U emisiju Kulturni biseri Hrvatske Hrvatskoga katoličkog radija petkom predstavljamo kulturna dobra Hrvatske uvrštena na UNESCO-ov popis svjetske baštine.

Plitvička jezera upisana su na UNESCO-ov popis svjetske baštine još 1979. godine. Ovaj hrvatski biser predstavit ćemo uz pomoć ravnatelja Nacionalnog parka Plitvička jezera Tomislava Kovačevića.

Tomislav Kovačević / Foto: Nacionalni park Plitvička jezera

Plitvička jezera, najstariji nacionalni park u Hrvatskoj, spojila su veličanstvenim arhitektonskim fenomenom kamen, vodu i šumu. Možemo ih nazvati jezerskim vrtovima povezanim slapovima i zagrljenim gorskim šumama. Za ljude je voda u kršu uvijek imala mitska obilježja pa je tako nastala legenda o Crnoj Kraljici.

Plitvička jezera / Foto: Nikola Grubić

O čemu govori predaja – legenda o Crnoj Kraljici?

Legenda o Crnoj Kraljici govori o postanku Plitvičkih jezera. Tijekom velike suše i nepovoljnih prilika koje su zadesile stanovništvo ovog kraja, ljudi su kroz molitvu zazivali pomoć. Odgovorila im je Crna Kraljica i uputila ih na zajedništvo, privrženost i ljubav prema zemlji i obećala da će im pomoći. Ona je, prema legendi rekla, moje suze stvorit će vodu, desno oko za crni izvor crne rijeke, a od lijevog nastat će bijeli izvor za vodu bijele rijeke. Prema predaji, tako su nastali izvori i potekle rijeke iz kojih su nastala Plitvička jezera.

Plitvička jezera / Foto: Nikola Grubić

Smjestite nam Plitvička jezera u prostor!

Plitvička jezera dio su dinarskog krškog područja. Smještena su u gorskoj Hrvatskoj između planinskog masiva Male Kapele i Ličke Plješivice. Administrativno su većinski u Ličko – senjskoj županiji dok samo malim dijelom pripadaju Karlovačkoj županiji i protežu se na tristo tisuća hektara površine.

Plitvička jezera / Foto: Nikola Grubić

Nacionalni park Plitvička jezera upisan je na UNESCO-ov popis svjetske baštine 1979. godine. Čemu zapravo Plitvice zahvaljuju svoju ljepotu, koja je tajna prirode na ovome, u svijetu jedinstvenom, geološkom i hidrološkom području?

Osnovna tajna i jedinstvenost Plitvičkih jezera upravo je u njihovoj jedinstvenoj hidrologiji, nastanku i razvoju jezerskog sustava iz riječne doline, pregrađene mnogobrojnim sedrenim barijerama, uslijed čega je nastalo šesnaest manjih i većih jezera. Naime, sedrene barijere i njihov postanak ono su što se prema UNESCO-u zove jedinstvena univerzalna vrijednost, ono što ističe Plitvička jezera kao prirodnu baštinu. I taj prirodni fenomen obuhvaća nešto manje od jedan posto cijele površine parka.

Plitvička jezera / Foto: Nikola Grubić

Plitvička jezera iza sebe imaju dugu povijest – u ovom obliku nastala su prije nekoliko tisuća godina?

Plitvička jezera u današnjem obliku, prema istraživanjima, nastala su prije dvanaest do petnaest tisuća godina pregrađivanjem riječne doline. Međutim, ako gledamo prema starosti pojedinih sedrenih barijera, koje se doduše nalaze izvan današnjih tokova, one su stare čak i do tristo tisuća godina i svjedoče o nekadašnjim vodenim tokovima. Stalno radimo znanstvena istraživanja i bit će zanimljivo rekonstruirati paleotokove i ta davna Plitvička jezera.

Šesnaest je jezera – imaju li imena, kako su podijeljena i međusobno povezana?

Imaju imena i prema geološkoj podlozi i nadmorskoj visini dijelimo ih na gornja i donja jezera. Gornja jezera smještena su na dolomitnoj podlozi koja je slabije propusna za vodu i ona započinju s veliki Prošćanskim jezerom koje se nalazi na 636 metara nadmorske visine. Ta gornja jezera završavaju s najvećim jezerom, jezerom Kozjak, koje je na sto metara nižoj nadmorskoj visini, na 534 metra, i to su dva najveća jezera. Gornjih jezera je dvanaest dok donja četiri jezera počivaju na vapnenačkoj podlozi i završavaju fascinantnim slapištem koje zovemo Sastavci ispod kojeg nastaje rijeka Korana na 488 metara nadmorske visine. Tih šesnaest jezera imenovano je i priče o njima datiraju iz davnine, a prvi ih je sakupio i opisao Dragutin Franić u knjizi o Plitvičkim jezerima iz 1910. godine. Od imena možemo izdvojiti jezero Kozjak koje je dobilo ime prema priči kako se u njemu utopilo cijelo stado koza kad su pokušale priječi zaleđeno jezero.

Mijenjaju li se jezera tijekom godina?

Jezera se mijenjaju, ovisno o godišnjem dobu njihova boja je od mliječno tirkizne u ljeti do tamnije boje u jesen ili proljeće. Ponekad jezera budu i zaleđena, premda su posljednjih godina zbog promijenjenih klimatskih uvjeta rjeđe zaleđena, ali dogodi se. Ovisno o dobu dana, oblacima i refleksiji sunčeve svjetlosti jezera mijenjaju boju.

Plitvička jezera / Foto: Nikola Grubić

Međutim, ona su uvijek, možemo tako reći, zeleno – plave boje. Temperatura jezera oscilira, ali ona nikad nije previsoka. Zato što su jezera protočna temperatura je relativno niska što odgovara pastrvama koje se nalaze u jezerima. Inače, kupanje na Plitvičkim jezerima nije dozvoljeno.

Plitvička jezera / Foto: Nikola Grubić

Jedan slap na jezerima ja poseban?

Plitvička jezera imaju jako puno slapova. Najpoznatiji je veliki slap visok sedamdeset i četiri metra. On dolazi iz drugog vodenog sustava, iz potoka Plitvica. Ako stojite na platou ispod tog slapa, kad ima više vode, onda vas posipaju njegove kapljice i to turisti i posjetitelji jako vole. Njegova izdašnost ovisi o količini vode koja je u potoku Plitvice, tako da on nije uvijek bogat kako bismo mi željeli. Obično je bogatiji poslije velikih kiša. Kiše kakve su bile u proljeće prošle godine uzrokovale su veliku vodu u velikom slapu kakvu lokalni stanovnici ne pamte. Zanimljive su i velike kaskade na donjim jezerima, dok su na gornjim jezerima zanimljivi veliki prštavci i Pevalekovi slapovi. Pevalek, po kojem se zove naš znanstveno stručni centar, osoba je koja je prva evidentirala i znanstveno dokazala prirodnu specifičnost Plitvičkih jezera, odnosno objasnio je sedru. Postupak nastajanja sedre ni dan danas nije u potpunosti istražen. To je jedan prirodni fenomen koji je vezan uz čistoću vode i bogatstvo šume koja se nalazi uz jezera.

Plitvička jezera / Foto: Nikola Grubić

Tu se nalaze i pećine?

Unutar Nacionalnog parka imamo sto četrnaest speleoloških objekata među kojima je zastupljeno najviše jama. Sedamdeset posto su jame dok su ostatak spiljski horizontalni objekti uz jezerski sustav. U kanjonu donjih jezera te u kanjonu rijeke Korane  zanimljive su špilje poput Šupljare, Golubnjače i špilje pod nazivom Vila jezerkinja. One su zaštićene kao geo-morfološki spomenici. Jedino je Šupljara u tom dijelu posjetiteljskog sustava i posjetitelji je mogu obići.

Nacionalni park Plitvička jezera čini, uz jezera, i park s bujnim šumama. Koliki prostor obuhvaćaju?

Šume obuhvaćaju više od osamdeset posto površine parka i one su najveći dio parka. Najzastupljenija vrsta je obična bukva i jela. Unutar parka imamo i europsku prašumu u Čorkovoj uvali. Ona je jedna od najbolje očuvanih bukovo – jelovih prašuma i zaštićena je kao posebni prirodni rezervat šumske vegetacije. A prašuma je zato jer je utjecaj čovjeka bio neznatan i u toj šumi su zastupljene sve njezine razvojne faze pa je zato jedinstvena .

U čemu je važnost plitvičkih šuma?

Njihova važnost je u njihovom sastavu. Prevladava bukova i jelova šuma, a tu su još i različite drvenaste i zeljaste šumske vrste koje čine različite biljne zajednice. Šuma je od iznimne važnosti ne samo zbog raznolikosti i opstanka biljnog i životinjskog svijeta već i za opstanak vodenog eko sustava. One čuvaju tlo od erozije. Generalno gledajući najsavršeniji su izvor kisika i skladište ugljika. Tlo koje je bogato organskim tvarima u sebi nosi ugljik, važan element koji će s vodom stvoriti karbonatnu kiselinu, a ona zatim otapa karbonatne stijene te u podzemne vode i krške izvore donosi karbonate. I tu je ključ nastanka sedre. U konačnici ti karbonati se talože u jezerskom sustavu i izgrađuju sedrene barijere.

Plitvička jezera / Foto: Nikola Grubić

Ovdje obitavaju i brojne rijetke životinjske vrste. Koje ćemo sve životinjske stanovnike naći na Plitvičkim jezerima?

Imamo preko sto šezdeset vrsta ptica, preko pedeset vrsta sisavaca, od kojih treba istaknuti tri krupne zvijeri: vuka, risa i medvjeda. Među manjim sisavcima nalaze se i šišmiši koji su stanovnici naših spilja. Ima ih dvadeset i dvije vrste i strogo su zaštićeni. Uz životinjske imamo preko tisuću četiristo biljnih vrsta, među kojima posebno treba istaknuti orhideje poput Gospine papučice koja u Parku dolazi u najbrojnijoj populaciji u Republici Hrvatskoj. Tu su i biljke mesožderke.

Nacionalni park Plitvicka jezera, Patka / Photo: Dino Stanin/PIXSELL

U zaštićenom području Parka u selima živi lokalno stanovništvo. Kakva su sela i čime se stanovništvo ovog kraja bavilo?

Ovaj plitvički kraj imao je kroz povijest razna turbulentna razdoblja i neprestano se mijenjao. Zbog čestih prodora osmanlija u povijesti, a kasnije u velikim ratovima, sela su se teško mogla zadržavati u svom izvornom obliku pa su se ona s vremenom mijenjala. U kasnijim stabilnijim vremenima razvijala su se tri tipa sela: na travnjačkim površinama  razvijala su se sela pogodna za bavljenje stočarstvom i poljoprivredom; krčila se šuma da bi se otvarale šumske čistine koje su se zbog dublje zemlje koristile za poljoprivredu i treća vrsta su nastambe nastajale uz vodu, koje su bile za komercijalne svrhe ili osobnu upotrebu, mlinice ili pilane. Sva sela su činile veće okućnice s kućama udaljenim jednim od drugih. Stanovništvo se bavilo uzgojem stoke, poljoprivredom te sječom šume i preradom drveta.

Plitvička jezera / Foto: Nikola Grubić

Za što su sve ljudi koristili snagu slapova?

Snaga slapova koristila se za mlinice kojih je nekad bilo više. Danas ih je ostalo nekoliko u selu Korana. Tu se osim mlinice nalazi i pilana. Ovo je selo svjedok suživota čovjeka i vode. I u Plitvičkom Ljeskovcu nalazi se mlin koji nije aktivan.

Plitvička jezera bila su od sredine šesnaestog stoljeća područje stalnih borbi i sukoba. Gdje i kakve su se kuće gradile – od kojeg materijala?

Kuće su se gradile kao prizemnice s kamenim podrumom a gornji dio je bio od drveta. Krovovi su uglavnom bili od šindre, odnosno drvenih crijepova, koji se izrađuju od jelovine ili smrekovine. U povijesti se kao građevinski materijal koristila i sama sedra. Ljudi su je doslovno pilili pilom i ona je bila dobar izolator. Međutim, na sreću, to se napustilo jer je sedra pod strogom zaštitom. U donjem dijelu kuće boravilo je blago, ovce ili krave a okućnice su bile veće s gospodarskim objektima i voćnjacima. Od šesnaestog stoljeća sela su se razvijala s većim travnjačkim površinama i iskrčenim šumskim područjima. Najčešće su se gradila uz vodu da bi se mogle graditi mlinice i pilana.

Na primjeru kojeg sela možemo vidjeti tradicionalno graditeljstvo i način života lokalnog stanovništva?

Tradicionalno graditeljstvo možemo vidjeti na primjeru sela Korana koje je nastalo uz rijeku.

Kako su kuće izgledale iznutra?

Ličke kuće bile su skromno namještene. Najčešće je to bila jedna ili dvije prostorije. U središtu kuće bilo je ognjište kao glavno mjesto okupljanja ukućana. Namještaj je bio vrlo jednostavan, kredenci, ormar, kreveti. Sve je to bilo izrađeno od čvrstog drveta kojeg u ovom kraju ima dosta.

Plitvička jezera / Foto: Nikola Grubić

Čime su se sve stanovnici Plitvičkih jezera hranili?

Hranili su se onim što su mogli proizvesti. To, za razliku od slavonske, nije bila prebogata kuhinja. Dominirala je hrana od krumpira, kupusa, palenta koja se radila od kukuruznog brašna koje se mljelo u mlinicama, grah i mliječni proizvodi: lički sir, škripavac, basa, kiselina. Kako su imali domaće životinje meso životinja se kroz povijest sušilo jer, kako nije bilo struje nije bilo ni zamrzivača. Da bi se produžio rok meso se sušilo na razne načine tako da se prezimi s mesom. Bilo je nešto malo voćnjaka, a dominirale su šljive, jabuke i kruške. I to je gotovo sve što se može reći za tadašnju kuhinju.

Plitvička jezera / Foto: Nikola Grubić

Na koji način se pripremao kruh i od čega?

U mlinicama se mljelo sve što se u ovom kraju moglo proizvesti: pšenica, kukuruz, heljda, proso i pir. To su stare žitarice koje su danas na većoj cijeni nego što su bile nekada, poput na primjer Pira, koji nije dovoljno zastupljen. Nekad se nije znalo za gluten, a to su neke žitarice koje ga ne sadrže ili sadrže tzv. zdravi gluten. Namjeravamo u selu Korana, gdje postoji mlinica koju smo obnovili, barem reprezentativno pokrenuti tu djelatnost kako bi posjetiteljima mogli pokazati kako se nekada mljelo žito na mlinicama.

Za što su služili podrumi i konobe?

Tu su se držale životinje a kasnije se u zemljanim zidovima odlagala hrana poput krumpira i kiselio se kupus, spremala se repa, držala rakija. Jabuke i slične prehrambene proizvode držalo se, kako se to nekad zvalo, ‘u trapu’. Jabuke su se držale u piljevini da bi prezimile, krumpir je trebao biti tamo gdje je stabilna temperatura da ne bi došlo do njegovog kvarenja.

Tradicionalno jelo ovog kraja je masnica. To je jedno vrlo jednostavno jelo koje se sastoji od svega nekoliko sastojaka. Zamuti se brašno, voda, jaja, kvasac i sol. Razvalja se tijesto i premaže otopljenom masti. Po želji se može staviti šećer ako želimo da bude slatka, a može se dodati i sir. Masnica je jedno vrlo jednostavno i ukusno seljačko jelo koje je sve više na cijeni jer, kad se ponudi, potrošači otkrivaju da je vrlo vrijedno, hranjivo i ukusno.

Unutar područja Parka ne smije se odvijati niti lov ni ribolov, Nekada je stanovništvo, uz ostalo, živjelo od lova i ribolova. Na rijeci Gackoj imamo vrlo ukusne pastrve. Treba spomenuti i šumske plodove: kupine, maline, drijenak, šipak, ličku šljivu bistricu od kojih se rade pekmezi i sokovi.

Rakovica – Ranč – mjesto Drežnik / Photo: Kristina Stedul Fabac/PIXSELL

U Nacionalnom parku ništa nije dozvoljeno dirati. Zato imamo zonu posjetitelja koja čini manje od jedan posto Nacionalnog parka. To je zona sa stazama koje su već napravljene, s drvenim mostićima. I mi molimo i upućujemo sve posjetitelje da se pridržavaju te vrste obilaska. Nacionalni parkovi su ustanove koje imaju pod jedan djelatnost zaštite prirode, a tek nakon toga dolazi dio s posjetiteljima, taj turistički dio. Apeliramo na sve posjetitelj da ovdje dođu, uživaju, gledaju ali da ništa ne beru što je u parku.

Prirodu treba čuvati. Prirodu smo naslijedili i moramo sve naše snage i znanja usmjeriti ka očuvanju te ljepote. Bog nam je to ostavio i dajmo priliku posjetiteljima da uživaju. Ne smijemo to sakriti, trebamo to svijetu pokazati, ali po strogim pravilima da se priroda ne uništava.

Plitvička jezera / Foto: Nikola Grubić

„Vode, jezera, slapova i šuma ima i drugdje, a ipak su Plitvička jezera na čitavom svijetu samo jedna.“

Ovim citatom akademika Ive Pevaleka, koji je i jedan od najzaslužnijih za proglašenje Plitvičkih jezera nacionalnim parkom, potičemo vas da posjetite Plitvička jezera, prirodni biser Hrvatske.

Čitavu emisiju možete poslušati ovdje: