Znate li da postoji “Muzej betinske drvene brodogradnje”? Pronaći ćete ga posjetite li zaštićenu kulturno-povijesnu cjelinu Betine u centru mjesta i zdanje koje, samo po sebi, ima kulturnu i povijesno-graditeljsku važnost. A Betina je malo mjesto na otoku Murteru, tipične dalmatinske arhitekture, s oko 800 stanovnika koji se pretežno bave turizmom, poljoprivredom, ribarstvom, obrtništvom i brodogradnjom.

Vrhunac umijeća betinskih brodograditelja može se sažeti u betinskoj gajeti, drvenom brodu od 5 do 8 metara dužine i 2 do 2,6 metara širine, s jedrom kao glavnim porivnim sredstvom.

Umijeće gradnje ovoga drvenog broda Ministarstvo kulture RH uvrstilo je u Registar kulturnih dobara RH kao nematerijalnu kulturnu baštinu, podsjeća se na stranici Muzeja.

Unutrašnjost Muzeja

Može li se očuvati važan dio hrvatske kulturne baštine?

Muzej betinske drvene brodogradnje osnovan je s ciljem formiranja ustanove koja lokalno stanovništvo potiče razvijati svijest o vrijednosti brodograditeljskoga i kulturnog naslijeđa, predstavlja lokalnu tradiciju i obogaćuje turističku ponudu, a svojim je aktivnostima usmjeren prema očuvanju i promoviranju tradicijske drvene brodogradnje, ali i cjelokupne otočne kulturne baštine.

Skice brodova

Jedna od najznačajnijih uloga ovog Muzeja je prenošenje znanja, a uređenje stalnog postava je početak revitalizacije tog zanata i uporabe drvenog broda.

Projekt Muzeja betinske drvene brodogradnje još nije do kraja završen i dio je integriranog projekta revitalizacije stare mjesne jezgre. Poseban naglasak stavlja se na mjesnu lučicu s privezanim drvenim brodovima – gajetama, lađama, kaićima i leutima. Posebno i istaknuto mjesto u mjesnoj lučici ima gajeta Cicibela, ponos betinske brodogradnje i uspješne rekonstrukcije, zaštićena kao prva gajeta na popisu pokretnih kulturnih dobara RH.

Unutrašnjost Muzeja betinske drvene brodogradnje

Muzej kao etnografska institucija, ali i informacijski centar

Muzej betinske drvene brodogradnje detaljnije u razgovoru za HKM predstavlja kustosica muzeja, etnologinja mr. sc. Sandra Barešin, koja objašnjava što stoji iza pojma betinska brodogradnja?

“Muzej je otvoren 2015. godine, s ciljem očuvanja i prenošenja znanja o tradicijskoj drvenoj brodogradnji i priče o brodogradnji, smještena u kontekst vremena u kojem se razvila. Dakle, brodogradnja je došla na Murter u 18. stoljeću, kada s otoka Korčule dolaze obitelji Filipi i Uroda. Zahvaljujući njima, na otoku Murteru razvila se i drvena brodogradnja. Mi smo vrlo zahvalni na činjenici da u ovako malom mjestu i danas imamo petnaestak aktivnih brodograditelja koji rade i na brodogradilištu i u Marini Betina, ali imaju i svoje privatne obrte”, podsjeća mr. sc. Barešin.

Slikovni prikaz

Tipovi drvenih brodica u Muzeju

Najspecifičnija za murterski akvatorij je svakako betinska gajeta i umijeće gradnje betinske gajete zaštićeno je kao nematerijalno kulturno dobro pri Ministarstvu kulture Republike Hrvatske. Međutim, i u Muzeju na otvorenom, u lokalnoj lučici, imamo ostale tipove drvenih brodova. Osim maketa i modela koje možete vidjeti unutar zidova muzeja, uživo možete vidjeti ostale tipove, leute, gajete i kaiće. U vrlo zanimljivom postavu na dva kata može se vidjeti i određene tehničke stvari, ali ovo je prvenstveno etnografski muzej, pa su prezentirani i običaji našeg otoka, način življenja i stanje s brodogradnjom danas.

Brod je uvijek imao primarno mjesto u obitelji i na njega se posebno pazilo, s obzirom da je o njemu ovisio obiteljski život.

Izloženi model broda

Brod je gotovo bio član obitelji, u njemu su se prevozili ne samo ljudi, već i životinje ljeti. Sve što se moglo donijeti s Kornata, prevozilo se brodom. Također, i u Šibenik se išlo brodom, prodavale su se povrtnice… Dakle, drveni brod bio je vrlo, vrlo važan dio života na otoku. Umijeće izgradnje brodova često se prenosilo u obitelji, iako ne uvijek i nužno. Glavni brodograditelj, odnosno proto, znao je sve tajne zanata, i tada bi to znanje prenosio spretnijim mladićima. Dakle, nisu morali nužno biti u rodu, nego ste u škveru, odnosno u brodogradilištu, mogli naučiti različite stvari. Međutim, neke tajne bi taj proto, kao glavni brodograditelj, ipak zadržavao za sebe.

Gradnja broda počinje pronalaskom odgovarajućeg drva

Za različite dijelove broda koristila su se različita drva. Dakle, često se po drva odlazilo na Vransko jezero, a u novije vrijeme vrlo često ide se u Slavoniju. Prije je to bilo puno kompliciranije, jer se drva moralo vući konjima. Danas je, hvala Bogu, nešto lakše, ali i dalje je vrlo teška sama obrada. Mi na otoku nemamo ni hrastova, tako da po njih moramo ići van granica županije, posebno u Slavoniju.

Model broda u Muzeju

Muzej na otvorenom djeluje kao zaseban dio u kojem stvarni vlasnici drvenih brodova predstavljaju što su naslijedili, obnovili ili pak iznova napravili. Oni u luci imaju svoj vez i njihov jedini zadatak je, tijekom određenih manifestacija i svečanosti, otvoriti jedra i tako uveličati otočne manifestacije.

Stranci su oduševljeni Muzejom, baš kao i domaći gosti. Svi materijali su prevedeni na engleski jezik, a imamo i audio vodiče na engleskom, talijanskom i njemačkom jeziku. Vrlo su zainteresirani za tu temu i oduševljava ih i taj vanjski dio gdje živimo tradiciju i imamo određeni suživot s brodovima.

Sv. Josip u Muzeju