“Hrvati su se kao ratnici profilirali već u ratovima s Turcima, a tada prvi put u većem opsegu dolaze na europsko bojište i u habsburškoj službi u Tridesetogodišnjem ratu bore se za katoličku stranu. Njihovo ime uskoro nadrasta geografske i etničke okvire i postaje sinonimom za rod vojske – lako konjaništvo koje se tada, bez obzira na porijeklo njegovih pripadnika, počinje nazivati Hrvatima, pojašnjava Vladimir Brnardić, povjesničar i jedan od autora izložbe. Dodaje kako se ime iz carske vojske Habsburgovaca proširilo i na postrojbe lake konjice u španjolskoj, bavarskoj, francuskoj i saskoj službi. Osim roda vojske, hrvatsko ime počinje označavati i jedinstveno oružje po kojemu su bili prepoznatljivi.

Autor koncepta izložbe Vladimir Brnadric /Foto: Marko Lukunic/PIXSELL

Hrvati su bili lako konjaništvo zaduženo za prepade, izvidnice, nabavu hrane, zasjede, hvatanje glasnika – znači – borbu na način koji do tada Europa nije poznavala, a to je bio iznenadni napad, raspršivanje, povratak, pa opet udar. To nije klasični način ratovanja nego više gerilski, koji su naučili u borbi s Turcima na Vojnoj krajini, pojasnio je.

Osim roda vojske i jedinstvenog oružja po kojemu su bili prepoznatljivi bio je tu i neizostavan odjevni predmet, napomenuo je jedan od autora Brnardić. “Hrvatski konjanici nosili su oko vrata rubac vezan čvorom, koji se uskoro s francuskoga kraljevskoga dvora svijetom proširio kao modni dodatak a la Kravat, današnja kravata. Nakon rata na dvorovima istaknutih europskih vladara u Francuskoj i Saskoj od hrvatskih su ratnika ustrojene elitne hrvatske konjaničke garde. Među pripadnicima tih postrojbi bili su se, kako napominje, i neki od najuglednijih hrvatskih plemića i krajiških zapovjednika, često povezanih s obiteljima Zrinskih i Frankopana.

Pištolj i puška Nikole Zrinskog s mehanizmom za opaljivanje na kremen, sustav na kolo / Foto: Marko Lukunić/PIXSELL

No, iza imena, dodao je, bili su i stvarni ljudi zanimljivih sudbina, a neki od njih, poput žumberačkog uskoka Janka Šajatovića, Krabata prerasli su u predaju i mit. “U istočnoj njemačkoj pokrajini Saskoj  i danas je inspirativna priča o tom Hrvatu koji je nakon četiristo godina tamo postao brend regije. Tamo se mogu vidjeti i njegovi kipovi, a postoje i proizvodi koji nose njegovo ime (pivo, sir, likeri…) te biciklistička ruta i osnovna škola, a osnovan je i njegov muzej, napomenuo je.

Janko Šajatovic – Krabat na slici i skulpturi / Foto: Marko Lukunić /PIXSELL

Krabat – sam naziv Krabat, kako Janka povijest naziva, dolazi od lužičkog Chorwat, a kasnije se je riječ pretvorila u Krabat (njem. Krabaten = Hrvati). Zahvaljujući istraživanjima Hansa Jürgena Schrötera o tom poštovanom i popularnom hrvatskom časniku, a na inicijativu njegove rođakinje Monike Šajatović Bračike, krenula je ideja o izložbi te je Etnografski muzej s timom uglednih stručnjaka obradio temu o uskocima i hrvatskim gardama u Europi pod nazivom „Hrvati“ – ljudi iza mita“.  Zanimljiva Krabatova biografija bila je poticaj da se publiku upozna s povijesnim i legendarnim pričama o hrabrim hrvatskim ratnicima koji su slavu svoje domovine pronijeli Europom i ostavili neizbrisiv trag u njezinoj povijesti i kulturi. O njima su snimljeni igrani filmovi, dokumentarci, okosnica su povijesnih događanja i formiranja vojnih postrojbi, inspiracija su glazbenicima, umjetnicima, tema su proučavanja znanstvenika i muzealaca, te se po njima brendiraju regije i zemlje.

Izložba je otvorena u suradnji nekoliko muzeja, arhiva i institucija iz Hrvatske i Njemačke, a u programu otvorenja sudjelovala je i Počasna satnija Kravat pukovnije. Izložba “Hrvati – ljudi iza mita – Janko Šajatović Krabat i hrvatske garde u Europi”, može razgledati do 10. travnja u Etnografskom muzeju u Zagrebu.