Budi dio naše mreže

Gospin plač - Kristova muka opjevana u suzama

S obzirom da Gospin plač u našem narodu od davnina predstavlja jedan od najsnažnijih momenata promišljanja Kristove muke i smrti, ova se pobožnost uspjela prenijeti s generacije na generaciju sve do današnjih dana. Etnomuzikolog, glazbeni pedagog i dirigent dr. Joško Ćaleta, u razgovoru za HKM tumači kako se ova pobožnost proširila našim krajevima i koliko je danas prisutna među vjernim pukom.

/ Tihana Semijalac

Gospin plač najpoznatija je hrvatska korizmena popijevka, prisutna stoljećima u tradiciji Dalmacije, Kvarnera, Hercegovine, Bosne i Slavonije. Posegnemo li za tragovima ove pobožnosti kroz povijest, uočit ćemo kako čašćenje Gospe žalosne seže u same početke kršćanstva, dok prvi pisani izvor o ovom napjevu nalazimo u Engleskoj u 11. st. pod nazivom ‘Planctus beatae Virginis’ koji se pripisuje sv. Anselmu Canterburyjskom, velikom teologu i filozofu svoga vremena. U uvodu ovog napjeva saznajemo kako je sv. Anselmo, posteći i moleći, tražio od Blažene Djevice Marije da mu objavi bol i muku svoga Božanskog Sina. Gospa mu se ukazala, rekavši da je Božanski Spasitelj u svojoj muci toliko trpio i patio da nema čovjeka koji bi to mogao ispričati bez plača i boli. No, na Anselmova pitanja Gospa ipak daje odgovore koji su sažeti u 16 poglavlja ovog napjeva.

‘Planctus’ sv. Aselma zasigurno je imao utjecaja i na kasnije autore djela s temom Gospe žalosne. Tako talijanski pjesnik Jacopone da Todi u 13. st. piše svoje najpoznatije djelo ‘Il pianto della Madonna’ (‘Gospin plač’), a pripisuje mu se i poznata latinska tužaljka ‘Stabat Mater dolorosa’ (‘Stala plačuć tužna mati’). ‘Il pianto della Madonna’ srednjovjekovna je lauda namijenjena prije svega pobožnom puku.

U našim krajevima za pučku pobožnost Gospi žalosnoj zaslužni su franjevci koji su, s dopuštenjem crkvenog sudišta, ove pučke laude proširili Bosnom i Slavonijom te su do danas u ovim i drugim hrvatskim krajevima očuvane u različitim inačicama glazbene tradicije.

Prvi pisani izvor o ovom napjevu nalazimo u Engleskoj u 11. st. pod nazivom ‘Planctus beatae Virginis’ koji se pripisuje sv. Anselmu Canterburyjskom, velikom teologu i filozofu svoga vremena.

Etnomuzikolog, glazbeni pedagog i dirigent dr. Joško Ćaleta, u razgovoru za HKM potvrđuje kako je Gospin plač je jedan od brojnih pripjeva latinskog teksta ‘Stabat Mater’: „Još od vremena rukopisa koje poznajemo pod zajedničkim nazivom ‘Budvanski’, zatim ‘Korčulanski’, ‘Hvarski’, ‘Osorski’, čitav je niz srednjovjekovnih spisa prije prijevoda franjevaca u 18. st. koji su postali izuzetno popularni. Tri najzanimljivija prijevoda pripjeva Gospina plača su onaj fra Tome Babića, fra Petra Kneževića i fra Matije Divkovića. Danas u našem narodu imamo brojne inačice tih tekstova u različitim glazbenim izvedbama i izrazima ljudi pojedinog kraja. Tako se, na primjer, Gospin plač u Imotskom razlikuje od Gospina plača na Hvaru ili na Braču u načinu glazbene interpretacije. Vrlo su popularni te su i danas obavezni dio obreda i korizme, a posebice Velikog tjedna”, objašnjava naš sugovornik, navodeći kako našu glazbenu praksu danas diče dvije velike posebnosti: „To je svakako Gospin plač koji se kao štrofa izvodi za vrijeme čuvene procesije ‘Za križen’ na Hvaru kao glavni glazbeni moment. Druga je posebnost kantanje u Imotskoj krajini, pjevanje Gospina plača tijekom korizme, koji svoj vrhunac doživljava u procesijama Velikog petka”, ističe dr. Ćaleta. Naglašava, pritom, glazbeni izražaj pojedine lokalne zajednice. Tako je kantanje u Imotskoj krajini vrlo slično gangi, iako su ganganje i kantanje dva različita žanra, „a sličnu pojavu možemo vidjeti i na otoku Hvaru gdje je možda jedan od najstarijih sačuvanih glazbenih načina interpretacije upravo štrofa – pjevanje dvojice ili trojice pjevača u jednom unisonom pomaku u frazi koja podsjeća na koral, ali koja je svojom glazbenom strukturom sasvim posebna, drugačija i više podsjeća na stara bizantska pjevanja koja su se u ovoj našoj, više od pet stoljeća dugoj tradiciji, uspjela zadržati”, navodi. Uz to spominje primjer izvođenja Gospina plača u Slavoniji gdje je to višeglasno – dvoglasno ili troglasno pjevanje na način glazbene strukture kao što je i u njihovim narodnim napjevima.

Gospin plač se kao štrofa izvodi za vrijeme čuvene procesije ‘Za križen’ na otoku Hvaru kao glavni glazbeni moment obreda.

S obzirom da Gospin plač u našem narodu od davnina predstavlja jedan od najsnažnijih momenata promišljanja Kristove muke i smrti, ova se pobožnost uspjela prenijeti s generacije na generaciju sve do današnjih dana. Kao i ‘Planctus’ sv. Anselma, Gospin plač u hrvatskoj tradiciji opjeva Isusovu muku od Getsemanskog vrta do polaganja Kristova tijela u grob i iako sadrži nekoliko stotina versa ljudi su je u narodu znali gotovo naizust. Je li tako i danas, pitamo dr. Ćaletu:

„U pojedinim situacijama siguran sam da jest. Imam kontakt s mnogim kazivačima, nositeljima glazbene prakse u svojim zajednicama koji na taj način i doživljavaju Gospin plač. Znaju ga, čim čuju prvi dio sloga znaju nastavak koji slijedi, to je praksa koju naš narod poznaje već stoljećima. Ako uzmemo u obzir činjenicu da je do prije stotinjak godina veći dio naroda bio polupismen ili nepismen, onda je upravo moć pamćenja velikog broja slogova bila nešto posebno, nešto što je krasilo veliki broj istaknutih pojedinaca.”

A na pitanje može li se, osim u izvedbama folklornih društava, Gospin plač još uvijek čuti kao pučka pobožnost u našem narodu, odgovara: „Vratit ću se na imotski kraj. Prije točno 301 godinu kad je taj kraj oslobođen, biskup Bijanković zagovara procesije. Upravo iz tog vremena imamo trag javnog izvođenja Gospinog plača u procesijama. Preko puta, u Hercegovini, gdje je tada još turska vladavina, Otomansko carstvo, ljudi nisu imali prilike javno iskazivati svoju vjeru prema Bogu. Stoga je to bila privatna ceremonija. Svaku večer se zajednički molilo i ispjevavalo cijeli Gospin plač po kućama, kontalo se, kako bi oni rekli, dok je ovdje to bila poluprivatna i javna izvedba. Kako danas živimo u jednom sasvim drugačijem svijetu, zasigurno ima tih osobnih pobožnosti, za njih naravno ne možemo ni znati, no siguran sam da ih ima još i po obiteljima, po kućama. Međutim, Gospin plač sve više postaje dijelom koncertnih izvedbi ne samo KUD-ova nego i crkvenih pučkih skupina, ljubitelja crkvene pučke glazbe. Tako je baš u ovo vrijeme velik broj manifestacija na kojima možete čuti različite varijante izvedbe Gospina plača, što je još jedan od pokazatelja ljudske znatiželje, želje i volje da to prikažu i čuju, da zajednički u tome sudjeluju, a to je također pokazatelj da ova tradicija ima svoju budućnost i među novim generacijama, da će ljudi to i dalje s radošću slušati i svojim novim generacijama prenositi.”

Poslušajte ‘Gospin plač’ iz različitih hrvatskih krajeva u izvedbi Ansambla LADO na 44. Varaždinskim baroknim večerima 2014. godine za koji je Ansambl osvojio nagradu ‘Ivan Lukačić’ za etnomuzikološki rad i očuvanje hrvatske narodne baštine:

 

 

Obratite nam se

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja