sedmi lokalitet na Listu svjetske baštine.

Zašto je polje upisano na Listu, u čemu je vrijednost tog tradicijskog krajolika?

Radi se o krajoliku koji je jako vrijedan u agrarnom i kulturnom pogledu. Što se tiče agrarnog dijela, Starogradsko polje je najveća plodna ravnica na hrvatskim otocima. Proteže se pravocrtno između Staroga Grada i Vrboske i zauzima ovu plodnu otočnu ravnicu u središnjem dijelu otoka Hvara. Ta relacija između Vrboske i Starog Grada dugačka je oko 6 km, a polje je široko do 2 km. Upravo u tom otočkom bazenu smjestila se plodna ravnica koja je u agrarnom pogledu jako vrijedna, ali nažalost danas dosta i zapuštena. Što se tiče kulturološkog djela radi se o tome da u 4. stoljeću prije Krista, kad su Grci s Egejskog otoka Parosa osnovali grčku koloniju Faros, onda su ujedno zauzeli i polje u zaleđu i pravilnom mrežom suhozida polje parcelizirali na 72 strige, odnosno grčke parcele čije su dimenzije 180 puta 900 metara.

Parcelacija Starogradskog polja je jedno od remek djela grčke kulture na Sredozemlju. Tko se sve kroz prošlost, dugu 2 400 godina, koristio tim poljem?

Povijest toga polja je jako slojevita. Grčku podjelu udarili su, kao što smo rekli, doseljenici s grčkog otoka Parosa. Međutim, kako se kasnije kroz povijest otoka Hvara mijenjaju i njegovi gospodari, tako od Grka polje preuzimaju Rimljani, a poslije Rimljana Hrvati. Polje je na isti način obrađivano i do današnjih dana te postoji dug kontinuitet obrade polja unatrag 2 400 godina.

Sv. Mihovil

Na polju su se nalazili, i danas se nalaze, ostaci obrambenih kula, vila te kapelica… Tko ih je gradio i zašto?

Što se tiče obrane polja i sustava oko polja znamenite su dvije grčke kule, to su u arheologiji istočnog Jadrana jedine dvije takve kule. Jedna se nalazi iznad općine Jelsa. To je kula Tor koja je uglavnom sačuvana i rekonstruirana u svojoj punini. Druga takva bila je na uzvisini iznad Starogradskog polja sa sjeverne strane i to je kula Maslinovik. Kroz program Ministarstva kulture imali smo sreću da je kula Maslinovik cjelovito arheološki istražena i dijelom rekonstruirana. Grčka vojska koja je čuvala kulu Tor primjerice imala je u jednom djelokrugu vidika čitav Hvarski i Pelješki kanal.

Sačuvane su i brojne crkvice?

Crkvice su nastale kroz srednji vijek. Ima nekoliko tih crkvica i kapelica koje su se gradile na raznim pozicijama od 13. do 14. pa sve do 19. stoljeća. Iako i danas ima ljudi koji podižu ili obnavljaju dosad nepoznate ili zapuštene kapelice. Najpoznatija kapelica u čitavom tom sustavu polja je kapela Gospođica na samom ulazu u Starogradsko polje sa zapadne strane. Sagrađena je u 15. stoljeću na jednoj dominantnoj točki gdje je vidljivost iz same kapele dosta dobra. Bila je posvećena Gospi. Druga važna kapela unutar polja je kapela svete Jelene, posvećena je sv. Jeleni Križarici, a nastaje na starom putu između Staroga Grada prema Dolu.

Sv. Jelena

Starogradsko polje je i veliko arheološko nalazište… Koji su sve predmeti na njemu pronađeni i o čemu svjedoče?

Što se tiče arheoloških nalaza u polju treba prvo istaknut vile rustike. To su gospodarsko-ladanjski objekti uglavnom rimskih žitelja. Svi sitni arheološki nalazi nađene su isključivo uz vile rustike. Dakle, tu se nalazi rimski novac, rimska keramika, poneki slučajni nalaz mozaika, tegula, amfora… Sve su to uporabni predmeti koji su služili rimskim žiteljima za obavljanje svakodnevnih poslova u samom polju, ali i unutar njihovog gospodarstva.

Purkin kuk

Posebnost ovoga polja je i ta da je imao izvore pitke vode…

Sasvim je sigurno da je kroz polje teklo barem dva stalna izvora vode. To su dva vira. Jedan je dolski vir koji se nalazi u dolu Svete Marije, a drugi je vrbonski vir koji se nalazi nalazi sa zapadne strane naselja Vrbanj. Dakle, to su dva izvora koja su do prije šezdeset godina tekli u kontinuitetu barem od rane jeseni do kasnog proljeća. To su bili periodični potoci koji su tekli s puno više vode i bili su puno izdašniji nego što su to danas. Ti izvori danas provriju možda jedan ili dva puta godišnje po nekoliko dana, ali onda se vidi njihova obilatost kroz središte Starogradskog polja. Sve vile rustike nastale su ili uz ta dva hvarska potoka ili jednostavno tamo gdje postoje izvori pitke vode. Od poljoprivrednih kultura koje su se tu uzgajale najčešće se spominju maslina i vinova loza.

Rimski put

Spomenimo i zanimljivu činjenicu da je jedno vrijeme polje bilo zazivano Poljem sv. Stjepana, zašto?

Do nastanka hrvatskog statuta 1331. polje se naziva Polje sv. Stjepana, odnosno nosi titular kao otočna biskupija jer je biskupija posvećena sv. Stjepanu, papi i mučeniku. Interesantno je da sama župa Stari Grad ima titular sv. Stjepana, to na neki način govori o kontinuitetu života i prelasku središta otoka iz Starog Grada u grad Hvar.

Kakav je život Starogradskog polja danas?

Život u polju je takav da polje uglavnom obrađuju lokalni stanovnici, ali nažalost starije životne dobi. No, ti trendovi se polako mijenjaju, odnosno ima sve više mlađih ljudi koji također počinju obrađivati polje.

Je li taj kulturni krajolik, vrijedan upravo zbog svoje sačuvanosti, danas nečime ugrožen? Na koji način ga možemo zaštititi?

Svakih krajolik danas u Hrvatskoj je ugrožen na neki način. Što se tiče Starogradskog polja najviše se to odnosi na pojedine bespravne gradnje unutar polja, zatim devastacija gomila na zapuštenim predjelima. Neka to bude neka kritika Javnoj ustanovi za upravljanju Strogradskim poljem što se tiče održavanja javnih puteva i komunikacija kroz polje. Nadam se da će se ti trendovi preokrenuti u korist poljoprivrede, a time i turizma. Što se tiče kućica i bespravne gradnje moram napomenuti da je konzervatorska podloga predvidjela gradnju kućica koje moraju biti tipske veličine 15 do 20 kvadratnih metara. To je na neki način bila suradnja i kompromis između težak i njihovih potreba i kulturnjaka čiji je zadak sačuvati ovaj tradicijski krajolik star 2 400 godina.