Radi se o zbirci tekstova objedinjena gornjim naslovom povodom svoga nastanka drži jedan od najpotresnijih događaja u novijoj hrvatskoj povijesti, u javnom diskursu okamenjenom u sintagmi Dan kada je Tovarnik plakao. Riječ je o dvadeset i drugoj obljetnici ukopa posmrtnih ostataka 48 tovarničkih Hrvata, žrtava srpske agresije, koji su 1991. godine većinom bili pokopani u masovnoj grobnici te u nekoliko pojedinačnih  grobnica u Tovarniku, što će se navršiti 31. siječnja 2020. godine. Spomen-knjiga koju su priredili i uredili prof. dr. sc. Milica Lukić i Antun Ivanković, svjedoči o stradanjima i patnjama Hrvata i nesrpskoga stanovništva iz dvaju sela, Tovarnika i Ilače, u kojima su za vrijeme Domovinskoga rata stradala 104 stanovnika.

Toga 31. siječnja  1998. godine pokopani su i posmrtni ostaci dugogodišnjega tovarničkog župnika, vlč. Ivana Burika, koji je podijelio sudbinu svojih župljana te im se i u smrti pridružio. Iako su danima prije i mjesecima poslije obavljani zajednički i pojedinačni pokopi ekshumiranih posmrtnih ostataka na prostoru tovarničke općine, napose poginulih i ubijenih Ilačana, taj je zadnji dan mjeseca siječnja simbolično sjedinio sve njih u dan plača na tom, najistočnijem, dijelu naše Domovine, u Zapadnom Srijemu. Broj 22 u godinama koje nas dijele od trenutka kada su »progovorile« kosti tovarničkih i ilačkih mučenika, nijemih svjedoka, simbolično se pridružio drugom povodu njime (brojem) već 28. put od tada u bolno sjećanje prizvanim: 22. rujna 1991., kada je Tovarnik razoren i okupiran, a ubrzo nakon njega i Ilača.

Dokumentarnosti sadržaja ovoga ukoričenja uz izjave svjedoka, sudske spise, popise poginulih, ubijenih i nestalih, nalaze ekshumacija i drugo, pridonose i brojne fotografije. One u suglasju s tekstom oblikuju knjigovni rekvijem za sve one, mrtve i žive, koji su plodnu srijemsku zemlju blagoslovili svojom žrtvom, podsjećajući nas na bezumlje svakoga rata i njegove nesagledive posljedice.