U filmu se isprepliće životno svjedočenje mons. Marijana Jelenića koji je u Vodnjanu bio gotovo 50 godina župnik, te svjedoci vremena koji su bili zauzeti na očuvanju baštine. S teološkog, povijesnog i znanstvenog aspekta govori biskup Ivan Milovan, ali on u filmu progovara i o svom prijateljevanju s preč. Jelenićem tijekom cijeloga života. U filmu sudjeluje teolog i ovlaštena osoba za rekogniciju relikvija mr. sc. Ilija Jakovljević, povjesničarka mr. sc. Sunčica Mustać, znanstvenici prof. dr. Šimun Anđelinović i doc.dr. Frane Mihanović, gradonačelnik Vodnjana Edi Pastrovicchio i njegovi suradnici te građani Vodnjana.

S teološkog, povijesnog i znanstvenog aspekta scenaristica i urednica filma Vesna Jurić Rukavina i redatelj Ivica Dlesk, uz ostale autore, vode gledatelje kroz tajnoviti svijet fenomena relikvija a posebice neraspadnutih tijela za koje su znanstvenici odbacili mumifikaciju kao kod poznatih egipatskih mumija. Vodnjan kao grad upravo zbog baštine koju čuva i u svojoj Župnoj crkvi jedan je od rijetkih u svijetu koji je s tolikim brojem relikvija postao „dom“ za brojne svece i svetice. Sve je to izazov i za budućnost razvoja vjerskog i općeg turizma, te je film i promocija važna za cijelu Hrvatsku, navedeno je u pozivu na projekciju filma.

U crkvi svetog Blaža u Vodnjanu nalazi se oko 300 relikvija  različitih svetaca, među kojima su i sveta tijela; nadbiskupa sv. Leona Bemba (+1188.), sv. Ivana Olinija (+1300.), sv. Nikoloze Bursa  (+1512.), te manji neraspadnuti dijelovi sv. Sebastijana (+282.), sv.  Barbare (+288.), sv. Marije Egipatske (+522.) i sv. Eutiha (+582.).

U dokumentarnom filmu preč. Marijan Jelenić koji je u  Vodnjanu bio župnik od 1972. do 2022. godine svjedoči o svom  svećeničkom pozivu s autobiografskim elementima i nastojanjima  spašavanja relikvija i sakralne baštine, okolnostima teškog djelovanja  Crkve u vrijeme komunističke vladavine ali i kasnije.

U filmu je dat osvrt na grad Vodnjan i njegovu razvijenost u  srednjem vijeku te povijesne okolnosti zbog kojih je slikar i kolekcionar Gaetano Gressler ogromnu baštinu sklonio iz Venecije u Vodnjan  godine 1818. Od tada sve do dolaska Marijana Jelenića u župu,  ostavštinom se nitko nije bavio, kako ističe biskup Ivan Milovan.

Veliki preokret je učinjen kad su znanstvenici s KBC Split, gdje su  snimljeni ostaci neraspadnutih tijela, dokazali da nije riječ o mumijama  kako se u početku mislilo. Znanstvenici ne kriju čuđenje o zatečenom i  široj javnosti dati su zorni prikazi CT snimaka o očuvanosti organa,  krvnih žila i tetiva sv. Nikoloze. U filmu je kroz riječi preč. Jakovljevića dato i pojašnjenje crkvenih  zakona o štovanju relikvija.

O relikvijama te osebujnosti osobe i dijela svećenika Marijana  Jelenića govore biskup Ivan Milovan i preč. Ilija Jakovljević, znanstvenici prof. dr. Šimun Anđelinović i doc. dr. Frane Mihanović,  povjesničarka mr. sc.  Sunčica Mustać, te građani Vodnjana Edi  Pastrovicchio, Miroslav Jermić, Diriana Delcaro Hrelja, Livio Belci,  dr. sc. Valter Šarić, Nensi Giachin Marsetič i Danilo Dragosavac.

Biskup Porečke i Pulske biskupije mons. Ivan Milovan potpisao  je 2008. dopuštenje za utvrđivanje relikvija i znanstvenu obradu, što je  povijesni iskorak u smislu identifikacije relikvija i njihove očuvnosti, a  biskup mons. Dražen Kutleša 2015. g. imenovao je preč. Iliju  Jakovljevića svojim ovlaštenikom za provjeru autentičnosti relikvija.  Do 2022. godine više od devedesetak sudionika iz brojnih ustanova dale su svoj doprinos u sagledavanju, obradi i promicanju radova na  vodnjanskim relikvijama.

Film je osim u Vodnjanu i široj okolici, sniman u Žminju u selu  Lucijani i Svetom Lovreču Pazenatičkom.

Dokumentarni film “Čuvar Vodnjanskog blaga” potpisuju redatelj  Ivica Dlesk, scenaristica i urednica Vesna Jurić Rukavina, direktor  fotografije Davor Petričić, montažerka Nina Koletić, skladatelj Maro  Market i producentica Sunčana Hrvatin Kunić.

Nakon projekcije filma okupljenima se je obratio novi vodnjanski župnik vlč. Damir Štifanić koji je, prema želji preč. Marijana Jelenića scenaristici Vesni Jurić Rukavina predao Priznanje za izniman doprinos na valorizaciji vodnjanskog sakralnog blaga, a ona je ujedno preuzela i Priznanje koje je dodijeljeno Hrvatskoj radio televiziji.

Vlč. Štifanić je potom pročitao obraćanja preč. Marijana Jelenića koji zbog bolesti nije mogao nazočiti predstavljanju. Preč Jelenić se u poruci prisjetio pet stoljeća duge povijesti svoga života u Vodnjanu te rada uloženog u očuvanje i valorizaciju vodnjanskog blaga. Istaknuo je jedinstvenost i neprocjenjivu vrijednost vodnjanske baštine.

Potom se je okupljenima obratio preč. mr. Ilija Jakovljević. „Na kraju ovog lijepog kulturnog događaja želim se u ime naše mjesne Crkve, posebno našeg apostolskog upravitelja mons. Dražena Kutleše i biskupa u miru mons. Ivana Milovana zahvaliti Hrvatskoj radio televiziji što je prepoznala vrijednost cjelokupnog projekta „vodnjanskih relikvija“ te dala svoj veliki doprinos daljnjoj valorizaciji.“

„Govor o vodnjanskim relikvijama još uvijek je nedovoljno izrečena, mada o tome su napisane stranice teksta, snimljen i film, ali ta priča o njima dalje teče. Božjom providnošću Vodnjan je postao mjesto gdje su došle relikvije, desetljećima su bile nepoznate široj javnosti. Ali, isto Božja providnost je željela da u Vodnjan za župnika dođe preč. Marijan Jelenić, koji će stoljetno materijalno i duhovno bogatstvo univerzalne Crkve zaštiti i na jedan način prezentirati. Neizmjerna je uloga bila preč. Marijana u zaštiti ovog bogatstva kojim se Vodnjan s pravom diči. S ovog mjesta kličem, dragi Marijane, hvala ti što si duhovno blago Crkve zaštiti od propadanja i što si ga učinio dostupnim za čašćenje“, naglasio je preč. Jakovljević.

„Želim da vodnjanska župna crkva bude mjesto duhovnosti, molitve, čašćenja svetih tijela i relikvija. U konačnici da Vodnjan postane oaza duhovnosti i susreta raznih ljudi, da sveta tijela budu mjesto gdje će ljudi moći moliti i tražiti utjehu.“

Zaključio je zahvalama, „hvala svima koji su desetljećima pomagali preč. Marijanu na očuvanju kulturne i duhovne baštine. Posebno hvala članovima povjerenstva za vodnjanske relikvije, državnim i lokalnim vlastima, te svim stručnjacima u fazi istraživanja i zaštite svetih tijela i relikvija. Nije uvijek bilo lako pomiriti civilne i crkvene sfere, nije uvijek bilo lako doći do suglasja, ali nije se više moglo gledati da relikvije u Vodnjanu propadaju i sve što je učinjeno na njihovoj zaštiti nije krivo i loše učinjeno. Crkva nije muzej, ona je živi organizam koji svakodnevno živi vjeru i u njoj se događa uvijek jedna novost i svaka generacija ostavlja svoj pečat vjere i duhovnosti. Zato hvala svima, posebno večeras HRT na ovoj prekrasnoj priči koja nas je okupila.”

Scenaristica Jurić Rukavina je istaknula kako je kroz rad sve više prepoznavala potrebu da kroz projekt stvaranja filam kroz životnu priču donedavnog župnika don Marijana Jelenića ispričano ono što je sakralna baština za cijeli svijet. Kao cilj ističe da Vodnjan bude zaista prepoznatljivo na karti svijeta, da ondje jača duhovnost, da nam u ovoj izranjenoj Europi, u izranjenom vremenu, ti sveci pomognu da vratimo obitelj, da vratimo vrijednost i prema starijima i prema djeci i prema samima sebi. Istaknula je izuzetnu skladnost rada ekipe, „jer smo radili čista srca“. Ističe da je rad na filmu trajao oko godinu dana, a njegovo prikazivanje na HRT možemo očekivati uskoro.