Bokeljska mornarica utemeljena je kao bratimska udruga bokeljskih (kotorskih) mornara po predaji 809. godine, kada su pomorci iz Kotora sudjelovali u svečanom preuzimanju relikvija sv. Tripuna. Tada su, također po predaju, prvi puta otplesali kolo sv. Tripuna. Od tada do danas bokeljski Hrvati sačuvali su tradiciju Tripundanskih svečanosti u čast svoga sveca zaštitnika. No, danas, osim u Boki kotorskoj kolo Sv. Tripuna pleše se i u pet gradova u Hrvatskoj - Zagrebu, Rijeci, Puli, Splitu i Dubrovniku u kojima su se nastanili Bokelji.
Bokeljska mornarica, koju se smatra najstarijom postojećom pomorskom organizacijom na svijetu i koja je dio tradicije bokeljskih Hrvata, u prosincu 2021. godine na prijedlog Crne Gore upisana je na popis nematerijalne baštine UNESCO-a. Dio Hrvata u toj državi shvaća to kao pokušaj prisvajanja hrvatske i katoličke tradicije. Razgovarali smo s prorektorom Hrvatskoga katoličkog sveučilišta i potpredsjednika Hrvatske bratovštine Bokeljske mornarice 809 Zagreb prof. dr. Rokom Mišetićem.
Prof. dr. Mišetić kazao je da je Bokejska mornarica kulturno dobro, udruga koja skrbi o bogatoj povijesti bokeljskog pomorstva s jedne strane, a s druge strane promiče kulturne vrijednosti koje baštine ponajviše Hrvati Boke kotorske. „Ona za Hrvate u Hrvatskoj i Hrvate u Boki predstavlja središnje identitetsko tijelo oko kojeg se okupljaju bokeljski Hrvati. Kad pratimo kroz povijest ona je bila bratovština koja je imala karitativnu ulogu, skrbila se ponajprije o obiteljima pomoraca koji su stradali na morima i to je bila njezina primarna zadaća, a s druge strane ne smijemo nikada zaboraviti njezinu ulogu u štovanju sv. Tripuna”, istaknuo je prof. Mišetić.
Također je kazao da nominacija Crne Gore iz 2019. godine nije prošla jer je imala čitav niz manjkavosti na koje je ukazalo više hrvatskih institucija. „Nakon toga su dobili zadaću da poprave tu nominaciju, oni su to i napravili i kao neko kompromisno rješenje, koje je došlo i kroz razgovore s hrvatskim predstavnicima u Crnoj Gori i jednim djelom i s Hrvatskom, nominirali su da je Bokeljska mornarica kulturno dobro Crne Gore koje baštine dominantno katolici Hrvati, a zatim i Crnogorci i pripadnici ostalih nacionalnosti na prostoru Boke koji su učestvovali u njezinom očuvanju. Dakle, njene vrijednosti su sastavni dio tradicije svih naroda na području Boke. Ta i takva nominacija je prošla jer je kod nas splasnuo entuzijazam i nije bilo toliko pritužbi s naše strane i mi moramo prihvatiti takvo stanje”, kazao je prof. Mišetić. No to, istaknuo je, nije istina.
„Bokeljska mornarica pripada samo hrvatskom narodu, a bilo je pojedinaca iz drugih naroda koji su bili njezini članovi, ali samo kap pojedinci.”
Republika Hrvatska je, s druge strane, kao svoje kulturno dobro zabilježila Tripundanske svečanosti i kolo Bokeljske mornarice, to su kulturna dobra koje baštine Bratovštine Bokeljske mornarice u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Puli i Dubrovniku.
Boka kotorska danas je sastavni dio Crne Gore, no povijesno gledano dio je hrvatske kulture i dio hrvatskih zemalja. Bl. Alojzije Stepinac kad je posjetio Boku kotorsku rekao je da „svaki kamen Boke kotorske dovoljno jasno kazuje visoku kulturnu razinu hrvatskog življa, ujedno je najbolji dokaz tko je zapravo autohtoni element Boke kotorske“.
Tripundanske svečanosti
Bokeljska mornarica je najstarija pomorska bratovština na istočnoj obali Jadrana, najstarija katedrala na obali je ona posvećena sv. Tripunu, a kažu da je Bokokotorski zaljev jedan od najljepših na svijetu. No, vratimo se sv. Tripunu i tome kako ga Bokelji slave… Prvo izgovaraju lode (pohvale) svome svecu zaštitniku, prisustvuju euharistijskom slavlju i plešu kolo sv. Tripuna, a tu je još i Bokeljska noć. Sva ta događanja dio su Tripundanskih svečanosti, koje se osim u Kotoru obilježavaju i u Hrvatskoj gdje u pet gradova djeluju Hrvatske bratovštine Bokeljske mornarice.
Jedan od načina prenošenja tradicije na nove generacije Bokelja jest uključivanje Maloga admirala u aktivnost Odreda. Riječ je o dječaku od 7-10 godina koji u sklopu proslave sv. Tripuna prije svete mise izgovara lode sv. Tripunu. Mali admiral je odjeven u uniformu Bokeljske mornarice i izgovara lode koje su izuzetno zahtjevan i poduži tekst s puno arhaičnih izraza.
Hrvatske bratovštine Bokeljske mornarice 809 njeguju tradiciju Bokelja u Hrvatskoj, posebno kroz aktivnosti Odreda koji formiraju pripadnici odjeveni u tradicionalnu nošnju, a okupljaju se svake godine za proslavu sv. Tripuna. Osim toga, okupljanje Bokelja se odvija na tradicionalnim balovima koji nose naziv ‘Bokeljska noć’ kada Odredi u znak završetka i okončanja Tripundanskih svečanosti otplešu Kolo svetog Tripuna u nekoliko slika. Upravo je Kolo svetog Tripuna koje balaju članovi Odreda samo na svečev spomendan i u rijetkim prilikama proslave državnih blagdana, jezgra oko koje se okuplja zajednica Bokelja. Kolo plešu pripadnici Bokeljske mornarice u tradicionalnim uniformama mornara i časnika.
Kolo se izvodi na način da se stvara dvanaest slika (figura) koje u svojim zapletima imaju duboku simboliku koja je odraz tradicionalnoga bavljenja pomorstvom. Kolo odiše i elementima duhovnosti, što se posebno zamjećuje kroz pokrete, odnosno, povlačenja ispod ruku sudionika u Kolu, potom sagibanje plesača, ali i međusobnom povezanošću rupcima, kao dio međusobne povezanosti i solidarnosti. Kolo izvode pripadnici Odreda dostojanstvenim, decentnim pokretima, smireno i ozbiljno. Pokreti, poze i držanje estetski su dotjerani.
Kolo Bokeljske mornarice predvodi kolovođa koji mora pokazivati osobitu smirenost, spretnost i duhovnost. Korak je lagan i na tlo se nogom ne stupa prstima, već vodoravno. Kolovođa daje smjer i oblik, sastavlja i rastavlja slike Kola. U Kolu je bitna i posljednja osoba koja, također, usmjerava Kolo, njegovo spajanje i razdvajanje. Osim njega, bitna je sredina Kola koja mu daje stabilnost i ravnotežu. Kolovođa i posljednji u kolu imaju časničke uniforme koje se od ostalih uniformi razlikuju po koretu, odnosno kaputu.
Bokeljska mornarica, osim što se nalazi u središtu slavlja sv. Tripuna, sudjeluje i u drugim svečanim, vojnim i drugim prigodama poput svečanog mimohoda Hrvatske vojske, a sudjelovali su i u dočeku i boravku tijela bokeljskog Hrvata sv. Leopolda Mandića u njegovoj crkvi u zagrebačkoj Dubravi.
Bokelji su danas u Hrvatskoj organizirani kroz Hrvatske bratovštine Bokeljske mornarice 809 koji su kao samostalne udruge organizirani i djeluju u Zagrebu, Rijeci, Splitu, Puli i Dubrovniku. Današnji Odredi u Hrvatskoj imaju oko 800 aktivnih članova. Povijesno gledano, prvi organizacijski oblici se javljaju u Zagrebu još oko 1920. godine, da bi Bokeljska mornarica bila organizirana u Zagrebu 1954., u Rijeci 1962., a nešto kasnije i u drugim središtima obitavanja Bokelja u Hrvatskoj.