„U osnovnim crtama naznačio sam glavne smjerove razvoja rime spirituali u književnoj kulturi činkvečenta – jer je upravo talijanska književna kultura bitno utjecala na domaću, osobito dubrovačku književnost, pa tako – iako je to zasad neistraženo – zasigurno i na religioznu liriku nadalje sam nastojao utvrditi korpus anonimnih i adespotnih sastavaka, koji su zapisivani u šesnaestom stoljeću bez obzira što, osobito anonimni, pripadaju dubljim slojevima književne povijesti te ih filološki opisati nakon toga usredotočio sam se na autorske sastavke mahom kanoniziranih pjesnika (Marko Marulić, Petar Lucić, Šišmundo Menčetić i Džore Držić, Mavro Vetranović, Nikola Nalješković, Nikola Dimitrović, Dinko Ranjina, Dominko Zlatarić)“, istaknuo je na početku knjige sam autor.

Na nešto više od 400 stranica Krešimir Šimić vrlo je detaljno razradio temu religiozne lirike 16. stoljeća. Sadržaj tako uključuje rime spirituali i književnu kulturu činkvečenta, anonimne i adespotne lirske religiozne sastavke, niz pjesmarica (Prekmurska pjesmarica, Rapska pjesmarica, Pjesmarica bolske bratovštine, Osorsko-hvarska pjesmarica…) i pjesništvo niza autora poput nekih kanoniziranih, već spomenutih (Marulić, Lucić, Vetranović, Ranjina, Držić…) do manje poznatih (Frane Božićević, Frane Bogavčić, Nikola Alberti Matulić, Šime Budinić…). Autor je obavio opsežno istraživanje lirskoga korpusa religiozne tematike iz rukopisnih zbirki koje sadržavaju srednjovjekovno i ranonovovjekovno pjesništvo. Polazi s aspekta da odnos amoroznoga i religioznoga lirskog diskursa nije jednostavan ni jednoznačan, stoga religijske sadržaje u lirici promatra u odnosu na suodnos s novim svjetovnim lirskim obrascima, jer religiozna lirika uključuje ne samo religioznu tematiku nego i svjetonazorne obrasce svojstvene diskursima svjetovne lirike“, istaknula je o knjizi prof. dr. sc. Divna Mrdeža Antonina.

Knjigu Laurin nos. Hrvatska religiozna lirika šesnaestog stoljeća potražite u knjižarama i web knjižari Kršćanske sadašnjosti.