Ove godine Leksikografski zavod slavi 70. obljetnicu utemeljenja. Osnovan je 5. listopada 1950. kao znanstvena ustanova za enciklopedijsku i leksikografsku djelatnost i jedina je hrvatska institucija koja se sedamdeset godina sustavno bavi leksikografijom. Utemeljitelj i idejni tvorac Zavoda bio je hrvatski književnik, leksikograf i erudit Miroslav Krleža koji je okupio suradnike iz svih znanstvenih područja i pokrenuo enciklopedijsko-leksikografsku djelatnost unutar modernoga hrvatskog društva.

Bruno Kragić /
Foto: Marko Lukunić / PIXSELL

Gospodine Kragiću, kako biste našim čitateljima objasnili važnost institucije kojoj ste na čelu?

Važnost Leksikografskog zavoda objasnio bih dvojako: s jedne strane njegovom povijesnom važnošću, a s druge strane njegovom važnošću u sadašnjem trenutku. Povijesnom u onom smislu da, kada je ta institucija osnovana 1950. godine, to je bila jedina savezna institucija u onodobnoj Jugoslaviji koja je imala sjedište u Zagrebu, dakle izvan Beograda. Već se tu vidi neka njezina važnost. Krleža, koji jest bio prijatelj Josipa Broza, uspio je, i zahvaljujući tome i zahvaljujući nekom svom političkom utjecaju, okupiti u toj instituciji mnoge ljude koji su zapravo za režim bili nepoćudni. Zahvaljujući tome uspio je izgraditi instituciju kakvu je izgradio.

Krleža je Ujevića odmah 1950. doveo u Zavod i Ujević je postao Krležin zamjenik.

Prije svega tu mislim na Matu Ujevića, istaknutog intelektualca, istaknutog enciklopedista koji je 40-ih godina prošlog stoljeća radio Hrvatsku enciklopediju koje je onda bila prisilno okončana 1945. Krleža je Ujevića odmah 1950. doveo u Zavod i Ujević je postao Krležin zamjenik. Zapravo je Ujević na iskustvu svoje Hrvatske enciklopedije izgradio način rada Leksikografskog zavoda sljedećih desetak godina kojega zapravo mi još uvijek slijedimo. Povijesna važnost Leksikografskog zavoda se vidi u tome što je on sljedećih 20-30 godina objavio i napravio velik broj enciklopedija koje su pridonijele našoj kulturi, odnosno razvoju našeg kulturnog i intelektualnog standarda. Kada govorim o važnosti Zavoda u sadašnjem trenutku prije svega naglašavam činjenicu da Zavod, zahvaljujući tom svom renomeu, ali zahvaljujući i ekipi naših stručnjaka, pokušava sada davati, većinom u internetskom, a dijelom u knjižnim izdanjima, onu relevantnu informaciju, pa i interpretaciju svijeta oko nas. To je osobito danas važno jer postoji jedna zasićenost informacijama. Ljudi mogu razne informacije naći svugdje, pogotovo na internetu i važno je da postoji jedan izvor kojemu znamo ime i prezime, s autorima kojima znamo ime i prezime, kojem se na kraju krajeva čitatelj može obratiti i u kojem može naći tip informacija za koje može reći da su provjerene.

Mate Ujević i Miroslav Krleža – obojica veliki intelektualci različitih svjetonazorskih uvjerenja surađujući zajedno stvorili su vrlo važnu instituciju. U današnjem vremenu čini se gotovo nemogućim da bi se tako nešto dogodilo?

Pa katkad mi se čini da je nemoguće, a katkad da je moguće, ali mi je žao što nije moguće u nekom većem smislu. Krleža, čovjek lijeve provenijencije, nereligiozan, marksist točno je procijenio da je Mate Ujević prava osoba za Leksikografski zavod i za razvoj hrvatske leksikografije. Štoviše, kada je 1974., sedam godina nakon što je Mate Ujević preminuo, Krleža bio nagrađen, nekim tadašnjim ordenom od tadašnjeg predsjednika, on je apostrofirao upravo Ujevića i Ujevićev rad na tadašnjoj Hrvatskoj enciklopediji kao izvor i uzor Leksikografskog zavoda. Krleža je na neki način ipak uspio nadvladati ograničenja svoga svjetonazora da okupi ekipu u kojoj su bili i mnogi drugi intelektualci proskribirani u režimu. Okupljao je i neke druge, tzv. lijeve protivnike onodobnog režima, bivše informbiroovce, a sve da okupi što širu ekipu stručnjaka kako bi postigao ono što je želio, a to je dobre, kvalitetne enciklopedije visoke intelektualne razine. Naravno, Ujević je tu imao ključnu ulogu.

Kao što ste rekli Leksikografski zavod bio je jedina institucija koja je imala sjedište u Zagrebu, a ne u Beogradu. Kako je moguće da su to prepustili Zagrebu? Je li Krleža tu imao ključni utjecaj?

Čini mi se da je njegovo prijateljstvo s Brozom tu imalo ključnu ulogu. Krleža je na neki način uspio nagovoriti tadašnje vlasti. On se, naime, nije želio seliti u Beograd, htio je ostati u Zagrebu. Bio je tada već i potpredsjednik Akademije i to prijateljstvo s Titom u političkom smislu je odigralo ulogu da se ustanova osnuje u Zagrebu. A s druge strane, Zagreb je uistinu u to vrijeme u tadašnjoj državi imao najjaču leksikografsku tradiciju upravo zahvaljujući Mati Ujeviću. Krleža je onda to osnivanje mogao opravdati i stručnim razlozima. Postojao je rad na Hrvatskoj enciklopediji, a Ujević je tada u Akademiji radio na Pomorskom leksikonu iz kojega će nastati Pomorska enciklopedija. Postojala je, dakle, ekipa stručnjaka, čak i ekipa stručnih službi koja je ranije pomagala Ujeviću i koju je Krleža lako mogao zaposliti u Leksikografskom zavodu. To su bili dodatni razlozi zahvaljujući kojima je Krleža uspio nagovoriti ondašnju vrhušku da dopuste osnivanje takve ustanove izvan Beograda.

Kakav je status leksikografije u današnjem internetom premreženom svijetu?

Pa rekao bih da je kompliciran. Danas po internetu ima jako puno raznih oblika leksikografskih djela počevši od Wikipedije kao velikog projekta sveopće enciklopedije na mnogim svjetskim jezicima, koji sada traje gotovo 20 godina. Uz Wikipediju tu su brojne enciklopedije različitih izdavača koje su prebačene na internet, bilo da su postavljene digitalizirane bilo da se nadopunjuju. Mi smo u skupini ovih poput Encyklopedie Britannice, poput Enciklopedije Treccani koje su enciklopedije renomiranih izdavača i koje se sada stavljaju na internet i nastoje se internetski ažurirati. U toj gomili informacija i gomili mogućnosti nalaženja raznih enciklopedija na internetu čitatelja zapravo valja uputiti na one enciklopedije i na one izvore koji su pouzdaniji nego neki drugi izvori. Čini mi se da upravo tu postoji itekako opravdanje enciklopedijske profesije, leksikografskog rada i potrebe za leksikografijom, pogotovo kada je riječ o mladim čitateljima da u toj masi informacija nađu one informacije za koje mogu tvrditi da su zapravo točne i pouzdane. To je potrebno pogotovo sada u, kako se na Zapadu kaže, eri fake newsa, dakle lažnih vijesti, krivih informacija. Tu postoji budućnost leksikografije, ali moramo uvjeriti naše korisnike da je neki izvor bolji nego neki drugi izvor, a to možemo jedino kontinuiranim radom.

Čini se da se i sama Wikipedija popravila u ovih 20 godina, ali i da su čitatelji postali oprezniji i počeli provjeravati informacije na pravim izvorima?

Slažem se. I Wikipedia se popravlja. Ona zaista dragocjena. Ne može se reći da nije. I tamo postoje članci koje su pisali stručnjaci u svoje slobodno vrijeme, zaljubljenici u neku temu i mnogi od članaka na Wikipediji zaista znaju biti vrhunski članci. Problem su članci kojih nema i oni koji nisu tako dobri. Wikipedia u tom svom liberalizmu dopušta i vrhunske članke i loše članke jer nema jedne uredničke svijesti koja je važna za enciklopediju. Ono što je jedna od glavnih zadaća Leksikografskog zavoda jest da se upravo hrvatske teme jače obrađuju. Kada govorimo o Wikipediji primarno mislimo na englesku Wikipediju koje je zaista jedna planetarna enciklopedija gdje su i brojne naše teme obrađene, ali mi moramo nuditi naše teme još bolje obrađene, još verziranije da se one mogu u konačnici i prevoditi.

Uspijeva li Leksikografski zavod uopće prodati tiskana izdanja i kupuju li ljudi danas enciklopedije i leksikone?

Još uvijek postoje ljudi koji vole kupiti knjigu, nostalgičari knjige. Nažalost, moram iskreno priznati da su to mahom stariji ljudi, ljudi koji su još u mladim danima, kada nije bilo interneta, naučili kupovati enciklopedije. Primijetimo da oni kupuju za svoje unuke ili za djecu. Daleko je to od naklada koje su bile prije 30 ili 40 godina, ali unutar dugotrajnih problema u izdavaštvu, kada ni komercijalne knjige ne mogu ići u više od pet ili šest tisuća primjeraka, mi smo zadovoljni kada prodamo 1000 do 1500 primjeraka neke enciklopedije ili nekog leksikona. Znam da su to skromne brojke, ali ipak nam knjiga ostane kao neka referenca. Nadam se da nikad nećemo potpuno napustiti knjigu i da će uvijek biti i financijske mogućnosti da se objavljuju i knjige paralelno s razvojem internetske leksikografije.

Koja izdanja Leksikografskog zavoda su digitalizirana i što čitatelji mogu pronaći na internetu?

Digitalizirali smo velik broj naših starih leksikona: Filmski leksikon, Nogometni leksikon, Opći leksikon, Enciklopediju Krležianu, Medicinski leksikon, sve dosadašnje sveske Hrvatskoga biografskog leksikona, naše temeljne nacionalne biografske enciklopedije i izabrani članci novih svezaka koji će biti objavljeni se objavljuju na internetu, potpuno je digitalizirana naša Hrvatska enciklopedija kao naša opća enciklopedija sa snažnom nacionalnom sastavnicom koja je živo izdanje koje se kontinuirano nadopunjuju novim člancima i to je uz Hrvatski biografski leksikon naše temeljno izdanje. Digitalizirali smo i našu Tehničku enciklopediju, veliki projekt koji je trajao preko 30 godina i iz nje razvijamo portal Hrvatske tehničke baštine. Digitalizirana je kao arhivsko izdanje i ranije spomenuta Ujevićeva Hrvatska enciklopedija, odnosno njezinih pet svezaka, koliko ih je i objavljeno. Upravo radimo digitalizaciju Pomorske enciklopedije koja će do kraja godine biti postavljena na internet. Plan je da u sljedeće četiri godine apsolutno sve, sva naša stara izdanja, ranije objavljena u knjižnom obliku, digitaliziramo i stavimo ih besplatno na naše mrežne stranice.

Tijekom godine imamo oko 10 milijuna posjetitelja što čime smo, s obzirom na specifičnost mrežnih stranica, iznimno zadovoljni.

Foto: LZ Miroslav Krleža

Pratite posjećenost stranica pa koji su to sadržaji koje čitatelji najčešće posjećuju i raste li posjećenost iz godine u godinu?

Pratimo, pratimo i posjećenost raste i tu smo zadovoljni. Tijekom godine imamo oko 10 milijuna posjetitelja što čime smo, s obzirom na specifičnost mrežnih stranica, iznimno zadovoljni. Ljudi najviše koriste Hrvatsku enciklopediju kao opću enciklopediju i razne teme koje su aktualne na dnevnoj bazi kao npr. sukob Armenija Azerbajdžan, bilo neka imena poput novih nobelovaca itd. Pretražuju nas i školarci pa smo primijetili da je razdoblje škole na daljinu podiglo čitanost na internetu jer su se učenici koristili i našim enciklopedijama. Na to su ih upućivali nastavnici, a mi i jesmo ustanova u okviru Ministarstva znanosti i obrazovanja i ta situacija je pomogla da se veći broj članaka iz Hrvatske enciklopedije čita.

Koliko leksikografa radi u Leksikografskom zavodu i je li potreba za digitalizacijom promijenila strukturu radnih mjesta?

Na neki način je. Trenutno je u Zavodu zaposleno oko 125 radnika, od čega je njih 70 baš leksikografskog profila, znači stručnjaka iz različitih područja, urednika, lektora, redaktora… Ostalo su stručne službe, pomoćno osoblje i sl. Digitalizacija je najviše promjena donijela u broju ljudi i metodologiji rada u grafičkoj pripremi. Prije je u grafičkoj pripremi knjige sudjelovalo puno više radnika nego danas. Danas je dovoljan jedan do dva radnika da skenira knjigu, prelomi fotografije, sve složi i pripremi za tisak. Ranije je tu trebalo i do desetak ljudi. Sada pak imamo nešto više zaposlenih stručnjaka informatičke prirode, ljudi koji se bave programiranjem. Još je uvijek to malo s obzirom na naše želje i potrebe, ali puno više nego prije 20 godina kada je bio dovoljan jedan informatičar.

Leksikografski rad vrlo je spor i precizan. Kako se takav rad uklapa u današnji užurbani svijet kada svi žele dobiti informacije odmah?

To je uvijek izvor raznih radnih tenzija, da se tako izrazim. Uvijek postoji taj „sukob” između želje da se djelo što prije završi i objavi, osobito u današnjem vremenu koje možda i pretjerano žudi za brzinom i stalnom nekom dinamikom i činjenice da bi članak bio što bolji mora se na njemu raditi, mora ga se urediti, ponovno pregledati, informacije se moraju provjeriti, verificirati i sl. Imamo i lakša izdanja koja nastojimo „forsirati” da budu nešto brža, a imamo polaganija izdanja, poput Hrvatskog biografskog leksikona koja izlaze rjeđe, ali članke koji su objavljeni postavimo na internet da ljudi znaju da ipak proces traje, a knjiga će doći.

Koje struke su leksikografi?

Većina naših leksikografa su društveno-humanističke provenijencije, uglavnom kolege su s Filozofskog fakulteta, bilo kroatisti, komparatisti književnosti, sociolozi, filolozi, imamo i jednog kolegu teologa, povjesničari umjetnosti itd. Nastojimo, dakako, pokriti i nehumanističke i nedruštvene struke tako da imamo i biologa, kemičara i nešto kolega tehničke struke s obzirom da zadnjih nekoliko godina radimo veliki projekt Hrvatske tehničke enciklopedije, enciklopedije koja paralelno izlazi na internetu i koja bi trebala u četiri sveska pokriti kompletnu povijest hrvatske tehnike, industrije iz tehničkih znanosti. Tu smo ekipirali malu, ali vrijednu ekipu iz tehničkih znanosti. U Leksikografskom zavodu uvijek je bila jaka tradicija i geografije pa imamo uvijek po nekoliko geografa u Zavodu. Činjenica da je leksikografija uređivanje i pisanje nužno je vodila prema dominaciji humanističkih struka.

Slavna Encyclopedia Britannica prestala je izlaziti u tiskanom obliku. Razmišlja li se u Leksikografskom zavodu o prestanku tiskanja pojedinih izdanja i potpunom prelasku na internetska izdanja?

U potpunosti ne. Mi smo našu opću enciklopediju – Hrvatsku enciklopediju, koja se analogno Britannici zove Croatica kod nas, prestali tiskati i poput Britannice i mi je držimo kao internetsko izdanje. Hoćemo li jednom tiskati, barem simbolički, tu veliku enciklopediju, to je otvoreno. Ali što se tiče drugih nekih enciklopedija, tu ne razmišljamo da u potpunosti napustimo knjigu. Hrvatski biografski leksikon, kojega je izišlo osam svezaka, sigurno će do kraja svoga abecedarija biti tiskan i kao knjiga. Što se tiče jednosveščanih enciklopedija ili leksikona, nastojat ćemo ih uvijek tiskati barem u simboličkom smislu, barem 1000 primjeraka. Uvijek će se naći netko tko će uzeti barem jedan primjerak i neka knjiga postoji.

Foto: Boris Scitar / PIXSELL

Svojevremeno su se mogle čuti kritike na račun Zavoda da se niste odredili prema građi iz Domovinskog rata. Je li Leksikografski zavod ustanova koja se treba odrediti i prema toj građi i što mislite napraviti kada je Domovinski rat u pitanju?

Što se tiče Domovinskoga rata drago mi je da mogu najaviti da smo još potkraj prošle godine sklopili okvirni dogovor s Memorijalno-dokumentacijskim centrom Domovinskoga rata, našom središnjom institucijom koja se bavi Domovinskim ratom, o izradi Enciklopedije Domovinskoga rata. Trebala bi početi kao internetska enciklopedija, a onda za nekoliko godina bi ta građa mogla biti usmjerena u jednu knjižnu Enciklopediju Domovinskoga rata. Naše dvije ustanove su se konvergirale, dobili smo već podršku i Ministarstva kulture i plan je da do sredine sljedeće godine objavimo internetsku stranicu s bogato ilustriranim člancima, video-materijalima, uputnicama na izvore koje Memorijalni centar obrađuje i bogato arhivira. Time bismo nadvladali prigovore koji se javljaju i pokazali da nam je i to jedan od interesa. Konačni plan je i da se ta internetska stranica, a i Enciklopedija prevede na engleski jezik. Tako da imamo nešto što i u inozemstvu možemo pokazati kao relevantno djelo o Domovinskom ratu.

Ako su leksikografi pamet jedne nacije, kako tumačite činjenicu da vrlo malo ljudi u Hrvatskoj ne poznaje imenom gotovo nijednog leksikografa nakon Tomislava Ladana?

Mislim da je to rezultat i dijelom promijenjenih vremena. Naravno da su našeg dragog Tomislava Ladana poznavali. Mislim da ga je većina običnog čitateljstva, da se tako izrazim, poznavala zahvaljujući sjajnim TV emisijama gdje je objašnjavao etimologiju i značenje riječi, a manje kao dugogodišnjeg leksikografa u Leksikografsom zavodu. S jedne strane leksikografija jest uvelike anonimni posao, to nije posao pod svjetlima reflektora, ali s druge strane promijenila se društvena percepcija ne samo leksikografije nego i intelektualne elite pa su ljudi manje zainteresirani za to. Mislim da je to ipak manje važno dok god ljudi imaju bilo kakvu potrebu služiti se enciklopedijama i leksikonima, bilo internetskim, bilo knjižnim.

 Što je prvo što će izići iz Zavoda u Vašem mandatu?

Početkom godine izlazi novi, 9. svezak Hrvatskog biografskog leksikona, izlazi Turopoljska enciklopedija kao posljednja u nizu naših regionalnih izdanja. Brzo će izići i Enciklopedija srednjovjekovnih i renesansnih utvrda na tlu Hrvatske, drugi svezak Hrvatske tehničke enciklopedije, u roku od dvije godine izlazi Hrvatski etnološki leksikon, već spomenuta Enciklopedija Domovinskog rata… To su temeljni projekti kroz sljedeće dvije-tri godine. Naravno, postoje različite ideje oko nekih kartografskih projekata, oko personalnih projekata, kao što je izrada Leksikona Tina Ujevića po uzoru na enciklopediju o Krleži ili Leksikon A.G. Matoša. Pokretat ćemo projekte u skladu s brojem ljudi jer bolje je na projekte usmjeriti veći broj kvalitetnih ljudi da on bude brže gotov, nego rasuti ljude na veliki broj projekata koji onda predugo traju.

Emisiju Kulturogram poslušajte ovdje: