Komemoracija i procesija za sve žrtve održava se na Daksi te će misu u crkvi Male braće u Dubrovniku povodom 75. obljetnice pokolja na Daksi predvoditi dubrovački biskup Mate Uzinić. U Zagrebu će spomen-bogoslužje za isusovca Petra Pericu u bazilici Presvetog Srca Isusova u Palmotićevoj 31 predvoditi umirovljeni vojni biskup Juraj Jezerinac.

Nakon mise u velikoj dvorani bit će predstavljena knjiga o “O. Petar Perica. Pjesnik i mučenik”. Petar Perica rođen je u Kotišini kraj Makarske 27. lipnja 1881. Od 1895. školuje se u sjemeništu u Travniku, a 1901. postaje isusovac. U Dubrovniku živi od 1937. Tamo je bio na službi u biskupijskom sjemeništu i postao superior isusovačke zajednice. Nakon što su partizani ušli u Dubrovnik 18. listopada, 22. listopada iza 22 sata uhitili su nevine građane i svećenike te su ih prevezli na otok Daksu i ubili 25. listopada 1944. O. Perica također je autor omiljenih crkvenih pjesama Do nebesa i Zdravo Djevo.

Partizani su o. Petra Pericu ubili 25. listopada 1944. jer je bio svećenik i odgajatelj mladih.

Pater Roko Prkačin naveo je da se o. Perica već kao učenik isticao svojim talentom pjesništva. Rekao je da se u njegovim pjesmama vidi religiozni duh i polet, ali i rodoljubni ton kao i povjerenje u Boga. “Pjesma izražava religioznost i rodoljublje što se provlači kroz stihove mladog pjesnika te se ta pjesma pjeva i dan danas”, napomenuo je p. Roko govoreći o pjesmi Do nebesa.

Pater Roko Prkačin

Za Zdravo Djevo napominje kako ju je Perica pjevao kao mladi isusovac 1904. prilikom proslave pedesete godišnjice proglašenja Bezgrešnog začeća Marijina te navodi da je pjesma izraz velikog štovanja Gospe, ali i velikog povjerenja cijelog hrvatskog naroda u Gospin zagovor. Pjesma Zdravo Djevo izraz je hrvatske duše koja duboko osjeća sve ono što nas povezuje u vjeri s Gospom i njezinim zagovorom u našem narodu”, navodi pater Roko Prkačin. Autor je rekao da su upravo ove dvije pjesme jasan pokazatelj kako je Perica svoje pjesništvo stavio u službu apostolata Crkve.

Otac Petar Perica aktivno je djelovao kao apostol Crkve do samog kraja svoga života. Nakon što je, s ostalim žrtvama, prebačen na Daksu u noći s 24. na 25. listopad, strijeljan je i bačen u zajedničku jamu. Pater Roko navodi kako su u tim trenucima, u zadnjim časovima u ruševnom franjevačkom samostanu, Dubrovčani jedinu pomoć tijekom zajedničke muke pronašli u pjesmi i molitvi. Idući na strijeljanje svećenici su zajednički pjevali Tebe Boga hvalimo.

Perica je držao križ i molio za oproštenje. Molitvu nije dovršio jer su ga usred molitve ispucani meci odbacili u zajedničku grobnicu.”

Nakon njihova pogubljenja članovi komunističke partije 26. listopada objavili su imena pogubljenih te su napisali da je vojni sud izvršio proces nad okrivljenima i da su svi zbog zajedničke krivnje osuđeni na smrt. Nikakvog suđenja nije bilo, a krivnja ubijenih, ponajviše o. Perice bila je u činjenici što je bio svećenik i što je odgajao mlade u skladu s katoličkim vrijednostima, odnosno kako su to pobornici tadašnjeg režima voljeli reći: “Kvario je mladež.”

P. Roko Prkačin napominje da su žrtve pokolja na Daksi žrtve su ideološke mržnje nad Katoličkom Crkvom i rada s mladima. Program partije bila je borba protiv vjere i religije koju su nazivali opijumom naroda koji koči navodni napredak. Jedini spomen na te žrtve u vrijeme režima bila je misa koja se održavala u franjevačkoj crkvi na Daksi. Tek 1990. omogućeno je javno doći na Daksu.

Iako koristimo pojam mučenici, proces za proglašenjem nije započet, ali nadamo se da je o. Perica kandidat za to”, nada se autor. Napomenuo je također kako teži za time da 75. godišnjica bude svima prigoda sjećanja na ta vremena i te žrtve koje su ugrađene u slobodu domovine, ali i vjeru našega naroda koji je i u ovakvim događanjima uvijek pokazao ustrajnost, povjerenje, ali i praštanje svima koji su zlodjela činili. Ova zlodjela za koja nitko nije kažnjen do dana današnjeg.

Pater Roko Prkačin