Iako dolazi iz glazbene obitelji, gitara Lipošeka nije pretjerano zanimala sve do dvanaeste godine.  “U našoj obitelji svirao je moj otac i njegov brat, moj stric, ali gitara kao instrument nije me interesirala sve do moje dvanaeste godine. To su bile sedamdesete godine, vrijeme kada se na radiostanicama redovito moglo čuti hitove. Nakon toga, ja sam shvatio da moram svirati i dobiti taj zvuk. Od trenutka kada sam gitaru uzeo, nisam je puštao iz ruke! Prvo su me poučavali moj stric i otac koji je također svirao, pa smo vježbali smo u kvartu s prijateljima i jednostavno sam znao da odmah želim svirati električnu gitaru. Želja i potreba da se svira, uz ljubav prema glazbi pretvorila se u profesionalnu karijeru koja traje više od trideset godina”, rekao je Damir.

Damir Lipošek – Bez kompromisa live

Prvog mjeseca 1986. počela je profesionalna karijera Damira Lipošeka i otada nema pauze između angažmana u bendovima. Damir Lipošek Kex slovio je kao jedan od pet najtraženijih gitarista u Hrvatskoj. “Od 1986. nije bilo pauze veće od mjesec dana. Teško mi je govoriti o tome tko je najbolji. U glazbi je to teško. Glazba je umjetnost koja te drži na način da ćeš, ako si dobar, raditi i stvarati. Ako te ljudi slušaju i imaš nešto za reći na svojem instrumentu to onda ima smisla.

Ne možeš tjerati ljude da te slušaju ako ne valjaš!

Iz Drugog načina izišao je nakon malo više od godine dana i ušao u ITD Bend jer je želio snimati i iskusiti studio. Nakon ITD benda priključio se Prljavom kazalištu u kojem je proveo trinaest godina. ” Pozvan sam u Prljavce i tu sam se zadržao skoro trinaest godina. Promovirali smo “Ružu” i to je završilo sa koncertom na Trgu 1989. Prvi album sa mnom je album “Devedesete” što je u biti najava, u političkom smislu, onoga što će se događati kod nas”, istaknuo je Damir Lipošek.

Na upit u čemu je tajna sviranja Damira Lipošeka rekao je da je u to vrijeme kada nije bilo interneta ni previše dostupnih časopisa jedina mogućnost bila “obilaziti koncerte i gledati iz prvih redova kako stariji dečki sviraju i pokušati pretpostaviti na koji način to funkcionira. Sjećam se u kasnijoj fazi priča da će se efekti (zvuka gitare) napraviti kasnije u miksu, ali uvidio sam da se sve odvija na bini i to bez tonca. To je početak mojeg razmišljanja da gitarist mora sam stvarati svoj ton, dinamiku i produkciju”.

Nakon odlaska iz Prljavog kazališta 2001. Damir Lipošek Keks odlučio je pokrenuti samostalnu karijeru.

Zaista mislim da je glazba duhovna disciplina.

“Pjesma je prioritet i glavna stvar. To promišljanje je balans dobrog djela priče koja se već nalazi u tebi. Primjerice, govorim o prvim iskustvima kada čovjek dođe na binu pred tridesetak tisuća ljudi. Čovjek može biti prilično ustrašen i ukočen. Tada se mogu javiti neke negativne misli, u smislu, hoće li se dogoditi nešto s tehnikom i slično, ali isto tako ponese te i adrenalin. Kasnije se toliko opustiš pred tim ljudima da si u stanju improvizirati jer počinješ vjerovati u svoj talent koji ti je Bog dao. Na taj način počneš mijenjati perspektivu. Nije isto nastupati u kafiću ili pred toliko ljudi”, rekao je Lipošek.

Damir Lipošek svirao je i sa Severinom, Gibbonijem, grupom Neki to vole vruće i Thompsonom.

Na upit o talentima i radu, Damir Lipošek rekao je da nije mnogo vježba u nekom klasičnom smislu, već je svirao jer je to volio, no ipak  svjedoči da u kasnijoj fazi “mnogo više promišljam o glazbi nego što sviram. Naivno je misliti da ćeš u ovim godinama napredovati. Treba poštivati ono što si sagradio prije. Ako je to tvoj stil, zvuk i potpis koji već imaš, onda je bitno da svojom glavom i srcem promišljaš na način na koji si promišljao prije i pokušaš to uskladiti s vremenom u kojem živiš”, naglasio je Lipošek.

Duhovna glazba je i prije nego što se počeo baviti profesionalnom glazbom bila blizu Damiru Lipošeku.

“Crkva i Bog uvijek su bili blizu mene. Čak je i moja kuća na kvartu gledala na crkvu. Tri godine sam svirao s grupom Karizma, a dvije (1982. i 1983.) sam s njima nastupao i na Uskrs festu. Sad, kasnije u životu to se realiziralo u mojem životu kao ono u što svim svojim srcem vjerujem i poštujem. Sa bendom imena Bez kompromisa sviram i slavim Boga u crkvi talentom koji sam dobio od Njega. Mislim da je to najpoštenije što mogu dati. Kažu da je Isusov teret lak i ako daješ ono što ti nije teško te sviraš iz ljubavi onda to treba dati ljudima.” Unutarnje duhovno iskustvo koje je osobna stvar u jednom trenutku oborilo ga je s nogu. “Nakon tog iskustva ja nemam nikakve sumnje u svoju vjeru. Vjerujem svim svojim srcem”, posvjedočio je Lipošek.

Karizma koncert ispred katedrale (1984)