Tolkien i njegova životna priča

Majka mu je umrla kada je imao samo 14 godina nakon što je pretrpjela progon jer je postala katolik, čemu se uvijek divio kod nje, donosi portal denver catholic. Zbog njezina obraćenja obitelj je pala se našla u teškom siromaštvu, a Tolkien je na samrti svoju majku smatrao mučenicom.

Budući da mu je otac umro kad je imao četiri godine, svećenik oratorija u Birminghamu, vlč. Francis Morgan postao je njegov zakonski skrbnik. Stoga, nije iznenađenje da je njegova duboka katolička vjera bila sadržana u njegovim djelima, a tako i u Gospodaru prstenova.

Uništenje prstena i razapinjanje

Tolkienovo remek djelo prepuno je simbolike. Na primjer, prsten je uništen 25. ožujka. Za katolike ovaj dan obilježava se svetkovina Navještenja, ali također, tradicionalno, Crkva je vjerovala da je povijesni datum samog raspeća bio 25. ožujka. Tolkien, je to sigurno znao.

Povezivanjem uništenja prstena s uništenjem grijeha, možemo vidjeti da se prsten može promatrati kao sinonim za grijeh, i prema tome, moć prstena je moć grijeha. Također, nužnost žrtvenog snošenja posljedica grijeha je samo srce priče.

Tri Kristova lika

Frodo je Kristov lik kao nositelj prstena. Ako se na prsten gleda kao na sinonim za grijeh, nošenje prstena je kao nošenje grijeha. Krist je podnio teret grijeha noseći križ. Drugim riječima, Frodo je Kristov lik noseći teret grijeha kao što je Krist nosio Križ.

Gandalf je Kristov lik u njegovoj smrti, uskrsnuću i preobraženju. Čarobnjak polaže život za svoje prijatelje na mostu Khazad-dûm i kasnije biva uskrsnut kao Gandalf Bijeli. Njegova transfiguracija je vidljiva u dijelu gdje ga njegovi prijatelji prvi put vide u njegovom uskrslom obliku. Njegova odjeća je tako bijela i blistava da su njegovi prijatelji prisiljeni prekriti oči, a Gandalf je prisiljen nositi sivi ogrtač preko bijelog.

Aragorn je treći glavni Kristov lik jer je on pravi kralj. Kao pravi kralj, on ima moć sići u zemlju mrtvih i imati moć nad samim mrtvima – osloboditi mrtve njihove kletve. Naravno, ovo nas podsjeća na Kristov silazak u pakao nakon njegovog raspeća kako bi oslobodio duše mrtvih.

Simbolika ostalih likova

Boromir, na primjer, koji je jedini ljudski predstavnik u Prstenovoj družini, pokazuje činjenicu da smo osjetljivi na pokušaje korištenja moći zla navodno za dobro. Kao što Boromir uči, zla sredstva ne mogu se upotrijebiti za dobar kraj – nemoguće je upotrijebiti moć prstena da se pobijedi njegova moć.

Faramir, njegov brat, taj je koji kaže da ne bi podigao prsten kad bi ga vidio da leži pokraj ceste, te da ne bi uhvatio u zamku ni Orka s kapuljačom sile. Drugim riječima, ni najmanju laž ne bi rekao samom vragu. Faramir pokazuje alternativu Boromiru; da smo pozvani na svetost, na savršenstvo, da budemo slični Kristu i da se prema zlu odnosimo s prezirom.

Gollum nam pokazuje što se događa ako dopustimo da nas zaposjedne moć zla. Umjesto “dobrog Hobita” kakav bi trebao biti, Gollum nam pokazuje iskvarenu verziju. Prsten ga čini ovisnikom o moći grijeha, sebičnosti i ponosa. Više nije u stanju požrtvovno se dati drugima jer je previše opsjednut sobom.

Nadalje, Tolkien otkriva simboliku i u tome kako je kruh Lembas lik Euharistije. Na jednom od vilenjačkih jezika Lembas znači “Kruh puta”. Ovo podsjeća na Presveti Sakrament koji se nosi bolesniku, što u osnovi znači “za put”. Na drugom vilenjačkom jeziku, Lembas znači “Kruh života” ili “Kruh života”. U knjizi se također spominje da ovaj kruh više hrani volju nego tijelo.

Ako još uvijek postoji bilo kakva sumnja u Tolkienovu duboku katoličku vjeru, evo samo jednog primjera njegovih osobnih pisama, koje je napisano jednom od svojih sinova:

“Iz tame mog života, toliko frustriran, stavljam pred tebe jednu veliku stvar koju treba voljeti na zemlji: Presveti Sakrament… Ondje ćeš pronaći romantiku, slavu, čast, vjernost i pravi put svih svojih ljubavi na zemlji…”