Ovaj jedinstven portret sv. Ane, majke Blažene Djevice Marije, otkrio je 1960-ih poljski arheološki tim prilikom iskapanja katedrale u Farasu, u staroj Nubiji, današnjem Sudanu. Ono što ovaj portret čini tako tajanstvenim je neobična gesta sv. Ane. Naime, prikazana je s kažiprstom desne ruke uzdignutim do usana.

Fresku, koja je od 1964. dio zbirke Nacionalnog muzeja u Varšavi, otkrio je tim arheologa pod vodstvom profesora Kazimierza Michałowskog u sklopu projekta UNESCO-a za očuvanje relikvija iz srednjovjekovnog Nubijskog kraljevstva, koje je nekoć vladalo Dolinom Nila. Nobadski vladari prešli su na kršćanstvo oko 548. zahvaljujući misionarima koje je carica Teodora poslala iz Carigrada, prenosi portal Aleteia.

Foto: Wikimedia Commons

Sv. Ana ne spominje se u Novome zavjetu – sve informacije o njoj nalazimo u apokrifnoj literaturi. Prema predaji, sv. Ana bila je majka Marijina i baka Isusova. Sv. Ana i njezin suprug Joakim bili su bez djece dok, zahvaljujući molitvama i njihovoj vjeri u Boga, nisu začeli i rodili kćer Mariju. Sv. Ana bila je štovana u drevnoj Nubiji, a vjeruje se da svojim zagovorom pomaže ženama kod začeća i rađanja.

Zašto sv. Ana na ovoj fresci moli za tišinu?

Gesta sv. Ane u kojoj prst prislanja na svoje usne jedini je takav poznati prikaz. Postoji niz različitih tumačenja značenja ove freske. Neki tvrde da ona poziva na šutnju koja bi, prema portalu Archaeo Travel, mogla aludirati na “božansku tišinu”. Drugi smatraju da ta gesta jednostavno ukazuje na to da se moli.

Isti izvor navodi da se ta gesta, koja se u kršćanskoj umjetnosti rijetko viđa, može odnositi na egipatsku kršćansku (koptsku) tradiciju u kojoj su ljudi tiho molili držeći prst desne ruke na usnama. Ta gesta trebala ih je zaštititi od zla koje je pokušavalo ući u ljudsko srce tijekom molitve.