UNESCO je organizacija koja je zamisao o potrebi očuvanja svjetske prirodne i kulturne baštine počela provoditi od 1972. godine kada je usvojena Konvencija o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine. Hrvatska se može pohvaliti s čak deset dobara na popisu svjetske baštine, a jedno od njih su i bukove šume Nacionalnog parka Paklenica i Nacionalnog parka Sjeverni Velebit koje su svjetska baština od srpnja 2017. Zajedno s bukovim šumama Albanije, Austrije, Belgije, Bugarske, Italije, Njemačke, Rumunjske, Slovačke, Slovenije, Španjolske i Ukrajine, sačinjavaju cjelinu „Bukove prašume i izvorne bukove šume Karpata i ostalih regija Europe”. O bukovim šumama kao svjetskoj baštini razgovarali smo s ravnateljicama NP Sjeverni Velebit i NP Paklenica Irenom Glavičić Sertić i Natalijom Andačić.

Foto: NP Sjeverni Velebit

“Upis na Listu svjetske baštine donosi nam ostvarenje zajedničkih ciljeva s drugim zemljama partnerima jer je Hrvatska na Listu ušla s još devet europskih zemalja koje zajedno sačinjavaju cjelinu pod službenim nazivom “Bukove prašume i izvorne bukove šume Karpata i ostalih regija Europe”. Za uvrštenje na UNESCO-ov Popis svjetske baštine Hrvatska je odabrala jedno područje unutar Nacionalnog parka Sjeverni Velebit u strogom rezervatu Hajdučki i Rožanski kukovi, na površini od 1289 hektara”, istaknula je ravnateljica NP Sjeverni Velebit Irena Glavičić Sertić.

Na Listu svjetske baštine upisana su i dva područja unutar NP Paklenica

“Za uvrštenje na UNESCO-ov Popis svjetske baštine kao hrvatski predstavnici izvornih bukovih šuma, odabrane su dvije cjeline, jedna od njih nalazi se unutar granica Nacionalnog parka Paklenica, a sastoji se od dvije komponente: Suva draga-Klimenta i Oglavinovac-Javornik. Odabrane šume tvore četiri različite zajednice bukovih šuma, koje su nastale kao posljedica različitosti reljefa i mikroklimatskih uvjeta na tako malom području Nacionalnog parka. Spomenute komponente nalaze se na dva različita nivoa nadmorskih visina, bukove šume komponente Suva draga-Klimenta prostiru se u pojasu 500-1100 m/nv, a bukove šume komponente Javornik-Oglavinovac nalaze se na vršnoj zoni Nacionalnog parka na nadmorskoj visini 1200-1350 m/nv okružujući planinske travnjake Javornik i Oglavinovac”, rekla je Natalija Andačić, ravnateljica Nacionalnog parka Paklenica.

Vrsta obična bukva prirodno raste isključivo na području Europe i nigdje drugdje na svijetu

“Glavni cilj uvrštavanja bukovih šuma na UNESCO-ov Popis svjetske baštine je sačuvati posljednje ostatke drevnih, iskonskih europskih bukovih šuma koje su nekada bile široko rasprostranjene po cijeloj Europi. Procjenjuje se da su prije ljudske intervencije bukove šume u Europi zauzimale površinu od 91 milijun hektara, a danas zauzima površinu od svega 90 tisuća hektara. Vrsta obična bukva, znanstvenog naziva Fagus sylvatica prirodno raste isključivo na području Europe i nigdje drugdje na svijetu. Fenomen da je jedna drvenasta biljna vrsta uspješno kolonizirala u posljednjih 12 000 godina gotovo cijeli kontinent prepoznat je i kao izvanredna svjetska vrijednost”, naglasila je Glavičić Sertić.

Foto: NP Paklenica

“Bukva je jedna od najvažnijih vrsta u šumama listača umjerenog pojasa. Bukva ima potencijal tvoriti različite zajednice jer je prilagodljiva na različite ekološke uvjete (klima, tlo, različite ekspozicije). Svaka zajednica jedinstvena je po sastavu biljaka koje ju sačinjavaju pa tako četiri različite zajednice bukovih šuma na prostoru Nacionalnog parka odražavaju značajnu bioraznolikost. Od biljnih vrsta važno je napomenuti šumske orhideje koje su izuzetno osjetljive na kvalitetu ekosustava pa su na globalnoj razini ugrožene, zatim božur, božikovinu, endemski ljiljan, šumske proljetnice poput jaglaca i šumarica. Šumske zajednice su izuzetno bogate vrstama koje su važne za održavanje ravnoteže u ekosustavu, poput gljiva mješinarki. Novijim istraživanjima utvrđena je visoka raznolikost vrsta te su pronađene i opisane dvije vrste gljiva nove za znanost upravo u našim bukovim šumama. Od životinjskih vrsta bukove šume značajno su stanište za, na europskoj razini ugrožene, vrste kornjaša poput jelenka, alpinske strizibube, mrke strizibube, zatim ptica dupljašica poput žuna (crna žuna, siva žuna), djetlića (planinski djetlić, veliki djetlić, crvenoglavi djetlić, mali djetlić). Zatim, jeleni, srne, divlje svinje, divlja mačka, vuk, ris, medvjed. Jedno smo od rijetkih područja u Europi koja se mogu pohvaliti da su naši ekosustavi utočišta za tri velike zvijeri medvjeda, vuka i risa. Ove karizmatične vrste su samo kratka ilustracija ukupne bioraznolikosti bukovih šuma na prostoru Parka. No, važno je osvijestiti javnost barem o njima budući da ne možemo nabrojati sve vrste, jer djelujući na očuvanju nekoliko vrsta zapravo čuvamo cjeloviti ekosustav odnosno sve vrste koje se u njemu nalaze”, naglasila je ravnateljica NP Paklenica Natalija Andačić.

Na prostoru Nacionalnog parka Paklenica nalaze se najviši vrhovi Velebita

“U dugoročnom smislu najvažniji faktor za očuvanje šumskih ekosustava na prostoru Nacionalnog parka i Velebita općenito bio je način života stanovništva u planini tijekom prošlosti. Istovremeno izuzetno težak život i s punim poštovanjem prema planini. Zatim i sama planina koja je upravo na ovim prostorima najsurovija i najnepristupačnija, zasigurno je odigrala važnu ulogu u očuvanosti prirode kroz stoljeća korištenja. Na prostoru Nacionalnog parka Paklenica nalaze se najviši vrhovi Velebita, a tu je i najuži, što je u kombinaciji odličan preduvjet za surove životne uvjete. Osim toga, ovi su ekosustavi relativno rano prepoznati kao vrijedni očuvanja pa je Paklenica drugi najstariji nacionalni park u Hrvatskoj, proglašen 1949. godine. Upravljanje Nacionalnim parkom podrazumijeva planiranje aktivnosti zaštite i očuvanja vrijednosti zbog kojih je prostor stavljen pod zaštitu kao i podizanje svijesti i edukacije lokalne i šire zajednice kako bi svi zajedno doprinijeli očuvanju ovih ekosustava”, ističe Andačić.

To su šume koje su do danas ostale izvorne i netaknute

“Točne podatke o starosti ovih šuma nemamo, ona se još istražuje. Najvažniji kriterij za odabir upravo ovih šuma bio je da se s njima nikada nije intenzivno gospodarilo, tj. nije korištena mehanizacija. To su šume koje su do danas ostale izvorne i netaknute te se u njima neometano odvijaju prirodni procesi. Specifičnost ovih bukovih šuma jest da raste na visinama 1200-1500 m/nv u krševitom terenu, u ekstremnim klimatskim uvjetima s obiljem snijega koji se veći dio godine zadržava na tlu, niskim temperaturama s kratkim vegetacijskim razdobljem i jakim vjetrovima. Naša bukova stabla, upravo zbog ovih surovih uvjeta u kojima rastu, nemaju velike dimenzije nego su patuljastog i iskrivljenog oblika, što ih čini posebnim i drugačijim. Važne su i kao utočište brojnim rijetkim vrstama životinja i biljaka od kojih su neke ugrožene čak i na svjetskoj razini”, rekla je Glavičić Sertić.

Foto: NP Sjeverni Velebit

Kompleksna cjelina kojom upravlja 12 zemalja

No, Hrvatska nije samostalno išla u nominaciju, nego s devet drugih europskih zemalja. Kako ističe Krušić Tomaić mi smo tamo ušli u trećem proširenju. Prve su na Listu svjetske baštine bukove šume upisale Slovačka i Ukrajina još 2007. godine. U proširenju nominacije 2010. godine Njemačka je upisala svoje bukove šume, a treće proširenje pokrenuto je 2012. godine pod vodstvom Austrije kada su odabrana 63 lokaliteta, među kojima i naši predstavnici. Tako bukove šume iz naša dva nacionalna parka, zajedno s bukovim šumama Albanije, Austrije, Belgije, Bugarske, Italije, Njemačke, Rumunjske, Slovačke, Slovenije, Španjolske i Ukrajine, sačinjavaju cjelinu „Bukove prašume i izvorne bukove šume Karpata i ostalih regija Europe”, objasnila je Glavičić Sertić.

“Preuzeli smo obaveze nastaviti provoditi aktivnosti zaštite i očuvanja svih vrijednosti zbog kojih su bukove šume primarno i nominirane te kasnije upisane na Popis svjetske baštine. Bukove šume Nacionalnih parkova Paklenica i Sjeverni Velebit predstavljaju iznimno očuvane šumske ekosustave kojima je dugogodišnja zaštita osigurala izvornost i cjelovitost. UNESCO-ovo Dobro Svjetske baštine „Bukove prašume i izvorne bukove šume Karpata i ostalih regija Europe“ predstavlja trenutno najkompleksniju cjelinu kojom zajednički mora upravljati 12 europskih zemalja. U tih 12 zemalja nalazi se 78 komponenti bukovih šuma i naša je obaveza aktivno sudjelovanje u aktivnostima vezanim uz očuvanje komponenti jer se samo tako može postići zajednički cilj, a to je očuvanje posljednjih dijelova netaknutih bukovih šuma. Razvojem civilizacije i kultiviranjem šumskih površina, diljem Europe nestale su značajne šumske površine pa tako i bukove šume. Jedna od obaveza je i strogi režim neinterveniranja, odnosno osiguravanje odvijanja prirodnih procesa u komponentama što za Nacionalni park zapravo nije ništa novo jer sama kategorija nacionalnog parka nalaže da se šumama ne gospodari te da se upravljanjem treba omogućiti da se prirodni procesi neometano odvijaju. Obaveze koje smo preuzeli uključuju i edukaciju o važnosti očuvanja šumskih ekosustava te podizanje razine svijesti lokalne zajednice i posjetitelja Nacionalnog parka”, objašnjava Andačić.

Foto: NP Paklenica

“Zaštićene bukove šumo NP Sjeverni Velebit nalaze su unutar strogo zaštićenog rezervata Rožanski i Hajdučki kukovi, a strogi rezervat je zapravo područje najstrože zaštite u Republici Hrvatskoj. Znači da je u njemu zabranjena svaka djelatnost i obavljanje bilo kakvih radova koji bi mogli narušiti izvornost prirode. U strogom rezervatu, kao i u cijelom Nacionalnom parku dozvoljena su istraživanja samo uz posebne dozvole nadležnog ministarstva. Kroz strogi rezervat prolazi i poznata Premužićeva staza pa se prolazeći njome dijelom prolazi i kroz UNESCO bukovu šumu. Naš cilj i nije masovnost posjeta UNESCO bukovim šumama već njihova zaštita i adekvatna valorizacija. Trebalo bi pronaći način koji će značiti najmanju moguću štetu za prirodu, a opet omogućiti posjete, a prije svega edukaciju”, naglasila je ravnateljica NP Sjeverni Velebit.

Dobrobiti od upisa na Listu svjetske baštine

“Ovim upisom Nacionalni park je dobio potvrdu na svjetskoj razini, o iznimnoj univerzalnoj vrijednosti (Outstanding universal value) svojih ekosustava. Dodan je poticaj da se nastavi upravljanje Parkom na neinvazivan i održiv način uz minimalnu intervenciju. Javna ustanova Nacionalni park Paklenica dobila je kroz partnerstvo u upravljanju UNESCO-ovim Dobrom Svjetske baštine, svojevrsno osiguranje i pomoć pri upravljanju ovim vrijednim ekosustavima, a to će imati tzv. Umbrella effect i na očuvanje ostalih vrijednih ekosustava Nacionalnog parka. Povezali smo se sa stručnjacima iz 12 europskih zemalja te zajedno pronalazimo rješenja kako na osnovu znanja i iskustva očuvati prirodu za buduće naraštaje. Sudjelujemo na INTERREG Central Europe projektu pod akronimom BEECH POWER zajedno sa šest partnera iz Njemačke, Austrije, Slovenije i Slovačke. Naziv projekta je Bukove šume Svjetske baštine: osnaživanje i unaprjeđivanje održivog razvoja zasnovanog na ekosustavima, a glavni cilj projekta je poboljšati kvalitetu i učinkovitost upravljanja lokalitetom Svjetske baštine kako bi se sačuvala cjelovitost ekosustava pojedinih komponenata kroz pojačavanje kapaciteta i omogućavanje aktivnog sudjelovanja važnih dionika. Očekivani rezultati su smjernice i strategije za sudjelovanje dionika i regionalni razvoj, Priručnik za upravljanje prijelaznom zonom, preporuke za upravljanje posjetiteljima, koncept komunikacije i Standard kvalitete bukovih šuma koji podupire administracija zaštićenih područja, javna vlast te civilno društvo. Rezultati ovog projekta će biti primjenjivi i na ostale komponente UNESCO-vog dobra”, rekla je Natalija Andačić.

Foto: NP Paklenica

Ravnateljica NP Sjeverni Velebit ističe da su iznimno ponosni na upis i na UNESCO markicu koja ih svrstava u svjetsku baštinu što predstavlja izuzetnu čast, ali naravno i obvezu. Kod nas možda još nedovoljno, ali na svjetskoj razini takva zaštita je izuzetno prepoznatljiva što je vrlo važno za istraživanje raznih znanstvenih i istraživačkih te turističkih projekata. Veliku korist u blizini takvih zaštićenih područja trebala bi imati i sama lokalna zajednica, kako zbog lakšeg plasmana domaćih proizvoda, tako i zbog prisutnosti povećanog broja turista na ovom području. UNESCO markica mogla bi privući posjetitelje iz cijeloga svijeta jer postoje tzv. eko-turisti koji ciljano posjećuju upravo područja pod UNESCO zaštitom. Ovaj upis donosi nam i ostvarenje nekih zajedničkih ciljeva s drugim zemljama partnerima kao primjerice zajednički sustavi praćenja stanja, provedba prekograničnih istraživačkih projekata, komunikacija, edukacija te podizanje razine svijesti javnosti te, naravno, održivi turizam”, zaključila je ravnateljica NP Sjeverni Velebit Irena Glavičić Sertić.