Linda Kršnjavi autorica je zavjetnog kaleža i ciborija za Nacionalno svetište svetoga Josipa u Karlovcu koji su napravljeni od zlata kojega su darovali vjernici diljem Hrvatske. Riječ je o predmetima koje su ljudi nesebično darovali, iako je riječ o osobnim uspomenama koje osim materijalne imaju i veliku sentimentalnu vrijednost.

Osim što je velika čast izrađivati kalež i ciborij, to je i situacija koja u umjetniku budi strahopoštovanje i veliku odgovornost u poslu

„Zavjetno zlato u Nacionalnom svetištu svetoga Josipa prikupljalo se nekoliko godina. Ideja je potekla od rektora Svetišta, mons. Sentea. Kada je zlato počelo pristizati u iznenađujuće velikoj količini, mons. Sente me kontaktirao i zamolio da napravim nacrte, odnosno neko idejno rješenje. To sam napravila i tako smo krenuli u rad. Mislim da smo uspjeli i da smo napravili jednu lijepu i važnu stvar. Nadam se da su zadovoljni i svi oni koji su darovali svoje zlato”, ističe Linda Kršnjavi.

Čitati pisma ljudi koji su se odrekli svojih darova i uspomena zbilja je dirljivo pa je odgovornost umjetnika tim i veća. Kiparica Kršnjavi ističe da tu činjenicu čovjek ne može nikako smetnuti s uma cijelo vrijeme. Osim što je velika čast izrađivati kalež i ciborij, to je i situacija koja u umjetniku budi strahopoštovanje i veliku odgovornost u poslu. A kad uz sve to još znate i da su u to utkane molitve, zavjeti i zahvale mnogih vjernika, ljudi koje uopće ne poznajete, onda to budi veliku odgovornost – toliku da od nje u jednom trenutku možete čak i zastati, možete osjetiti i strah hoćete li dobro odgovoriti na taj zadatak, ali sve predam u Božje ruke i onda ide”, kaže Linda Kršnjavi koja je osim zavjetnog kaleža i ciborija u Karlovcu napravila i zavjetnu aureolu za kip Majke Božje Lurdske u istoimenoj zagrebačkoj župi.

Zavjetna zlatna aureola za Gospin kip u svetištu Gospe Lurdske u Zagrebu

Aureola za kip Majke Božje nastala je kao zavjetni dar vjernika i braće franjevaca u zahvalu što su životi vjernika i svetište bili pošteđeni većih šteta u potresu kojim je Zagreb pogođen 22. ožujka 2020. godine.

Tomislav Kršnjavi i svojim životom i radom svjedoči o Božjoj ljubavi, a govoreći o počecima bavljenja sakralnom umjetnošću ističe da su ga te teme privlačile još u najranijim danima školovanja.

Kiparstvo sam učio kroz sakralno i sakralno me na neki način dirnulo

„Već na trećoj i četvrtoj godini Škole primijenjene umjetnosti, kada sam se počeo pripremati za Akademiju, privlačile su me sakralne teme. Bio sam oduševljen sa starim majstorima, posebno renesanse, Michelangella, Donatella, della Quercia… To su kipari koji su se cijeli svoj život izražavali u sakralnim temama. Kiparstvo sam učio kroz sakralno i sakralno me na neki način dirnulo. Kasnije sam kao mladić, na prvoj godini fakulteta, doživio i svoje osobno obraćenje. Zato se volim pozvati na riječi svetog Ivana Pavla II. da je umjetnost predvorje sakramenata i Božjeg zajedništva”, govori Tomislav Kršnjavi.

I Linda i Tomislav dosta su angažirani po našim biskupijama. Tomislav smatra da je lijepo što se povjerenje ukazuje domaćim kiparima koji dišu i žive ovaj kulturni prostor jer na taj način mogu odgovoriti na nadahnuća.

„Uvijek kad god radimo, bilo veće spomenike, bilo manje stvari, uvijek se vežemo za prostor u koji kip treba doći. Lijepo je ako je umjetnik tu prisutan i ako cijeli taj prostor doživljava svojim domom. Gdje god smo u Hrvatskoj – od Vukovara do Istre i Dubrovnika, Zagreba… svugdje se osjećamo kao doma i to je ono lijepo, ono katoličko što se osjeća unutar naroda. Vjerujem da se nešto tako događa u svakom susretu gdje je prisutna naša Katolička Crkva.

„Kada me nazovu i zamole suradnju iz nekog svetišta ili crkve, uvijek mi je to velika čast i pitam se zašto baš mene”, ističe Linda Kršnjavi nadodavši da je u svijetu kiparstva svatko odabrao neki put kojim će krenuti, a za obitelj Kršnjavi to su u velikom broju slučajeva sakralne teme iako imaju i vrlo uspjelih i zapaženih kipova nesakralne tematike u javnom prostoru.

Linda s djecom uz Tomislavov kip “Paška čipkarica” u Pagu

Linda i Tomislav Kršnjavi upoznali su se na Akademiji jer su bili u istoj klasi i tada se zapalila iskra ljubavi koja je do današnjeg dana blagoslovljena brojnim kiparskim ostvarenjima, ali iznad svega i bračnim životom u kojemu se rodilo četvero djece koji su, kako ističu, njihovo najbolje „kiparsko” ostvarenje na kojem je potreban stalan rad. A govoreći o tome kako izgleda život dvoje akademskih kipara, samostalnih umjetnika, roditelja četvero djece, Linda kaže da puno vremena provode zajedno i da djeca žive njihov život posvećen umjetnosti u koji su, htjeli ne htjeli, potpuno uronjeni. Ne skriva da je ponekad teško, prvenstveno organizacijski, posložiti život velike obitelji u kojoj mama i tata obavljaju posao kod kuće.

„Koji put je teško, koji put je lijepo, ali sve u svemu životno”, s neskrivenom radošću u glasu kaže Linda, a na pitanje hoće li neko od njihovih četvero djece krenuti kiparskim putem, Tomislav kaže da svi pokazuju posebnu darovitost za crtanje što je osnova u svim likovnim disciplinama.

Linda Kršnjavi ističe da joj majčinstvo nije uskratilo ništa kada je karijera u pitanju

„Nismo nikoga gurali da ide tim putem, ali je vrlo lijepo da još uvijek imaju potrebu izraziti se na taj način. Žive uz naš rad i jako su nam dobri kritičari. Imaju svježe, budno i uko i ponekad u završnoj fazi ono na što ukažu djeca ili mi jedno drugome, jako puno znači.”

Linda uz svoj kip “Sveta Obitelj”

Linda Kršnjavi ističe da joj majčinstvo nije uskratilo ništa kada je karijera u pitanju te nadodaje: „Nakon Akademije zapravo nisam imala neku veliku ideju o svojoj karijeri. Nisam bila jako ambiciozna i više sam željela obitelj i djecu. Nakon rođenja našeg drugog djeteta koje je imalo određene zdravstvene probleme, odlučila sam da se neću baviti kiparstvom i da ću se posvetiti djeci. Nisam se odrekla kiparstva, nisam to doživjela kao nešto teško nego sam jednostavno bila pomirena s tim. Rekla sam: „Bože, ako budeš htio, jednog dana – tu sam, bavit ću se kiparstvom. Valjda će biti vremena.” Tako je zapravo i bilo. Onda je došlo i treće dijete. Nisam htjela da oni idu u jaslice, htjela sam biti s njima kod kuće. Nakon što je treće dijete napunilo dvije godine polako sam se vratila u atelje i nisam osjetila tu pauzu niti da sam nešto izgubila. Naprotiv, to jedno životno iskustvo koje sam prošla s djecom samo me obogatilo i nikada nisam razmišljala o tome da sam pogriješila.”

Tomislav nadodaje da iako Linda ima manji broj radova oni odišu jednakom izražajnošću i snagom, a u prvim izložbama nakon povratka kiparstvu baš se vidjelo posebno nadahnuće. Posebno se to očituje u kipu Sv. Obitelji koji Linda nije izradila po narudžbi nego baš po samom nadahnuću. Gipsani odljev kipa trenutno stoji na trijemu kuće obitelji Kršnjavi, a u budućnosti je planirano da bude postavljen na trgu u Obrovcu.

Jedan od zapaženih kipova Tomislava Kršnjavija je kip Tina Ujevića u Makarskoj kojega je izradio nakon impozantnog kipa sv. Petra koji je jedan od najvećih kipova u Hrvatskoj.

Središnja ideja za Tinov spomenik izvire iz Ujevićeve pjesme ‘Igračka vjetrova’ uklesane u stol spomenika. Pritom je, kaže, puno razmišljao o Tinovoj duši koju je oživljavao u svojem pjesništvu. „Meni je njegova pjesma Igračka vjetrova dugo godina bila posebno draga i iz nje mi je nikla središnja ideja, o Tinu koji piše pjesmu, ali je ne završava do kraja već zastaje na posljednjoj strofi, kod riječi ‘dušo stvorena’”, kaže Tomislav Kršnjavi.

Tomislavov kip “Sveti Petar” u Makarskoj

„Mislim da je kip i portretno jako uspio. Želio sam izraziti, za razliku od nekih drugih kipova koji su već podignuti Tinu, njegovu radost, tu jednu kristalnu kocku vedrine koju je nosio, taj blagi osmijeh, svjetlost koju sam uvijek osjećao u njegovim pjesmama bez obzira na svu težinu života koju je nosio. Baš kao što je rekao sv. Jose Maria Escriva ta radost je posljedica božanskog posinovljenja i kada smo od Božje ljubavi izabrani on nas prihvaća takve kakvi jesmo, on nam oprašta i privlači k sebi. I evo i u ovim trenucima pandemije i potresa treba imati na umu da Bog nikad ne gubi bitke i da uskrsnu radost trebamo stalno pronalaziti u sebi. Nadam se da to svjetlo i nadahnuće dopire i iz naših kipova do ljudi koji se s njima susreću.”

Tomislav uz svoj kip Tina Ujevića u Makarskoj

Postoje i djela koja Linda i Tomislav Kršnjavi rade zajedno. Jedan takav bit će postavljen u sjedištu Sisačke biskupije, a riječ je o Zidu hrvatskih mučenika. Odlučeno je da će biti pet mučenika: sv. Nikola Tavelić, sv. Marko Križevčanin, u središtu bl. Stepinac, sestra Jula, jedna od blaženih Drinskih mučenica i Miroslav Bulešić, a iznad njih Isus bičevan s krunom. Tomislav radi Tavelića, Križevčanina i Stepinca, a Linda Bulešića, sestru Julu i Isusa. Diptih će izgledati kao cjelina, a unutar figura svatko će pokazati svoju poetiku i izražajnost.

Upoznajući svece i blaženike i radeći njihove portrete, osim što otkrivate puno o toj osobi, otkrivate i o samome sebi

Govoreći o pripremi za izradu kipova sakralne tematike, a pogotovo onih osoba koje nam ikonografski nisu jako poznate, Linda naglašava da pročita svu literaturu do koje može doći, ali i da zazove upravo te svece ili blaženike koje izrađuje za zagovor.

Lindin kip blažene Marije Propetog Petković u dubrovačkoj katedrali

„Upoznajući svece i blaženike i radeći njihove portrete, osim što otkrivate puno o toj osobi, otkrivate i o samome sebi. Uvijek ulazite u odnos i oni vam postaju prijatelji, a kao i u svakom drugom prijateljskom odnosu, vi izrastate. To su prekrasna iskustva i imamo puno zagovornika na nebu”, naglašava Linda Kršnjavi.

Tomislav je više puta radio kipove bl. Stepinca i kardinala Kuharića, ali svaki od njih je različit i vezan za prostor u kojemu se nalazi.

„Kada sam prvi put radio kip kardinala Kuharića u Petrinji onda sam želio da na tom prostoru pored crkve sv. Lovre, koja je bila srušena i gdje je kardinal Kuharić izgovorio onu poznatu propovijed o oprostu, izrazim upravo taj njegov mir i sklopljene ruke te blagi osmijeh. A radeći kip u Pribiću prije dvije godine došlo mi je to nadahnuće da kardinal drži Presveti Oltarski Sakrament u pokaznici i to se jako svidjelo i biskupima Miji Gorskom i Ivanu Šašku.

Tomislavov kip “Kardinal Franjo Kuharić” u Pribiću

Stepinac me pak prati od prvih dana studija i uvijek sam imao to nadahnuće Stepinca s križem da bi na kraju taj kip bio realiziran u Sisku ispred katedrale Uzvišenja svetoga Križa zahvaljujući zalaganju biskupa Vlade Košića. Kada o svima njima razmišljam nastojim pokazati tu osobu tako da je zagledana u volju Božju, a ne u promatrača. A to onda promatrača poziva da gleda u ono što Bog od njega traži”, ističe Tomislav Kršnjavi.

Tomislavov kip “Bl. Alojzije Stepinac” ispred sisačke katedrale

Na pitanje koliko je bavljenje sakralnim temama obogatilo njihov život Linda Kršnjavi ističe da više to ni ne može odvojiti od svoga života.

„Kiparstvo nije samo posao nego i poziv, a to što smo stalno u sakralnim temama, naša je svakodnevica”, zaključuje Linda, a Tomislav nadodaje da im to daje i snagu u svakodnevicama.

„Svaki novi rad je još jedan poziv za približavanje i predanje Bogu. Nadam se da se u našim radovima osjeti ono za čim tragamo i što pokušavamo izraziti, a to je nešto što je zajedničko svima nama, što zajednički dišemo kao vjernici i kao narod”, zaključio je Tomislav Kršnjavi.

Emisiju Kulturogram u cijelosti poslušajte ovdje: