Nekad sam se više brinuo, a danas Bogu  sve prepuštam

Kako danas biti u svijetu, živjeti, a istovremeno biti kršćanin? Što je to kršćanin? Možda se svi nazivamo tako ili nam je tradicionalni odgoj donio taj naziv?

Često čujem da je dovoljno moliti se kod kuće i vršiti svoju vjeru, a da nije potrebno ići u crkvu. To me žalosti.

Crkva je naša majka. Bez ispovijedi i pričesti nije moguće biti kršćanin. Mi rastemo i hranimo se Božjom riječi, svetom hostijom, padamo i ustajemo, a podiže nas snaga Duha Svetoga.

Nekad se nisam nazivao ni kršćaninom, nisam razumio ništa. Živio sam dosadan život i gledao sam samo na svijet i kako se svidjeti svijetu, ali nisam bio zadovoljan. Nešto mi je nedostajalo, nečemu sam težio, nisam znao čemu. Tad sam, u najbolje vrijeme, s 23 godine upoznao Boga, Isusa Krista i Crkvu.

Bog me pozvao preko sadašnje supruge na kateheze u crkvi svetog Petra. Upoznao sam ljubav Božju preko Neokatekumenskog puta. Danas smo u braku 13 godina, čekamo peto dijete i živimo u svijetu.

Petar Dragojević sa suprugom

Svađamo se, opraštamo, dajemo jedan drugom sveti zagrljaj mira. Molimo časoslov zajedno, s djecom molimo, pričamo s njima o istini. Opraštamo onima koji nas progone, iako se čini dosta teško, i bude teško, molimo za takve. Djeca često mole za one koji su ih povrijedili, za male događaje, vidim kako se od malena pouzdaju da će Bog sve izvesti na dobro, često kažu “ako je volja tvoja”. I to me dotiče.

I kad se svađaju vidim da traže mir.

Svi su išli u isti vrtić “Marija Petković” gdje su isto mogli vidjeti ljubav Božju kod časnih sestara i teta.

Petar Dragojević s obitelji

Dopustio sam Gospodinu da vodi moj život, posao, pjesme i sve drugo. Nekad sam se više brinuo, a danas Bogu  sve prepuštam.

Smisao naše vjere je prepustiti se Gospodinu, vršiti volju Njegovu i onda će se sve posložiti.

Bog je ljubav. Nikad ne daje teže nego možemo nositi. Sveta Ruža Limska je rekla da važe naše križeve kao zlato na tezulji. Ništa nam neće dati teže od onoga koliko možemo nositi.