U knjizi Đakovačke tajne, intimni zapisi, studije i kritike, autorica je sakupila šesnaest tekstova obilježenih Đakovom, uglavnom ranije objavljenih u raznim publikacijama (Revija Đakovačkih vezova, Zbornik Đakovačkih susreta hrvatskih književnih kritičara, Klasje naših ravni…).
Knjiga je podijeljena na tri dijela: u prvom su intimni đakovačkih zapisi autorice, njena sjećanja na obitelj i djetinjstvo u đakovačkim građanskim kućama i dvorištima, na korzu i u katedrali, prustovska sjećanja na dane kada je njena majka bila „počimalja u katedrali“, a građansko Đakovo u kojem je njena obitelj imala važnu ulogu, polako posustajalo pod naletom „novog čovjeka.“ Drugi dio donosi njene studije o Josipu Jurju Strossmayeru, a treći tekstove o suvremenim đakovačkim autorima Rajzlu, Ćuriću i Šokčeviću te tekst Razapeti jezik u kojem iznosi svoj spisateljski program: „…Radi se o običnom istinitom pristupu bez unutarnjih cenzura, o ulasku u vrijeme i vječnost istodobno, o zaboravu na vlastitu peristaltiku od koje ima nešto što čini čitatelja-kritičara većim čovjekom. Bez potkovane glave. Bez bezbrojnih provalija neznanja, bez hijata iz kojeg paluca glupost i mržnja na sve što ne razumije.“