Budi dio naše mreže

Nevenka Šarčević: Bokobran - Razgovori o kulturi i umjetnosti Boke kotorske

Gdje god sveci ostave svoj trag, tu umjetnici imaju motiva za stvaranje, a onda i povjesničari umjetnosti imaju puno posla. Sv. Tripun, sv. Leopold Bogdan Mandić, blaženi Gracija iz Mula ili bl. Ozana Kotorska nisu u Boki kotorskoj ostavili samo snažno duhovno nasljeđe, nego su bili izvor umjetničke inspiracije i poticaj nastanku velikog kulturnog blaga. Iz pera povjesničarke umjetnosti stiže knjiga nadahnuta tom baštinom "Bokobran - Razgovori o kulturi i umjetnosti Boke kotorske".

/ Vesna Bihar

No, za ovu knjigu, ključno je to da je mladu povjesničarku umjetnosti Nevenku Šarčević put odveo prije šest godina u Crnu Goru u Boku kotorsku gdje je vodila i uređivala radijsku emisiju “Bokobran” na hrvatskom radiju Dux u Tivtu, a neko vrijeme radila i na otočiću Gospe od Škrpjela.

Birala sam teme o kojima sam ponajprije čitala u literaturi i istovremeno se zanimala za njih šećući prostorom Boke i upoznajući domaće ljude i stručnjake. Tamo sam nailazila na spomenike za koje sam uviđala da su vrijedni šire pozornosti. Nastao je tako niz emisija u kojima, iako sam željela predstaviti kapitalna djela iz umjetnosti Boke kotorske, nije mi bilo važno samo predstaviti činjenične podatke o spomenicima, nego nerijetko i neke druge kontekste i trenutne istraživačke spoznaje. Učinilo mi se važnim zabilježiti razgovore o zanimljivim temama te ljepotu neposrednosti tumačenja baštine kroz žive razgovore s istraživačima raznih profila.”

Nevenka Šarčević / Foto: Momčilo Macanović

U stotinjak radijskih emisija o kulturi i umjetnosti Boke kotorske tijekom pet godina, s autoricom knjige Nevenkom Šarčević razgovarali su crnogorski i hrvatski stručnjaci te svećenici Kotorske biskupije i bokeljskih župa. 

Budući da knjiga emisija “Bokobran” većinski i obrađuje baštinu Katoličke Crkve u Boki kotorskoj, vrijedno je što je Kotorska biskupija jedan od izdavača, a u tom pothvatu nemjerljiva je podrška don Roberta Tonsatija, biskupskog kancelara Kotorske biskupije koji je istaknuo za emisiju “Aktualno” HKR-a:

Mislim da je ta knjiga o povijesti, kulturi i duhovnosti Kotorske biskupije doslovno spomeničkog karaktera. Iz izgovorene riječi pretočene u pisanu, knjiga je dodatno obogaćena i izrazito uspjelim fotografijama i, naravno, tu se radi u prvom redu o vrlo kvalitetnim tekstovima koji su prilagođeni širem puku.”

Veliki je to doprinos za poznavanje Kotorske biskupije i njezine baštine i obogaćenje na kulturnom nivou. Trajan je spomenik ljubavi i predanja jedne osobe, autorice Nevenke Šarčević, koja nije rodom Bokeljka, koja je došla u Boku, zaljubila se u nju i svoje znanje i trud pretočila u jedno ovako golemo djelo.

Mogu slobodno reći, dovoljno da se mnogi od nas koji ovdje živimo i radimo stidimo što nismo takvo nešto prije i sami poduzeli. Izrazito je to veliki kulturan događaj, jedno obogaćenje koje će ostati trajna uspomena na baštinu Katoličke Crkve u Kotorskoj biskupiji”, rekao je don Robert.

Boka kotorska, pogled na umjetni otočić i crkvu Gospe o Škrpjela ispred Perasta i otočić sv. Jurja / Foto: Paolo Mofardin

Knjiga “Bokobran”, tvrdi urednica knjige Katarina Horvat Levaj „uspješno je ostvaren pokušaj interpretacije složene bokeljske povijesno-umjetničke baštine i njezina inkorporiranja u hrvatsku povijest umjetnosti”.

Kao što je već istaknuto, Šarčević nije ostala samo na radijskim emisijama nego je te sadržaje emisija počela pripremati za rukopis, o čemu je razgovarala s mentoricom dok je bila stručna suradnica na Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu, dr. sc. Katarinom Horvat Levaj (sadašnjom ravnateljicom Instituta) inače vrsnom istraživačicom i poznavateljicom hrvatske barokne arhitekture, što Šarčević ističe kao veliki poticaj. Naposljetku je to utjecalo na izgled knjige budući da se Horvat-Levaj založila i da reprezentativnost umjetničke baštine dođe više do izražaja. S ovom znanstvenicom bilo je zacijelo puno tema za razgovor i kad je riječ o temama barokne arhitekture u Boki kotorskoj kojima se bavila (o projektu svetišta s kupolom na Otoku Gospe od Škrpjela, inače radu dubrovačkoga arhitekta Ilije Katičića, o tome kako se može povezati arhitektura baroka u Dubrovniku i Boki kotorskoj, o umjetničkim vezama između Dubrovnika i Boke kotorske na primjerima baroknih kuća s terasama u Cavtatu, o Bogorodičinoj crkvi na Prčanju i brojnim drugim temama).

U “Bokobranu” je Horvat-Levaj tom prigodom istaknula: „ … Dubrovčani i Bokelji bili su povezani. To se vidi i u razmjeni majstora i u umjetničkim utjecajima, s tim da su utjecaji iz Dubrovnika na Boku kotorsku bili daleko češći i jači. U istraživanjima sam, međutim, uočila i suprotne utjecaje Boke na dubrovačku arhitekturu, što se posebno odražava na vlastelinskim rezidencijama na ladanju ili u kapetanskim kućama u vrtnim gradovima dubrovačkog područja. Tako, primjerice, nekadašnja palača Caboga-Bosdari u Cavtatu ima jednaku dispoziciju magazina, terasa i vrta, kao i kapetanske kuće Boke kotorske, štoviše, identičan im je i specifičan oblik oštro klesanih balustara, tipičan upravo za Boku.“

U inspirativnom predgovoru na početku knjige “Bokobrana” urednica je naglasila i da „uz brojna zajednička obilježja koja u kulturno-povijesnom pogledu povezuju Boku s područjem Hrvatske, to je ujedno i izrazito samosvojna cjelina. Na samoj granici s istočnim svijetom u ovom su se dubokom zaštićenom zaljevu ne samo kombinirali različiti utjecaji nego su se stvarala i izvorna djela kojima Boka zrači na susjedna područja.”

S nedavno preminulim akademikom Tonkom Maroevićem Šarčević je također razgovarala o nizu tema jer je u Boku volio dolaziti. Sadržaj naslova „Jadran nas veže i spaja“ donosi razgovor na teme Šojatovih, Dulčićevi, Lipovčevih radova, Murtićeva mozaika, kiparstvu Nade Marović Stanić. Maroević je na samom početku razgovora istaknuo: „Taj je ambijent poseban, gotovo metafizički, ne slučajno i Zaljev svetaca, ali istodobno naravno i Zaljev, reklo bi se, silaska brda i mora u vrlo dinamičnom i dramatičnom kontrastu. Riječ je o starim gradovima, fascinantnim urbanim sredinama, nakupinama. Kotor, nadasve sa svojim utvrdama. Imao sam sreću penjati se tamo.“

O knjizi je u recenziji akademik Maroević naglasio: „Tema kulturne baštine Bokokotorskoga zaljeva multidisciplinarna je i kronološki iznimno široka, a riječ je o području izuzetno zanimljivih kulturnih dodira i stilskih preplitanja. Razgovori sa znanstvenicima i stručnjacima raznih profila nude uvid u razvedenu tematiku i često antologijske vrijednosti arhitekture, skulpture i slikarstva. Arheolozi, konzervatori, ikonografi, barokisti i specijalisti za atribucije, arhivisti, restauratori i, konačno, sami umjetnici djelatni na terenu daju mozaikalnu sliku impozantnoga kulturnog nasljeđa i aktualne djelatnosti. Vrijednost mnogih intervjua sastoji se u vrlo stručnom predočavanju problematike i često pravoj znanstvenoj interpretaciji najznačajnijih spomenika.“

Crkva Gospe od Škrpjela / Foto: Paolo Mofardin

Kako je birala i pripremala teme za emisije te o knjizi, Šarčević je kazala: „U knjizi se približavaju pojedini spomenici Kotorske biskupije i umjetnička djela koja nisu dovoljno poznata u Hrvatskoj, a dio su hrvatske kulture zbog povezanosti s prostorom povijesne Dalmacije ili su ih hrvatski likovni umjetnici radili. U temama razgovora ističu se veze povijesne Dalmacije i Boke kotorske jer su veze povijesne Dalmacije i Boke kotorske vrlo slojevite i bogate. Zato sam o njima i razgovarala u Bokobranu s različitim istraživačima s našeg prostora. Jasno da je pri proučavanju te umjetnosti, između ostaloga, potrebno biti svjestan važnosti sveobuhvatnog poznavanja razvoja povijesti umjetnosti kako na prostoru istočne jadranske obale na kojoj je smještena tako i na zapadnoj s kojom dijeli političko-povijesnu sudbinu i kulturnu pripadnost.

Dok sam pripremala emisije i radila na knjizi, nastojala sam predstaviti teme koje nisu dovoljno poznate zbog toga što nisu ‘blizu’ široj publici ili su važne za bolje razumijevanje umjetničke baštine i njezine zaštite. Primjerice, bilo je riječi o arhitekturi propovjedničkih redova, o slikarstvu Lovre Dobričevića ili Tripa Kokolje, o gradnji obrambene arhitekture u Boki kotorskoj, o prostornom planiranju koje je dovedeno u pitanje u posljednje vrijeme, zatim o zaštiti graditeljskog naslijeđa Boke…”

Crkva Gospe od Škrpjela, strop sa slikama Tripa Kokolje, kraj 17. st. / Foto: Paolo Mofardin

U Boku početkom 18. stoljeća iz Venecije dolazi kipar Francesco Cabianca i sa svojom radionicom ostvaruje važna skulptorska djela koja se smatraju najvećim dometima baroka u Boki kotorskoj i šire. I u novije vrijeme dolazili su umjetnici i ostvarivali djela u katoličkim crkvama Boke kotorske, poput Ivana Meštrovića, Joze Kljakovića, Ive Dulčića, Ede Murtića, Vanje Radauša, Koste Angelija Radovanija,… U emisijama i knjizi istaknuta je također intenzivna suradnja Bokelja s adresom u Splitu, slikara i kipara Vaska Lipovca čija su djela na nizu važnih spomenika Boke, ponajprije Kotora.

Francesco Cabianca, Moćnik kotorske katedrale / Foto: Paolo Mofardin

“Bilo mi je važno predočiti uvid istraživača u veze povijesne Dalmacije i Boke kotorske, ali i one veze istraživača u trenutnom kontekstu, koliko su upućeni jedni na druge, koliko surađuju, koje su njihove nove spoznaje o pojedinim umjetničkim djelima i spomenicima”, napomenula je Šarčević.

Knjiga obuhvaća reduciran sadržaj radijskih emisija istoga naziva emitiranih na hrvatskom radiju Dux u Crnoj Gori. Riječ je o razgovorima na različite teme s brojnim gostima i gošćama, zaslužnim istraživačima iz povijesno-umjetničke i srodnih struka s našeg prostora.

Drugi recenzent je ugledni stručnjak za barokno kiparstvo i slikarstvo u Dalmaciji, akademik Radoslav Tomić iz Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu. Važan je njegov doprinos na području istraživanja baroknog slikarstva i kiparstva Boke kotorske, a u razgovoru za Bokobran govorio je upravo o temama koje istražuje i o kojima piše: slikarstvu Tripa Kokolje, kiparstvu Francesca Cabiance, o izložbi kojoj je bio autor: “Zagovori svetom Tripunu – Blago Kotorske biskupije”, organiziranoj 2009. godine u Klovićevim dvorima u Zagrebu, a za Bokobran kazao: „Oduvijek sam prema Boki imao posebne sklonosti koje bi racionalno možda bilo teško objasniti, zbog čega je tomu tako, no zarana sam uočio da su se Hrvati u Boki potvrdili kao pomorci sposobni da se u teškim, gotovo nemogućim povijesnim okolnostima dokažu kao organizirana i kulturna zajednica. Njihovo je slavenstvo i katoličanstvo uvijek bilo neupitno. U Dalmaciji se znala i cijenila bokeljska kultura, pričalo o slavnoj pomorskoj prošlosti, Lepantskoj bitci, Zmajevićima i drugima koji su u temeljima našega povijesnog identiteta.“

Tako je i u recenziji knjige “Bokobran” akademik Tomić pored ostalog istaknuo: „Opsegom, disciplinarnom raznolikošću, brojem sugovornika i probranim temama knjiga Nevenke Šarčević Bokobran – Razgovori o kulturi i umjetnosti Boke kotorske vrijedna su dopuna bokeljistici, dakle publicistici koja se bavi, istražuje i tumači Boku kotorsku i njezin specifičan povijesni i kulturni identitet.“

Sadržajno, knjiga je formirana tako da su intervjui grupirani u tematske cjeline s uvodnim tekstovima. Najprije su razgovori sa svećenicima don Robertom Tonsatijem (Baština kao predmet interesa svećenika) i don Antonom Belanom (Dodir evangelizacije i umjetnosti) zatim razgovori na teme prapovijesti i antike i arheološke baštine s arheologinjama (Marija Buzov, Vilma Kovačević), o povijesnim istraživanja Boke s povjesničarkama s Hrvatskog Instituta za povijest (Lovorka Čoralić, Maja Katušić), a najveće poglavlje je poglavlje koje obrađuje povijesno-umjetničku baštinu i to poredano kronološki od srednjeg vijeka preko renesanse do baroka, pa do moderne i suvremene umjetnosti.

Iako je riječ o reduciranim sadržajima te nisu doneseni svi koji su emitirani u “Bokobranu”, ovdje se mogu iščitavati opširni razgovori o navedenim temama s istraživačima sa Sveučilišta u Zadru (Nikola Jakšić, Meri Zornija, Pavuša Vežić), sa Sveučilišta u Splitu (Ivana Prijatelj Pavičić), s Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu (Tonko Maroević, Katarina Horvat Levaj, Željka Čorak, Radoslav Tomić, Sandra Križić-Roban, Andrej Žmegač) s drugim hrvatskim istraživačima (Igor Fisković, Ive Šimat Banov, Barbara Vujanović), ali i onim s Univerziteta u Beogradu (Saša Brajović, Milena Ulčar) i Arhitektonskog fakulteta u Podgorici (Ilija Lalošević). Iako su u emisiji Bokobran gostovali i likovni umjetnici iz Boke kotorske i Hrvatske, ovdje je donesen samo jedan razgovor zbog sadržajne preglednosti i to s kiparom Kuzmom Kovačićem (o medalji Jubileum Kotor 809. – 2009. povodom obilježavanja 1200. obljetnica uspostavljanje kulta svetog Tripuna u Kotoru.

Naposljetku predstavljene su u posljednjem poglavlju i teme o zaštiti spomenika Boke kotorske, o čemu govore arhitektice i slikarice konzervatorice i restauratorice (Jasminka Grgurević, Zorica Čubrović, Aleksandra Kapetanović, Marija Nikolić). Među njima ističe se tema rekonstrukcije crkve sv. Franje u Kotoru u biblioteku Kotorske biskupije što je predstavio don Pavao Medač.

Svaka cjelina je opremljena fotografijama Paola Mofardina, vrsnog fotografa s Instituta za povijest umjetnosti. Značenju knjige, osim zanimljivih tema i sugovornika, dodatnu vrijednost daje i izvrsno oblikovanje koje potpisuje Franjo Kiš. Izdavači knjige su ArTrezor naklada i Institut za povijest umjetnosti u Zagrebu, a suizdavač Kotorska biskupija.

Emisiju “Aktualno” HKR-a u kojoj je gostovala Nevenka Šarčević možete poslušati ovdje:

Obratite nam se

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja