Zagrebačko sveučilište najstarije je sveučilište s neprekidnim djelovanjem u Hrvatskoj i među najstarijima u Europi. Njegova povijest počinje 23. rujna 1669. kada su diplomom rimskoga cara i ugarsko-hrvatskoga kralja Leopolda I. priznati status i povlastice sveučilišne ustanove tadašnjoj Isusovačkoj akademiji u slobodnome kraljevskome gradu Zagrebu, što je prihvaćeno na saboru Hrvatskoga kraljevstva 3. studenoga 1671. Stoga Sveučilište 1669. uzima kao godinu svojega utemeljenja, a 3. studenoga kao Dan Sveučilišta. 

Od tada filozofski studij u Zagrebu, koji je počeo 1662., djeluje i formalno-pravno kao Neoacademia Zagrabiensis, odnosno kao javnopravna visokoškolska ustanova. Još su dvije godine bile posebno važne u povijesti Sveučilišta u Zagrebu: 1776. – kada carica i kraljica Marija Terezija osniva Kraljevsku akademiju znanosti (Regia Scientiarum Academia) s tri studija ili fakulteta: Filozofskim, Bogoslovnim i Pravnim, i 1874. – kada je Sveučilište, zaslugom bana Ivana Mažuranića, dobilo sankciju cara Franje Josipa i formirano kao moderno sveučilište pod nazivom Sveučilište Franje Josipa I.

U više od tri prethodna stoljeća Sveučilište je s tri fakulteta i 200 upisanih studenata naraslo na današnje 34 sastavnice i više od 70 000 studenata. Od 1874. ukupno je više od pola milijuna studenata završilo studij na Sveučilištu u Zagrebu, a danas je po veličini među 15 najvećih sveučilišta u Europi. U akademskom i istraživačkom smislu vodeće je sveučilište u Republici Hrvatskoj. Kao takvo, ima posebnu ulogu i odgovornost u očuvanju i unaprjeđenju nacionalnoga intelektualnoga, znanstvenoga i kulturnoga nasljeđa te u jačanju međunarodne prepoznatljivosti i atraktivnosti hrvatskoga visokoga obrazovanja i znanosti.

Prigodna poštanska marka „350 godina Sveučilišta u Zagrebu“