Od svih remek-djela Sikstinske kapele, jedno od najpoznatijih je nesumnjivo Michelangelovo “Stvaranje Adama”. Detalj ruku, središnji prizor, s dahom života kojim Bog stvara čovjeka, često se ponavlja u umjetničkim djelima, reklamama i filmovima.

Kad govorimo o Bogu i stvaranju, mislim da nam gotovo odmah pada na pamet Michelangelovo impresivno djelo o kojima ove dvije zanimljivosti vjerojatno ne znate, piše Maria Paola Daud za Aleteiju.

Tijekom nedavne restauracije uočeno je da je u prošlosti na mjestu “kontakta” postojala pukotina. To je uzrokovalo da se dio umjetničkog djela odvoji, uzrokujući gubitak triju zglobova Adamovih prstiju.

Odvajanje se dogodilo kada je Michelangelo već bio mrtav, pa je za rekonstrukciju bilo potrebno pronaći drugog umjetnika. Tako je vrlo mali dio slike djelo Domenica Carnevalija, talijanskog slikara XVI. stoljeća koji je dobio važnu zadaću restauracije nekoliko dijelova Sikstinske kapele.

Prsti su se nekoć doticali

Još jedan kuriozitet od velikog teološkog značaja ispričao je isusovac, umjetnik i teolog Marko Ivan Rupnik, poznat po brojnim djelima, među kojima su i mozaici vatikanske kapele Redemptoris Mater, bazilike posvećene Padru Piju u San Giovanni Rotondu, svetišta u Fatimi i Lurdu te katedrale Almudena. Na 11. nacionalnom skupu arhitekture i sakralne umjetnosti (ENAAS) u Brazilu p. Rupnik je komentirao:

Kada je 1512. Michelangelo konačno dovršio fresku na stropu Sikstinske kapele, koja se smatra jednim od najpoznatijih djela u povijesti umjetnosti, kardinali odgovorni za brigu o djelima ostali su satima promatrajući i diveći se veličanstvenoj fresci. Nakon analize ponovno su se susreli s majstorom Michelangelom i besramno ispalili: ‘Ponovi to!’

Nezadovoljstvo se, naravno, nije odnosilo na cijeli rad, već na jedan naizgled nebitan detalj. Michelangelo je naslikao ploču stvaranja čovjeka s Božjim i Adamovim prstima koji se dodiruju. Kardinali su zatražili da se ne dodiruju, već da se prsti obojice likova razdvoje, ali na način da je Božji prst maksimalno ispružen, a da se Adamov savije u posljednjem zglobu.

Jednostavan detalj, ali s iznenađujućim značenjem: Bog je tu, ali odluka da Ga potraži ovisi o čovjeku. Ako hoće, ispružit će prst, dodirnuti ga, no ako neće, može proživjeti cijeli život ne tražeći Ga. Posljednji zglob Adamova stegnutog prsta tako predstavlja slobodnu volju.

Michelangelo – “Stvaranje Adama”