U Arhivu Male braće u Dubrovniku pronađena su, odnosno identificirana, tri djelca na hrvatskome jeziku autora Marka Marulića. Riječ je o žićima (vitama) solinskih mučenika sv. Dujma, sv. Staša i prijenosu njihovih moći iz Solina u Split. Posve je vjerojatno da su upravo Marulićeve hrvatske vitae dugo vremena bile čitane splitskom puku povodom blagdana sv. Duje, o čemu govore povijesni izvori.
U Arhivu Male braće u Dubrovniku se čuva pomiješani kodeks (codex miscellaneus) br. 589 u kojemu je uvezan i rukopisni sveščić splitskoga podrijetla u prijepisu iz 1560. Kako je utvrdio prof. Zvonko Pandžić iz Würzburga (Njemačka), sveščić sadrži autorska djela Marka Marulića. U njemu se zapisane tri vitae (žića) na hrvatskome jeziku, koje su sačuvane isključivo u ovom rukopisu Male braće: Čten’je života i muke blaženoga i sfetoga Dujma, Čten’je života i muke blaženoga Staša mučenika i Čten’je prinesen’ja telez svetoga Staša i svetoga Dujma iz Solina grada u Split grad.
Zanimljivo je da je od tri spomenuta žića objavljeno, što se zna, jedino Čten’je života i muke sv. Dujma, i to još 1880. u Njemačkoj. Oko toga se potrudio poznati njemački indogermanist i slavist August Leskien (1840–1916). On je utvrdio splitsko podrijetlo djela, ali nije naveo tko bi mogao biti autor, navode u priopćenju.
U potrazi za nepoznatom prozom Marka Marulića, o kojoj su još 1869. pisali Vatroslav Jagić i Ivan Kukuljević, njemački je profesor i istraživač hrvatske renesanse Zvonko Pandžić, koji već više od deset godina traži i uvijek iznova po Europi i u samoj Hrvatskoj pronalazi Marulićeva neobjavljena hrvatska i latinska djela, ispitao ovaj rukopis po raznim metrima i parametrima (sadržaj, rječnik, terminologija i sl.) i zaključio da je autor cijeloga splitskog sveščića Marko Marulić. Nadalje, kako tri hrvatske vitae sadržajno odgovaraju anonimnim latinskim inačicama istih, za koje je Farlati tvrdio da su prevedene iz „iliričkoga“ (moglo bi biti i obratno), slijedi, po Pandžiću, da je Marulić autor i odgovarajućih latinskih vitâ koje je objavio Farlati (1751). Ta ga je činjenica navela na ideju da zajedno sa svojim kolegama priređuje dvojezična kritička izdanja spomenutih i nekoliko inih životopisa koje je sastavio Marko Marulić, primjerice Život sv. Jeronima u dvije hrvatske i dvije latinske varijante. Na tome se ubrzano radi zbog obilja posla, a s pogledom na 500. obljetnicu Marulove smrti (2024).
U potrazi za nepoznatom prozom Marka Marulića, o kojoj su još 1869. pisali Vatroslav Jagić i Ivan Kukuljević, njemački je profesor i istraživač hrvatske renesanse Zvonko Pandžić, koji već više od deset godina traži i uvijek iznova po Europi i u samoj Hrvatskoj pronalazi Marulićeva neobjavljena hrvatska i latinska djela, ispitao ovaj rukopis po raznim metrima i parametrima (sadržaj, rječnik, terminologija i sl.) i zaključio da je autor cijeloga splitskog sveščića Marko Marulić. Nadalje, kako tri hrvatske vitae sadržajno odgovaraju anonimnim latinskim inačicama istih, za koje je Farlati tvrdio da su prevedene iz „iliričkoga“ (moglo bi biti i obratno), slijedi, po Pandžiću, da je Marulić autor i odgovarajućih latinskih vitâ koje je objavio Farlati (1751). Ta ga je činjenica navela na ideju da zajedno sa svojim kolegama priređuje dvojezična kritička izdanja spomenutih i nekoliko inih životopisa koje je sastavio Marko Marulić, primjerice Život sv. Jeronima u dvije hrvatske i dvije latinske varijante. Na tome se ubrzano radi zbog obilja posla, a s pogledom na 500. obljetnicu Marulove smrti (2024).
Otkrića prof. Zvonka Pandžića, kao i njegovi nalazi o Marulovim marginalijama na dubrovačkim inkunabulama, te činjenica da samostan Male braće čuva hrvatski prvotisak Judite iz 1521. (jedan od dva sačuvana primjerka), i njegov latinski prvotisak Pouke za čestit život po primjerima svetaca (De institutione bene vivendi per exempla sanctorum) iz 1506., govore o velikom zanimanju za njegovo djelo i u Dubrovniku. Ovdje treba dodati da se i rukopisni Pravilnik bratovštine splitskih pomoraca, koji je odobrio splitski knez 1521., također čuva u arhivu Male braće. Neki naši poznati povjesničari umjetnosti već ranije su tvrdili da je prikaz sv. Nikole među bratimima na listu uz korice toga rukopisa, naslikao upravo Marko Marulić.
On je inače, kao i otac mu Nikola, bio nadareni minijaturist. Marko Marulić nije dakle „samo“ Splićanin. Prema rukopisima i knjigama koje imaju vezu s njim, a nalaze se u samostanu Male braće, on je na poseban način i Dubrovčanin, ali, i prije svega, ranonovovjekovni genij općehrvatskih jezičnih i književnih početaka koje do danas slijedimo, navedeno je u priopćenju iz Arhiva Male braće u Dubrovniku koje potpisuje fra Stipe Jozić.