Naime, 15. veljače 1972, u Malom kazalištu Trešnjevka (danas Kazalište Trešnja) održana je svečana premijera kultne predstave Bajke o kneževiću Sveboru i Svarožici Sunčici Nine Škrabea, Borisa Senkera i Tahira Mujičića. Predstavu je pripremila Studentska scena Malik Tinilinić. U njoj su kao glumci nastupali tada studenti, a kasnije istaknuti sudionici na različitim područjima hrvatskog kulturnog i javnog života.

Među njima su bili glazbenik Drago Mlinarec, dramski umjetnik Mladen Vasary, kipar Kuzma Kovačić, odvjetnik i novinski magnat Marijan Hanžeković, profesor na Pravnom fakultetu Zoran Parać, prevoditeljica Lelija Ricijaš, ilustrator i autor stripova Krešo Skozret, arhitekt i kantautor Ivica Kiš te mnogi drugi.

Bio je to dramski prvijenac autorskog trolista Škrabe-Senker-Mujićić, koji je zajedno djelovao do 1984. i proslavio se nizom popularnih djela (“O’Kaj”, “Vitezovi otrulog stola”, “Tri pušketira”, “Novela od stranca”, “Vatrugasi brata skvasi”, “Domagojada”, “Glumijada”, “Hist(o/e)rijada”, “Kavana Torso”, “Trenk” i dr.).

Oni su i nakon toga nastavili s uspješnim samostalnim spisateljskim djelovanjem, te ostavili dubok trag u hrvatskoj kulturnoj povijesti kao dramatičari, književnici, publicisti, scenaristi, redatelji, znanstvenici, leksikografi, djelujući u mnogobrojnim medijima (kazalište, radio, televizija, strip, animirani, igrani i dokumentarni film, lutkarstvo, kvizovi, novinarstvo, sport itd)…

O svojim počecima i velikoj obljetnici članovi trojke kažu:

Tahir Mujičić:

“Dragi moji prijatelji, kolege, suautori, “roditelji” 16-ero kazališne djece, želim vam čestitati 50 godina mukotrpnog bavljenja teškim i težačkim kazališnim životom. Želim vam čestitati na smjelosti kojom ste se upustili u avanturu zvanu kazalište i koja vam je postala profesija i sudbina.

Dragi moji prijatelji, kolege i suautori, želim čestitati što ste prije 50 godina postali prvi trojac u povijesti kazališne književnosti i prvi trojac koji je ostao jedna od najznačajnijih stepenica, skala, štengi u povijesti (skromne) hrvatske kazališne umjetnosti.

Kada bih nabrajao sve što smo nas trojica zajednički doprinijeli hrvatskoj dramskoj umjetnosti, od zabave, lingvističkog arta, dramaturgije, političke aktualnosti, promišljanja jednog nacionalnog neustrašivog kazališta, bio bi to ogroman doprinos… Budite ponosni što smo, kako smo, gdje smo i koliko smo.

Živelo pola veka 

Borisa, Nineka i Tahira

i kazališnog života bez fleka!”

Boris Senker:

“Braćo moja po tintenblau krvi, prošlo pola stoljeća, a nas trojica se i dalje držimo bez pridržavanja sa strane. Ako Bog i Stožer dadnu, otići ćemo mi zajedno na osječkog “Trenka”, koji isto dokazuje da smo živi i živahni unatoč tome što smo netom navršili 222 godine. A kad smo napisali “Trenka” bilo nam je tek 111. Pa recite onda da u tim brojkama nema višeg smisla, da nas trojica nismo odabrani…”

Nino Škrabe:

“Tahir, Boris i ja sreli smo se 1966. kao studenti komparativne književnosti. Tada je započelo naše intenzivno druženje koje se razvilo u prijateljstvo, okrunjeno 1972. “Sveborom”, našom prvom predstavom, a nakon toga s još 15 zajedničkih dramskih spisateljskih djela i nizom izvrsnih predstava koje su obilježile povijest hrvatskog kazališta. Zatim smo krenuli samostalnim kazališnim stazama, ali naše prijateljstvo, bratstvo, kumstvo ostalo je čvrsto, postojano, neraskidivo. Kad se prisjetim našeg zajedničkog autorskog djelovanja, onda sam ponosan i sretan jer smo tada dokazali da je kazalište ne samo umjetnost nego i jedinstvena škola života, u kojoj je moguće dijalogom, tolerancijom, solidarnošću i nesebičnošću spojiti i uskladiti oprečna stajališta, različite temperamente i drukčije svjetonazore.”

Trojka Škrabe-Senker-Mujičić zaslužna je i za početak kontinuiranog kazališnog djelovanja u Jastrebarskom. Na povijesnom prvom sastanku u prostorijama Dobrovoljnog vatrogasnog društva Jastrebarsko 1968. uz osnivače jaskanskog Kazališta Ninu Škrabea i Stjepana Preprotića bili su i “kumovi” tog kazališta u nastajanju, Boris Senker i Tahir Mujičić. Ostalo je povijest – tadašnja kazališna družina 50 godina kasnije prerasla je u Kazalište Škrabe koje će se ovoga proljeća svojim gledateljima predstaviti s čak dvije premijere – predstavama “101 dalmatiner” i “Robin Hood”.