Francuski dokumentarac jednostavnoga naziva Lourdes bit će prikazan u 700 kina u SAD-u, 8. veljače (na francuskom s engleskim titlovima) i 9. veljače (na španjolskom s engleskim titlovima). Film predstavlja jedinstven i dirljiv pogled na katoličko hodočasničko mjesto u Francuskoj, viđeno očima nekoliko bolesnih hodočasnika i njihovih njegovatelja. Turneja po SAD-u slijedi nakon debija filma u Francuskoj, gdje je 2020. nominiran za najbolji dokumentarac na dodjeli Cesar Awards, prenosi portal Katoličkog tjednika Nedjelja.

Jedinstven pristup mjestima hodočašća

Iznenađujući hit u Francuskoj među kritičarima i publikom, nagrađivani dokumentarac, prati nekoliko bolesnih i invalidnih hodočasnika koji putuju u Lourdes u potrazi za utjehom, a ne u prvom planu i čudima. Tamo je 11. veljače 1858. 14-godišnja Bernadette Soubirous svjedočila prvom od 18 ukazanja Blažene Djevice Marije.

Filmaši su od Katoličke Crkve dobili jedinstveni pristup hodočasničkom mjestu. Tako se može vidjeti bolesne i hendikepirane hodočasnike kako mole u svetištu Gospe Lurdske, iskazuju štovanje u špilji u kojoj su se dogodila viđenja, uranjaju u kupke… i što je možda najdirljivije, o njima brinu i pomažu volonteri.

Čak 6 milijuna ljudi svake godine posjeti Lourdes kako bi molili, dotaknuli pojedina mjesta, okupali se i pili iz izvorske vode koja teče ispod špilje u kojoj se prvi put dogodilo Gospino ukazanje. Više od 7 000 ozdravljenja pripisuje se zagovoru Gospe Lurdske, a 70 ih je službeno priznala Katolička Crkva. Uz ovaj dokumentarac, koji distribuira španjolski Bosco Films, dolazi i 15-minutni „bonus“ film, a prikazuje katoličkog liječnika koji raspravlja o čudesnim izlječenjima koja se pripisuju događajima u Lourdesu.

Foto: nedjelja.ba

Tražite čudo?

Ipak, Lourdes nije baš film o čudima.

Publika željna oduševljenja u vidljivi dokaz postojanja Boga punog ljubavi koji odgovara na molitve, može isprva biti razočarana kada shvati da to nije takva vrsta filma.

Ono što slijedi su čuda druge vrste: dar vjere koji omogućuje mir, pa čak i radost kroz patnju, i vježbanje ljubavi prema bližnjemu u milosrđu i suosjećanju.

Stoga ovaj dokumentarac i nije uvijek lako gledati – ne samo zato što je neugodno vidjeti patnju iz tako intimne blizine, nego zato što je nepoznatost tog osjećaja pokazatelj da čovjek ima tendenciju ići kroz život izbjegavajući biti joj izložen.

Recimo, malodušna tinejdžerica došla je na hodočašće sa svojim nezaposlenim ocem kako bi se okupala u lurdskoj izvorskoj vodi. Otac se nada da će biti izliječena od cista koje joj se stvaraju na ruci, ali ona se pred kipom Djevice Marije moli za izbavljenje od djece koja je maltretiraju u školi.

Također, majka i otac putuju autobusom sa svojim 40-godišnjim sinom koji ne može stajati ni hraniti se, a majka priznaje kako i dalje sebe krivi za nesreću koja im je zauvijek promijenila živote.

Osim njih, u filmu se može vidjeti i grupu prostitutki iz Pariza koja kreće na svečano godišnje hodočašće „Magdalena“ u Lourdes, u društvu katoličkog svećenika koji jednu savjetuje da razmisli o odustajanju od svog načina života.

Uvijek se vraćate Lourdesu

Inspiracija za film došla je od autorice, veteranke novinarke Sixtine Léon-Dufour, koja je prvi put otišla u Lourdes kao volonterka, vrlo nevoljko, povodom 70. rođendana svoje svekrve. Kada je stigla tamo, bila je duboko dirnuta poslom, kupanjem, odijevanjem, hranjenjem i razgovorom s hodočasnicima, a sada se svake godine vraća sa svojom obitelji.

Dok volontira u Lourdesu, rekla je za CNA da je zadivljena vjerom hodočasnika koji, kako je kazala, dolaze više po utjehu nego po lijek.

„Ono što svi kažu jest da kada odete u špilju i provedete neko vrijeme moleći se – ili ne – uz noge ovog kipa Djevice Marije, nađete mir, pravi mir“.

Iako je Léon-Dufour katolkinja, redatelji filma Thierry Demaizière i Alban Teurlai, nisu vjernici.

U mjesecima koje su proveli intervjuirajući ljude za potrebe filma, vidjela je kako bi oni uvijek postavljali isto pitanje: „Vi ste veliki katolik, puno molite. Reci nam, vi apsolutno tražite čudo, zar ne?“

„I svaki put su svi oni koje ste vidjeli u dokumentarcu rekli: ‘Ne, ne!’ I bez obzira koliko sam se trudila objasniti im da ljudi dolaze u Lourdes ne tražeći čudo, oni ne bi razumjeli – da je to mnogo više o vjeri i zajedništvu, kako bi pronašli utjehu“, rekla je Sixtine.

I unatoč početnoj zbunjenosti redatelja i navodnom nedostatku vjere, uspjeli su uhvatiti tragove božanskog u interakciji između bolesnika i volontera koji im pomažu. Riječ „čudo“ dolazi od latinske riječi miraculum ili „stvar čuda“, što savršeno opisuje te susrete.

Foto: Youtube isječak

Film prikazuje bolesne i hendikepirane hodočasnike koji svijetle kada su s drugima koji se prema njima odnose s ljubavlju i poštovanjem. Viđene su medicinske sestre volonterke kako se bave svojim štićenicima, razgovaraju s njima i izvode ih van. Za neke je hodočasnike jasno da ih samo dodirivanje ili držanje dok su okupani i odjeveni raduje.

Snimajući film o Lourdesu, Léon-Dufour se nadala da će s drugima podijeliti nešto što je otkrila kao nevoljka volonterka prije mnogo godina.

„Riječ je o vraćanju. Naravno, svugdje se možete vratiti – možete se vratiti kad vidite beskućnika ili bilo što drugo, ali mislim da ćete dobiti toliko radosti provodeći jedan tjedan [u Lourdesu]“, rekla je te zaključila: „Mogu vas uvjeriti da je to vrlo, vrlo korisno. Stvar je u tome da se stalno vraćate jer dobivate mnogo više.“