Na temu starih zanata i radnih običaja bio je prije godinu dana raspisan natječaj na koji je pristiglo više od 200 fotografija. Za izložbu je predsjednik Fotosaveza Borislav Božić izabrao 65 fotografija.

“Sve je danas industrijalizirano. Nema više kovača, kolara, nema masu drugih zanimanja… Nismo obuhvatili sve stare zanate, ali ono što je pristiglo na natječaj, kad sam pogledao fotografije, bio sam oduševljen”, rekao je Božić.

Izabrane fotografije prezentiraju petnaestak različitih starih zanata među kojima se mogu vidjeti i fotografije prvih brodara kalafata koji znaju napraviti drveni brod, ili kako se po starinski melju masline ili pak, kako se mlatila slama.

“To je dio našega identiteta, to je kultura ovoga kraja. I zato je važno da se to zabilježi da mlade generacije nauče dvije stari: da treba cijeniti rad, vještinu ljudskih ruku i da znaju što je naslijeđe njihova kraja”, napomenuo je Božić.

Ideja raspisivanja natječaja i organiziranje izložbe bila je u sljedećem tekstualnom obrazloženju teme:

“Rad se kao najplemenitija ljudska kategorija u ovim vremenima različito poima,  vrednuje te je  stoga i  jedan od ciljeva ovoga projekta da autori putem medija fotografije –  kroz istraživanje svoje mikrosredine ujedno i spoznaju vrijednost svih oblika rada. Ako je koje zanimanje-zanat nestao, ugašen, negdje je ostao inventar, alat, pomagalo toga zanimanja i to je onda predmet fotografiranja. Ovaj se fotografski projekt, za razliku od drugih, realizira  na više razina. Autor treba najprije u svom najbližem okruženju doći do informacije koji je zanat postojao a više ga nema,  te gdje je inventar ugasloga zanimanja i kad ga pronađe, tek onda fotografira. Kroz ovaj vremenski proces autor spoznaje vrijednost i povijest kulture rada u svome kraju. Egzistencijalni rad čovjeka vezanog za more i kopno mijenja se u ritmu smjene godišnjih doba. Autori prate zimske, proljetne, ljetne i jesenje aktivnosti i specifičnosti rada i time zaokružujemo vremenski ciklus radnih aktivnosti u otvorenom ambijentu. Pored zanimljivosti  pojedinih alata treba snimati i radne običaje koji se  mijenjaju od područja do područja i od primjene različitih alata i pomagala. Objedinjavanjem specifičnosti morskoga i kopnenoga dijela, dobivamo cjeloviti pogled na kulturu rada ili povijesni pregled mijena rada i radnih običaja ovoga kraja.Ovim fotografskim projektom propitujemo koliko poznajemo svoje svakodnevno okruženje.  Živimo li, možda, i djelujemo li po inerciji stereotipa bez imalo truda i želje da stvari, prostor i ambijent u kojem se krećemo sagledamo i u povijesnom i kulturološkom okviru te ga fotografirajući sačuvamo. Dakle, ovaj program potiče i promovira drugačiji način razmišljanja –  individualni pristup sebi i svijetu oko sebe.”