Moreška je romantični bojni ples s mačevima nastao u 12. ili 13. stoljeću na Mediteranu. Pretpostavlja se da je Moreška u Korčulu došla u 16. stoljeću iz Španjolske, preko Južne Italije i Dubrovnika. Kasnije, kroz stoljeća Moreška je iščezla s Mediterana pa se danas samo nazire u nekim dijelovima dok se je u Korčuli duboko ukorijenila i u današnjem obliku kao atraktivni bojni ples s mačevima je jedinstvena u svijetu.
Sam naziv MOREŠKA nastao je po Maurima – Moriskima pa je tako u španjolskom jeziku nastao pridjev morisco a u talijanskom moresco, odnosno bojni ples u vezi s Maurima – Moriskima se talijanski zove MORESCA. Pretpostavlja se da je prva moreška izvedena u Španjolskoj Leridi 1150. godine kao reminiscenca na istjerivanje Maura.
Po svom sadržaju, Korčulanska Moreška je borba za djevojku pa u tom smislu vuče korijene iz tradicionalnih mediteranskih priča i legendi od kojih je možda najstarija i najpoznatija ona o Trojanskom ratu iako su u Korčulanskoj Moreški akteri drugi.
Moro, sin Crnog Kralja je oteo djevojku (Bulu) Bijelom Kralju. Nakon kraće dramske radnje koja se odvija kroz dijalog između Mora i Bule, a kasnije i Bijelog Kralja, vojske obaju kraljeva se sučeljavaju. Nakon završetka dramskog dijela, bojnom plesu prethodi SFIDA – izazov.
Sfida je ples Mora – sina Crnog kralja a u taj dio plesa se kasnije uključuju Crni i Bijeli kralj. Nakon završetka Sfide, konačno započinje bojni ples koji se odvija kroz žustru borbu s mačevima. Taj dio Moreške se sastoji od sedam različitih figura koje se danas uopćeno nazivaju KOLAP – udar, iako gotovo sve figure imaju i svoj poseban naziv. Sedmi kolap završava slomom crne vojske, predajom Mora, a Bijeli Kralj oslobađa Bulu. Uveo ju je početkom 20. stoljeća IVO TEDESCHI kao razvoj podfigure kolpa MORO IN DENTRO (IV.). Ova figura spada u neznatne inovacije koje je Moreška doživjela od starine.
Moreška se pleše samo na Korčuli i nigdje drugdje na svijetu
“Činjenica je da se Moreška izvodi na Korčuli više od 350 godina. To je uistinu jedinstveno, a održala se samo radi ponosa moreškanata, ponosa Korčulana”, tvrdi dr. sc. Tvrtko Zebec, umjetnički ravnatelj Međunarodne smotre folklora.
“Korčulani su s ponosom prenosili Morešku s koljena na koljeno kroz stoljeća i danas kad dođete na Korčulu i gledate djecu kako se igraju često ćete vidjeti male moreškante od četiri – pet godina kako se ‘bore’ drvenim mačevima i bate Morešku. Korčulani su jako ponosni na Morešku, ona je dio njihova svakodnevnog života i dio njihova identiteta. I Hrvati su jako ponosni da imaju nešto takvo na jednom svom otoku. Uz Morešku na otoku Korčuli u još pet mjesta imamo i kumpanije tako da je u kulturnom izrazu Korčula jedinstvena u svijetu. Jednom smo već pokušali upisati Morešku na UNESCO-ovu listu nematerijalne kulturne baštine, ali smo dobili povrat od UNESCO-a da moramo paziti da Moreška kao takva ne bude prekomercijalizirana jer UNESCO, naravno, jako pazi da se tradicija ne iskorištava u negativnom smislu. Važno je reći da ni Moreška ni kumpanije u tom smislu nisu nešto krivo postavljene, nego, naprotiv, kroz 300 i više godina, koliko se generacijski prenose, čuvaju identitet i u kostimima i u pokretu i u glazbi i u plesu i u ponosu”, ističe Tvrtko Zebec.
Kostimi moreškanata
Kostimi u kakvima danas moreškanti izvode ovaj bojni mačevalački ples nisu uvijek izgledali ovako. O tome je pisala plesna etnologinja, koreografkinja, profesorica i autorica specijalizirana za narodni ples iz Hrvatske, Makedonije i romskog jezika u Makedoniji Elsie Ivanich-Dunin.
“Ona tvrdi da se korijeni ovakvih kostima naše današnje Moreške vuku negdje od kraja 16. do početka 17. stoljeća. Ustvrdila je to i na temelju slične talijanske igre sukoba kršćana i saracena. Kostimi su u svom izgledu imitacija neoklasične rimske uniforme. Zato su oni tako bogati. Vojska su crnih i bilih, ali ti bili su zapravo u crvenim uniformama. Zanimljivi su i mačevi koje imaju. Povijesno su bili jedan duži i jedan kraći mač. Sada se radi na tome da se taj oblik vrati, da ne budu dva jednaka mača nego da budu različitih dužina. Uz baroknu glazbu, Moreška nije samo bojna igra nego i ples, a to je posebnost Moreške.
Glazba
“Moreška se izvodi uz muzičku pratnju te je kroz povijest komponirano nekoliko različitih muzika za Morešku. Danas se Moreška izvodi uz muziku koju je za limenu glazbu komponirao hrvatski skladatelj Krsto Odak 1937. godine a kao pratnja Moreški se koristi stalno od 1947. godine”, rekla je Bojana Silić Krstulović, voditelja KUD-a Moreška, koji uz KUD Sveta Cecilija jedini izvode Morešku.
“Kada je riječ o Moreški upravo glazba je doživjela najveće promjene, od to da glazbene pratnje nije bilo, do toga da se izvodila samo uz bubanj pa do ove glazbe Krste Odaka iz 1937. Jako smo sretni da je s početkom Korčulanskog baroknog festivala Hrvatski barokni ansambl ‘obnovio’ je staru glazbu na koju se nekad izvodila Moreška. Maestro Ivan Josip Skender je na temelju zapisa Bogišićeva rukopisa iz Cavtata pojedine dijelove rekonstruirao i jako smo sretni. Ta barokna moreška je jedno potpuno novo iskustvo za moreškante. Izvodimo je već deset godina na Korčulanskom baroknom festivalu”, ističe Silić Krstulović.
Nema straha za budućnost Moreške
Četiri stoljeća duga tradicija Moreške u gradu Korčuli morala je ostaviti duboki trag u biću Korčule. Danas nema gotovo ni jedne korčulanske obitelji koja u svojim redovima nema bar jednog moreškanta ili Bulu. Korčulanska djeca od rođenja maštaju o danu kada će smoći dovoljno snage da u ruke uzmu mač od Moreške ili da djevojke dovoljno stasaju kako bi možda bile izabrane za Bule. Krstulović Silić naglašava da nemaju problema s podmlatkom, naprotiv, svi jedva čekaju kad će odrasti dovoljno da mogu početi učiti batiti Morešku.
Najvažniji i najsvečaniji godišnji nastup izvodi se na blagdan zaštitnika Korčule, sv. Todora, 29. srpnja.