Zavičajna zajednica Široki Brijeg u Zagrebu organizira premijeru predstave “Dide, pobiše nam fratre!”. Predstava, koja je oduševila Hercegovce, prvi put će se prikazati u Hrvatskoj u subotu 29. veljače, u 18 sati u velikoj dvorani Zvonimir u sklopu Doma hrvatske vojske na adresi Marka Stančića 6, 10000 Zagreb.
Predstavom izvođači, Franjevački svjetovni red i Frama Široki Brijeg, približavaju događaje od veljače do svibnja 1945. u Širokom Brijegu, Mostaru i ostalim mjestima Hercegovine kada su počinjeni zločini nad fratrima i katoličkim pukom, a završava prikazom Križnog puta – Bleiburgom.
Dramska radnja popraćena je kratkim filmovima, a većina dijaloga je na ikavici zapadne Hercegovine. Ovo će biti premijera predstave u Zagrebu i Hrvatskoj, a o kvaliteti predstave najbolje govori činjenica da je u nepuna tri tjedna od premijere napunila nekoliko dvorana diljem Hercegovine. Predstavu je napisala Mirela Lovrić, profesorica hrvatskog jezika u Srednjoj strukovnoj školi u Širokom Brijegu.
Idejni začetnik predstave fra Dane Karačić je u razgovoru za HKM najavio kako će predstava i u Hrvatskoj biti odlično primljena.
“Ubojstvo fratara na Širokom Brijegu – mikrosudbina je hrvatskog naroda. Ubijeno je njih 30 koji su bili u samostanu, spaljena je gimnazija i sve što se dalo spaliti bi spaliti. Ove godine obilježava se 75 godina od tog događaja koji se urezao u duboko pamćenje hrvatskog naroda. Pokušat ćemo otkopati ono o čemu se krilo – u Hercegovini je ubijeno 66 fratara, a u Širokom Brijegu 30”, istaknuo je fra Dane.
Pisana je na temelju svjedočenja preživjelih svjedoka, te po knjizi Joze Tomaševića Koške – „Istina o ubijenoj gimnaziji“. Drama je nagrađena na prošlogodišnjem natječaju Vicepostolature postupka mučeništva „Fra Leo Petrović i 65 subraće“ u sklopu obilježavanja dana sjećanja na pobijene franjevce i puk Širokog Brijega.
Trećari i framaši zajedno su pripremali izvođenje drame te sugestijama nadopunili tekst prof. Lovrić. Duhovni asistenti fra Dane Karačić i fra Augustin Čordaš sve su pratili budnim okom, a točku na i stavio je prof. Andrija Zeljko koji se rado odazvao suradnji sa svjetovnim franjevcima.
Informativni Centar “MIR” Medjugorje/Mateo Ivanković
Informativni Centar “MIR” Medjugorje/Mateo Ivanković
Informativni Centar “MIR” Medjugorje/Mateo Ivanković
Informativni Centar “MIR” Medjugorje/Mateo Ivanković
Informativni Centar “MIR” Medjugorje/Mateo Ivanković
Dijalozi i scene iz 1945. ne ostavljaju nikoga ravnodušnim jer većina Hercegovaca kroz glumce prepoznaje svoje ćaće i matere, babe i didove u ulogama. Glumci, iako amateri, predstavili su vrijeme i događaje na dostojanstven način. Spomenuto je svih 66 pobijenih franjevaca i sva mjesta stradanja.
Zbog velikog interesa javnosti molimo posjetitelje da na vrijeme dođu na predstavu kako bi izbjegli gužvu. ZZŠB svim posjetiteljima savjetuje da zbog manjka parkirnih mjesta u okolici doma HV koriste javni prijevoz ili vozila parkiraju u javnoj garaži Kvaternikov trg, te na javnom gradskom parkiralištu „Gredelj“ u Strojarskoj u blizini autobusnog kolodvora.
Ulaz za predstavu slobodan je za sve posjetitelje.
Izvadak iz 3. čina predstave “Dide, pobiše nam fratre!”:
Glazba. Glas čita u pozadini: Dana 14. veljače partizani su ušli u Mostar. Bila je Čista srijeda, popodne, sunce još nije zašlo kada su vojnici ušli u franjevački samostan. Fratri su se upravo grijali kraj vatre u zbornici, jer su sedam dana bili u podrumu. Tih su se dana vodile žestoke borbe. Partizani ulaze, popisuju ih… Odabraše njih devetoricu, a ostalima rekoše da idu u ćeliju spavati… Dvojica fratara pokazaše Oznine propusnice jer su ih partizani prozvali da već otprije bježe ispred njih. Iako zbunjeni zbog propusnica, pustili su i tu dvojicu. Ostaviše u zbornici sedam fratara. Ostali su po naređenju otišli na večeru. Nakon što su fratri večerali i vratili se u zbornicu, braću više tamo nisu zatekli… Partizani su ih odveli u nepoznato… Poslije se pronio glas da su likvidirani i bačeni u Neretvu na Čekrku. Nekoliko dana nakon toga njihova su braća još uvijek uznemirena i sa zebnjom iščekuju vijesti o odvedenoj braći.
Mostar
Dvojica fratara šetaju vrtom, sjednu na klupu, zabrinuti, ogorčeni, razgovaraju o nedavnim događajima…
FRA PAVO: Moj brate, tuge velike… Još ne znamo gdje su…
FRA GAUDENCIJE (odmahuje glavom u stranu): Ne znamo… Ne htjedoše nam reći u štabu… Sva si im imena izdiktirao…
FRA PAVO: Možda smo trebali otići i u Oznu (ubrzanije govori), možda bi nam tamo netko nešto rekao… Možda bi tamo bio netko tko ih je poznavao pa bi nam zbog toga pomogli… Ta bili su dobri ljudi, nikomu ništa nažao nisu učinili…
FRA GAUDENCIJE: Ne zanosi se, Pavo! (Energično maše rukama prema Pavi) I mi bismo stradali, znaš to… Ti koji su ih poznavali, ako i znaju nešto, šutjeli bi! Svi se boje, razumiješ li?! Pavo, svi se boje… (zamišljeno gleda u daljinu) pa i mi…(spusti pogled)
FRA PAVO: Možda ih nisu ubili, možda ih ispituju… Onaj oficir nije bio tako loš. (Užimlje ramenima.)
FRA GAUDENCIJE: Moj Pavo, to je maska, pretvaranje… Dali smo im večeru, u našem samostanu… Dvojica oficira i sedam vojnika večerali su s nama. Pojeli našu večeru pa odveli našu braću… Cccc! (Negodujući maše glavom.)
FRA PAVO: Jesi li vidio kako je otac provincijal bio miran i odlučan? Po kakvu je kuvertu spremao?
FRA GAUDENCIJE: Ne znam, nismo ju ni poslije našli… A nešto je bio pripremio, pametan je to čovjek, spreman je na sve situacije… Pa i one zalihe hrane koje ostavlja za novicijat… On misli na dane koji će doći, da nakon svršetka rata đaci imaju što jesti…
(Šute obojica)
FRA GAUDENCIJE (zamišljeno gleda u pod): Fra Grgo je stalno molio krunicu… (Šuti.) Nisu ništa krivi (opet šuti), ali ovi nose opanke s dugim kljunom i imaju gačansko-bilećke čarape…
FRA PAVO (ljutito): Jesi li ga vidio?! To je onaj koji nas je čuvao ispred zbornice. I kakav mi je to vojnik?!
FRA GAUDENCIJE: Onaj koji ne voli fratre, mrzi vjeru… In odium fidei, Pavo!
FRA PAVO: Bože, što su im uradili… (Nasloni glavu na ruke, laktove na koljena, trlja lice, kosu… ustane… hoda, gleda u nebo.) Što ih ne vrate?! (Očajno, vapi.) Braćo, gdje ste? Braćo!!!
FRA GAUDENCIJE: Saznat ćemo… Neka… Moramo, sad il’ kasnije… (Ustaje, pognute glave polako izlazi.)
(Fra Gaudencije odlazi, a u vrt ulazi djevojka.)
MARIJA (preplašeno): Hvaljen Isus i Marija, velečasni!
FRA PAVO: Na vijeke, otkud gosta… Poznajem li te?
MARIJA: Trebali biste, radila sam kod vas u dućanu…
FRA PAVO: A da, da, tako je…
MARIJA: Velečasni, nešto bih Vam rekla, čula sam…
FRA PAVO: Reci, sine…
MARIJA: Ljudi govore da je Neretva izbacila jednog fratra ispod Starog mosta…
FRA PAVO (skoči): Fratra!!! (Okrene se od djevojke, uhvati se za kosu… pa se pribere još uznemiren.) Ajde, odi, vidi je li istina pa mi javi…
(Djevojka iziđe, fra Pavo trosne na klupu i gorko zaplaka…)
(U pozadini glazba i glas čita imena: fra Leo Petrović, fra Grgo Vasilj, fra Jozo Bencun, fra Bernardin Smoljan, fra Kažimir Bebek, fra Rafo Prusina i fra Nenad Pehar odvedeni iz samostana, ubijeni i bačeni u Neretvu.)
Cijeli scenarij predstave “Dide, pobiše nam fratre!” pročitajte OVDJE.