Crkva sv. Katarine je jedan od najvažnijih spomenika barokne sakralne arhitekture u Hrvatskoj te je proglašena zaštićenim kulturnim dobrom. U njezinoj povijesti često su se izmjenjivali požari i potresi, a posljednji potresi u 2020. godini teško su oštetili i građevinu i unutrašnjost crkve. Barokna ljepotica s Gornjeg grada strpljivo čeka svoju obnovu.
Kulturno umjetnička baština
Crkva sv. Katarine Aleksandrijske je prva barokna crkva u Hrvatskoj koja je sagrađena po uzoru na matičnu crkvu Družbe Isusove u Rimu. Crkva je jednobrodna građevina sa šest bočnih kapela između kojih su masivni stubovi koji podupiru bačvasti svod. Između prvih kapela je pjevalište na jonskim stupovima, a bočno uz svetište podignuta je nadsvođena sakristija.
Raskošne štukature s ružičastim koloritom, po kojima je crkva poznata, izveo je Anton Joseph Quadrio (1712. – 1726.) Dekoracija je djelomično izvedena od biljnih ornamenata, a dijelom prikazuje prizore iz života Krista i svetaca.
Foto: Pixsell
Na svodu lađe u velikim medaljonima naslikani su prizori iz života sv. Katarine i obraćenje apostola Pavla. Šiljate slike sa strane svoda, koje se pripisuju slovenskom slikaru Franji Jelovšeku, prikazuju dvanaestoricu apostola. Na to uređenje nadovezala se izrada novoga mramornog oltara sv. Ignacija s kipovima sv. Franje Ksaverskog i sv. Franje Regisa, remek-djelo Francesca Robbe. Francesco Robba je poznati barokni talijanski kipar koji je najveći dio života proveo u Sloveniji, južnoj Austriji i Hrvatskoj. Pred sam kraj života, zbog rada na oltarima zagrebačke katedrale, preselio se u Zagreb gdje je i preminuo 1757. godine.
Vrhunac uređivanja unutrašnjosti crkve bila je velika iluzionistička kompozicija, rad slikara Krištofa Andreja Jelovšeka (sina Franje Jelovšeka), „Sveta Katarina među aleksandrijskim filozofima“, koja je dar obitelji Erdödy.
Što se tiče pročelja crkve u postojeće niše su 1877. godine postavljeni kipovi četvorice evanđelista, a iznad njih je trebao biti kip sv. Katarine. Međutim, to je prekinuo potres koji je 1880. pogodio Zagreb. Nakon potresa, crkvu je trebalo obnoviti.
Dolaskom Izidora Kršnjavoga na čelo Odjela za bogoštovlje i nastavu, restauraciju crkve preuzima Herman Bollé. Nakon požara 1895. izveo je krovište te obnovio krovni zvonik i štuko-dekoracije i zidne slike u unutrašnjosti. U posljednjoj, postkoncilskoj obnovi mramorni oltar iz kapele sv. Barbare premješten je u svetište i prilagođen novim liturgijskim odredbama.
Crkva sv. Katarine je jedan od najvažnijih spomenika barokne sakralne arhitekture u Hrvatskoj. Njezin inventar – kipovi, slike, drvorezbarije, važan su dio hrvatske barokne baštine i svjedoče o povijesno-umjetničkom kontekstu tijekom dva stoljeća nastajanja. Zbog svega toga akademska crkva sv. Katarine je zaštićeno kulturno dobro.
Povijest crkve sv. Katarine
Povijest crkve sv. Katarine seže mnogo dalje od gradnje današnje crkve. Na istom mjestu prvo je bila dominikanska kapela sv. Katarine, no ono su se zbog povijesnih okolnosti povukli s Gradeca.
Godine 1606. u Zagreb su došli isusovci koji su tražili da im se poklone ruševni dominikanski samostan i kapela sv. Katarine koja je tada služila kao vojno skladište. Kako im je derutna kapela bila premala, sagradili su i opremili potpuno novu crkvu. Isusovci su uz crkvu podigli samostan koji je postupno dograđivan. Danas se u tim prostorima nalazi Galerija „Klovićevi dvori“. Kroz povijest crkve, često su se, nažalost, izmjenjivali požari i potresi pa obnove. Crkvu su u tri navrata uništili požari pa je u prvoj polovini 18. stoljeća temeljito obnovljena.
Crkva svete Katarine / Foto: Matija Habljak/Vecernji list
Družba Isusova ukinuta je 1773., ali je sv. Katarine ostala gimnazijska i akademska crkva. Međutim, cijeli sklop ubrzo je preuzela vojska koja je 1784. godine na Jezuitskom trgu smjestila sjedište Hrvatske generalkomande.
Odvajanjem od vojnih institucija, hrvatsko plemstvo ponovno je uzelo udio u obnovi crkve. Tu je obnovu prekinuo potres 1880., koji je uz katedralu, najviše oštetio upravo akademsku crkvu. Godine 1895. dogodio se još jedan požar, nakon toga crkva je restaurirana bez velikih preinaka. Sljedeću obnovu građevina je doživjela od 1967. do 1992. kada je restaurirana sva oprema, štukature i freske. Godine 2018. su obnovljene i proširene Hefererove orgulje iz 1890. No, povijest se ponovila i crkva sv. Katarine je u potresima 2020. ponovno teško oštećena.
Foto: Pixsell
Posljedice potresa i obnova
Snažan potres 22. ožujka 2020. godine teško je oštetio gornjogradsku baroknu ljepoticu. Od svoda su se odvojile velike količine žbuke i štukature. Na kor, lađu i svetište pali su mnogi dijelovi freski i štukatura, koji su na više su mjesta polomili masivne drvene klupe. Na nekim mjestima svod se ulegnuo i bilo je pitanje vremena kada će se urušiti. Lukovi koji podupiru krovnu konstrukciju su napukli. Teško je stradao i bočni mramorni oltar sv. Ignacija Loyolskoga, s kojega je pao kip sv. Franje Regisa, razbivši se u nekoliko dijelova. Štetu je pretrpio i fresko-oslik glavnog oltara. Uglavnom, oštećenja crkve nakon potresa u ožujku su ogromna, kazao je župnika vlč. Vladimira Magića.
Foto: Pixsell
Nažalost, novi razorni potres 29. prosinca 2020. godine prouzročio je još veću štetu na ovoj prelijepoj crkvi. Gotovo cijeli svod iznad svetišta se urušio. Svod je pao na misni oltar i oštetio ga, sa svodom su pali i lusteri pa su drvene klupe dodatno oštećene. Da se nakon potresa u ožujku postavila skela, sekundarne štete bi bile manje, istaknuo je župnik.
Kao što je poznato, crkvu su do sada obišle brojne stručne komisije pa i predstavnici vlasti, no pravi razmjeri štete nisu do kraja utvrđeni. Kako bi se crkva obnovila, prvo će trebati napraviti konstrukcijsku sanaciju da bi se moglo pristupiti restauraciji svodova, zidova i opreme. Kada i kako će započeti obnova još se uvijek ne zna.
